U Livornu, 16. kolovoza 2006. godine, Hrvatska je debitirala s novim izbornikom. Slaven Bilić naslijedio je Zlatka Kranjčara. Vatreni su iz formacije 3-4-1-2 s kojom su odradili dominantne kvalifikacije, a potom neuspješno odradili mundijalski turnir u Njemačkoj, prešli na 4-4-2.
Bilić je procijenio da je sukladno potencijalima njegove redizajnirane reprezentacije to najbolja taktička opcija. Rezultati su mu već u tom ciklusu dali za pravo i samo zbog traume s Turcima (gol primljen u posljednjim sekundama produžetka pa poraz na jedanaesterce) Vatreni nisu stigli u polufinale i do podija na Euru 2008.
Luka Modrić je te 2006. debitirao u Kranjčarovoj selekciji, prije SP-a. U formaciji 3-4-1-2 Modrić, koji je bio već glavna vedeta Dinama, igrao je srednjeg veznog. U novoj Bilićevoj formaciji 4-4-2, Modrić je i dalje igrao srednjeg veznog. Njegova je pozicioniranost površno tretirana u javnosti, jer se smatralo kako je najviše polušpica, što se vezivalo za njegove prve seniorske sezone (Zrinjski krilno, Inter ofenzivni vezni), a pogotovo za učinkovitost u Dinamovom povratku šampionskim ritmovima. Modrić je zapravo u osnovi bio odmah igrač sredine terena. Vezni koji ima sjajnu tehniku, pregled igre, motoričke više sposobnosti, dribling.
Upravo zbog hitrine Modrić je u jakoj momčadi Dinama bio prodoran i opasan po gol suparnika, pa tako i percipiran da treba igrati bliže golu. U HNL okvirima to je još moglo funkcionirati. No, u inozemnim razinama (Engleska) uskoro je došlo do definiranja pozicije. Prvo bliže boku, potom bliže špici, a naposljetku srednji - glavni vezni odlukom Harryja Redknappa. Ne zna se je li baš on potakao tu odluku, jer osebujni menadžer (tada) Tottenhama nije bio lumen, a ni zaljubljenik pitanja taktike. No, Modrićev iskorak zrelosti igre na najvišim razinama krenuo je upravo tim pozicioniranjem, gdje su najviše do izražaja dolazile njegove vrline. Vidjelo se to i u reprezentaciji gdje je Modrić držao sredinu zajedno s Nikom Kovačem...
Baturina je veliki talent igre i veliki potencijal viših razina. Nakon što je dio struke i većina u javnom mnijenju preopteretili Matea Kovačića tezom da “mora biti novi Modrić”, iz sličnih kutova danas se natovaruju slična očekivanja 20-godišnjem Splićaninu. Talenti igre u pravilu imaju slične vrline, jer su osnovne značajke tog talenta tehnička potkovanost, kreativnost - ideja, pregled igre i situacijska inteligencija. Uslijed tih odlika često se onda miješaju potencijali tih igrača, a koji se ipak po nekim faktorima razlikuju. Primjerice, Modrić ima brži startni korak od Baturine, ali je u tome (naj)brži Kovačić. Modrić je u odnosu na Kovačića bolje taktički pozicioniran i s kvalitetnijim tajmingom u kombinatorici. Baturina ima već sada bolje završno dodavanje u odnosu na Kovačića, odlučniji je u završnici i izrađenijeg udarca na gol... No, kvaliteta ovih veznih igrača je visoka, a zasigurno su i komplementarnih potencijala...
Klasični vezni
No, bit priče je da je Baturina vodilja mlade generacije koja se uskoro priprema za preuzimanje odgovornosti u A-reprezentaciji, uz podršku nekoliko senatora. Upravo zato nam se čini da je došlo vrijeme da treneri koji vode Baturinu, u klubu i selekcijama, pozicioniraju igrača na mjesto gdje će pružiti najbolje od svojih potencijala. Baturina zbog vrlina, i to u Dinamovoj dominantnoj momčadi, logično odigra dobro na svim ofenzivnim pozicijama. Slično je bilo (i jest) s Modrićem, koji je na svakoj ofenzivnoj poziciji dobar, ali je kao srednji vezni igrač postao klasa, vrijedan Zlatne lopte.
Baturina treba upravo to, mjesto klasičnog veznog, gdje će do izražaja doći njegova tehnička superiornost, ideja, izvanserijski pregled igre i odlika lidera u igri. Kao srednji vezni (klasični) treba steći onu liniju koja mu je neispunjena, a to je igra u oba pravca, defenzivni doprinos i agresivnost. Baturina će u tom kontekstu i dalje dolaziti u završnicu i biti opasan, kao što je logično potencijalu da će u sredini terena, gdje je to najvažnije, stvarati višak i prevagu. Šetnja od desetke preko bočnih ofenzivnih pozicija i povremene uloge u sredini nije poželjan okvir napredovanja ovog (ali niti drugih) talenta. Naprotiv, može postati teret kad bude došao u jaču konkurenciju te će se teže morati prilagođavati pozicijskim iskoracima i intenzitetu igre. Baturina je ulaskom u A reprezentaciju napravio iskorak. Sada mu treba u statusu u igri dati dužan okvir gdje će se odlučno razmahati...