Lovro Majer na Euru je igrao u sve tri utakmice, dvije započeo, s Talijanima ušao, u prosjeku je na terenu bio 48 minuta po dvoboju. Nije imao gol niti asistenciju tek promašenu šansu sa Španjolskom. Na svojem drugom velikom natjecanju napravio je iskorak u statusu, međutim tijekom prvenstva po tom pitanju nije rastao nego padao. Štoviše, najboljim se pokazao u pripremnim susretima... U recenzijama nakon Eura nije ga se previše spominjalo zato što su neki drugi problemi boli u oči, međutim pokazalo se - i dalje postoje dva Lovre Majera.
Jedan je Lovro Majer kad su umjereni energetski zahtjevi, i po pitanju kalendara utakmica i jačine dvoboja, a neki drugi je Lovro Majer kad su energetski zahtjevi veliki, bilo da se radi o većem broju nastupa u kratkom razdoblju ili snazi protivnika koji traži intenzitet igre i duela na najvišoj razini. Prvi je Lovro Majer razigran i nadahnut, lepršavog stila i sjajnih poteza, paker, strijelac, šmeker, divna ljevica i ponekad igrač odluke kojeg je gušt gledati kao na utakmici Hrvatska i Sjeverne Makedonije u Rijeci. Ili s Egiptom u ožujku u Kairu. Tom Majeru ne smeta ni ako je krilo, što mu nije prirodna pozicija, naći će način da dođe na svoje i pokaže da je španer. Podsjeća na neke stare majstore vještinom i pojavom, sigurni smo, nadahnjuje mlade da potrče za loptom i zaigraju nogomet. Igrati kao Lovro Majer nije samo sport već i doza umjetnosti.
No, drugi je Lovro Majer na fizički i energetski najtežim utakmicama, muči se da bi koliko-toliko pratio ritam i prezentirao barem dio repertoara. Često ostaje nevidljiv i u igri nerealiziran. Pa kad ga se još stavi na krilo nema ga ili ga ima malo, njemu treba dati loptu u noge, on ne napada dubinu i ne radi višak u brzini, a tako je protiv moćnih rivala posebno zahtjevno igrati. Njegove se baterije brzo prazne... Tu se ne referiramo na kvalitetu treninga jer u Njemačkoj dobro radi nego onoga što mu je priroda dala ili nije dala. Između tih činjenica balansira mu klupska, pa ruku pod ruku s njom i reprezentativna karijera. Ima li još prostora da s dodatnim naporom te sazrijevanjem glave i tijela dokaže kako to nije njegov konačan limit?
Lovro Majer danas je 26-godišnjak, iza njega je sezona u Wolfsburgu koji ga je platio Rennesu 25 milijuna eura. U njoj je imao 35 nastupa i pet golova u svim natjecanjima, pritom se u Bundesligi u završne tri utakmice vratio u prvu postavu nakon što ga je trener Ralph Hasenhüttl posjeo na klupu. Iako ga je nasljednik Nike Kovača hvalio za profesionalizam i rad dugo ga nije vidio spominjući manjkavosti u defenzivnom aspektu igre, a pitanje je što donosi nova sezona. Majer je u Njemačku stigao s idejom da napravi proboj prema elitnim veznjacima i vine se u neki od najvećih klubova što se u prvoj dionici nije dogodilo. Još jednom su na djelu viđene sve njegove kvalitete, ali i problemi, pogotovo kad djeluje na krilu ili kao bočni veznjak. Isticao je kako je igrački napredovao, ali i kako mu je u reprezentaciji lakše jer je dio kvalitetnije ekipe.
- Iako sam puno puta kazao da se osjećam dobro i u Wolfsburgu, ne možemo pobjeći od činjenice da u reprezentaciji igram s daleko kvalitetnijim igračima. Puno se bolje razumijemo. Sezona je u Wolfsburgu ekipno bila jako teška. Nogomet je momčadski sport, ako nema rezultate, teško pojedinac može iskočiti iz toga. Međutim, jako sam napredovao u Bundesligi, u Njemačkoj, mislim da se to pokazuje i sretan sam - rekao je na pripremama za Euro.
Sada je pred novom razinom i o tome hoće li je prijeći ovisi mu puno toga. Ne samo u klupskoj nego i reprezentativnoj karijeri. Izbornik Zlatko Dalić nije ga zvao ni rano niti brzo, još za vrijeme Eura 2021. nije bio u kadru, nakon njega je dobio prvo pretpoziv, pa poziv. Tek kad je zaigrao za Rennes debitirao je za A vrstu, kao igrač Dinama nije bio reprezentativac. U to se doba formirao trojac u sredini terena Modrić, Brozović, Kovačić te je morao voziti na “sporednim kolosijecima”, rijetko je zaposjeo omiljeno radno mjesto na kojem je kadar najviše dati - osmicu ili desetku. Majer može biti tek prinuda opcija za krilo, kao i za šesticu, i činjenica je da u reprezentaciji zapravo nikad na pravi način nije došao na svoje. Krivca nema, to je stjecaj okolnosti, konkurencija je prejaka... U Kataru je ulazio s klupe da bi startao za broncu s Marokom kad nije bilo Brozovića, od 34 nastupa za Vatrene, 14 puta je bio u prvih jedanaest. U Njemačkoj je odigrao 90 minuta sa Španjolskoj pa još 55 u ostala dva nastupa, ne računajući osam kobnih minuta nadoknade s Azzurrima.
On senatore nije mogao istisnuti, a sad se probijaju igrači kao što su Luka Sučić i Martin Baturina koji kvalitetom i potencijalom opasno prijete da preskoče njega. Sučić je to dijelom već napravio u Njemačkoj gdje je bio starter u trećoj utakmici s Italijom. Majer nije daleko da ostane vječni rubni igrač koji će povremeno startati, a u pravilu čekati šansu s klupe. Kad jednom Modrić ode sve je vjerojatnije da njegovo mjesto neće uzeti on nego netko drugi. To može spriječiti jedino da napravi još taj korak dalje i doista postane europska klasa. Nakon tri godine u ligama Petice, dvije u Francuskoj i jedne u Njemačkoj, Lovro Majer ulazi u etapu koja će odrediti postaje li časnik ili ostaje samo vojnik. Puno bi toga moglo ovisiti u Austrijancu na klupi Wolfsburga, koliko ga taj čovjek “šmeka”? Nadamo se da mu kolege u klubu neće zamjeriti izjavu da su u reprezentaciji igrači bolji. To mu sigurno ne bi pomoglo. Kao i to neće učiniti niti Hasenhüttl. Austrijski stručnjaci vole moć, presing, agresiju, trku, jak ritam, on je radio u RB Leipzigu i potom u Southamptonu, ako kod njega Majer ne dobije taj dodatni level, to će definitivno reći da ne može. Da je njegova realnost ono što je i dosad nudio. No, nešto se kasnije igrački afirmirao, možda kasnije postane i prava europska klasa. Koliko može bljesnuti u jednoj utakmici i protiv jakih suparnika to znamo, može li to činiti u kontinuitetu i može li to u utakmicama najvećeg energetskog zahtjeva? Ili će vječno ostati dva Lovre Majera?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....