Može li Hrvatska osigurati Euro, kako smo došli do toga da seciramo sastav čak i uoči sraza s nogometnim "liliputancem" Latvijom, što se događa iza pompozne kulise Modrića i društva, te ima li Hrvatska adute nakon neizbježnog kraja jedne blistave generacije, ili je, ipak, osuđena na pad - hrpa pitanja stvorila se u društvu i nogometu nakon onog listopadskog kraha od Turske i Walesa.
Uglavnom, uoči finiša kvalifikacija, priličan broj tih tema stavili smo pred Gorana Tomića, donedavnog šefa Al Nassra, koji trenutačno doma u Salzburgu analizira, secira, prati, i osluškuje. Ali prije svega, i prati neke klince na koje bi "vatreni" snop očekivanja mogao pasti vrlo skoro.
Listopad je otkrio da bez glavnih "perjanica" (ciljamo na Perišića) i inih, širina nije impresivna...
- Istina, ali iako će zvučati kao floskula, ona to nije - izostanke takvih igrača osjetilo bi 90% svjetskih reprezentacija, pa i onih iz samoga vrha. Pokazalo se da nije jednostavno popuniti rupe u času kada nedostaje pregršt nositelja naše igre i kvalitete, no s druge strane, sudarili smo se s Turskom, kojoj je Montella ulio novu energiju, a potom smo morali i na vječno nezgodni Otok, na noge Walesu. Mislim, kada govorimo o tome, mi, recimo, govorimo o Ivanu Perišiću. Igračini. Tko god da dođe, u ovu vrstu, s takvim očekivanjima, pritiskom, teško bi mu bilo ući u te "postole" - otvorit će kratku seansu s Jutarnjim 46-godišnji stručnjak.
Pašalić i Majer ispred
- Ali ako dozvolite pogled unaprijed, nemam bojazni. Gledam iznimno pozitivno na finiš kvalifikacija, siguran sam da ćemo na Euro, na koji god način. A i povijest jasno govori kako stalno prijateljujemo s dramom, ali i kako nam ta drama silno odgovara da se ne opustimo, čemu smo skloni. Ne samo ova generacija, najbolje, očito je, funkcionira u stresnim situacijama.
Okrenimo se, ipak, malo novim rješenjima, pa i bliskoj budućnosti. Red Bull pratite konstantno, a jedan od glavnih igrača "bikova" Luka Sučić sada kuca na vrata prve momčadi, s obzirom na to da nema Kovačića.
- Gledam ga konstantno, i ono što zamjećujem je velika klasa. No isto tako, reprezentacija je još uvijek stepenicu dvije iznad RB-a. Ključeve reprezentacije i dalje suvereno drže Luka, Kova i Broz, i bit će mu teško dobiti minutažu u takvoj postavi, ali danas-sutra može ih nadomjestiti, ima za to potencijal. Samo, nemojmo mu tovariti ogromne utege na leđa.
Je li on nalik Kovačiću, Brozoviću, njihov miks ili više neka "desetka"?
- Dobro ste rekli, on je neki miks; nije prodoran kao Kovačić, defenzivno je slabiji od Marcela, ali ima fenomenalnu tehniku, viziju, budućnost. Ipak, dodao bih, važna je i hijerarhija u reprezentaciji, koja kaže da su danas ispred njega Mario Pašalić i Majer, čiji ulasci uvijek donose nešto, vidljivu kvalitetu i pomake. Postoje stupnjevi razvoja; Majer je, dakle, prema mojem mišljenju, u prednosti, ali za Luku radi vrijeme. Nije, kad već pitaš, sva ona gungula oko njega prije ozljede bila badava: igrao je fantastično, pucao od samopouzdanja, a sada mu, nakon povratka, samo treba vremena da se vrati na tu razinu. Govoreći o tome da nemamo igrače u elitnim klubovima, mislim da je jasno kakve transfere Red Bull radi, a Sučić je danas njihov glavni vezni igrač. Time sam sve rekao.
Roko je prototip
A Šimić, on je, uostalom, vaše "dijete"?
- Roka pratim otpočetka, izbliza, i on također ima sve predispozicije da sutra bude "taj". No ne treba žuriti, njega najbolje vrijeme tek čeka. Što s njima Hrvatska potencijalno dobiva? Dobili bismo tip radnog, modernog napadača, ne onog klasičnog "targeta", već onog koji radi 90 plus minuta, vrlo je nezgodan za stopere, stalno vrši pritisak, ogromne energije, fizički je na visokom potencijalu... Igrač je fizike, trke, duela, i on je, prema mojem mišljenju, prototip tog nogometa budućnosti...