Latvija i Armenija moraju biti žrtve Vatrenih želimo li napokon mirne kvalifikacije kakve ne pamtimo šesnaest godina i gotovo smo već zaboravili što to znači. Iako smo svaki put bili optimisti ili barem čuvali nadu u najtežim trenucima te redovno dolazili do cilja osim za Svjetsko prvenstvo 2010. godine, kad nismo vidjeli Južnu Afriku, hrvatski su reprezentativci od 2007. do 2021. godine redovno negdje zabrljali pa pekli na vatri i sebe i nas do zadnjega kola, više puta i dodatnih kvalifikacija.
Ako nisu zakuhali već na početku, kasnije bi poput razigranog filmskog režisera ubacili zaplet te putopisni dokumentarac pretvarali u triler. Kvalifikacije za Euro 2024. krenule su kao da vrtimo stari film primljenim golom u završnici od Walesa i prokockanom pobjedom, no tri boda donijeta iz Turske dala su Vatrenima sve alate u ruke da ipak prirede neki drugi scenarij.
Igrači kažu da su odlučili zapeti i ovaj put riješiti sve bez stresa i nervoze, da neće brljati kamoli zabrljati, to bi bilo pravo osvježenje, ali i još jedna potvrda moći i rejtinga Hrvatske koji je na samom krovu Europe. Pa hoćemo li konačno od kvalifikacija dobiti samo zadovoljstvo? Ili se prerano nadamo?
Hrvatska je u povijesti samo triput izborila završnicu velikog natjecanja kolo prije kraja, a sada ima jedinstvenu priliku za novi rekorde - ako Dalićeva momčad dobije sljedeće četiri utakmice, dvije ove u rujnu te Tursku doma i Wales u Cardiffu u listopadu, imat će osiguran Euro čak dva kola prije kraja. U studenom bi s moglo igrati s Latvijom u Rigi i Armenijom kod kuće bez pritiska, iako ne i revijalno jer za rejting na ljestvicama FIFA-e i UEFA-e sve se broji.
Latvija, koja još nema niti jedan bod te Armenija čijih je šest bodova u tri nastupa dobar ulov, ali je pri dnu kontinentalne hijerarhije, prve su prepreke od kojih počinje napad na najbrži plasman Hrvatske na veliko natjecanje. Po nekim teorijama dovoljan bi potom bio i bod u Walesu, no to ovisi o rezultatima drugih susreta. No, ako spoje te četiri pobjede, osigurali su jedno od prva dva mjesta koja vode u Njemačku.
‘Kraljevi drame‘
Dečki u “kockastom” odavno prozvani kraljevima drame. Znali su izgubiti od Gruzije i dvaput od Škotske, igrati remi s Azerbajdžanom pa pasti u Norveškoj, odsklizati na stranputicu sa suparnicima poput Finske, dobre startove izlučnog ciklusu pretvarati u horor, smjenjivati izbornike. Igor Štimac, Niko Kovač i Ante Čačić zbog toga su pali, a Slaven Bilić spasio se držeći se za posljednju slamku... U eri Zlatka Dalića servirali su novu agendu, umjesto pozitivnog starta i šokantnog nastavka gubili su odmah na početku pa neizvjesnost protegnuli do zadnjeg kola. Mjeru su im uzimale ekipe koje nisu bile, barem na papiru, najjači suparnici.
Za Euro 2020. izgubili su u drugom kolu od Mađarske u Budimpešti 2:1 te izborili prolaz tek pobjedom nad Slovačkom u posljednjoj utakmici, pritom gubeći na poluvremenu 1:0. Za SP u Kataru “izvrnuli su nogu” odmah, nisu se nu zagrijali, kod Slovenije na praznim Stožicama usred korone pa su ciklus pretvorili su hektično i traumatično iskustvo čija je dramaturgija kulminirala autogolom Kudrjašova na “poplavljenom” Poljudu i kraj dočekan izbornikovim suzama za odlazak na Mundijal.
Koliko ste se puta pitali što im to treba. Sad obećavaju da neće više, da će nas ovaj put poštedjeti infarktnih utakmica, hajde da i to vidimo, da promarširaju kroz skupinu bez stresa, što je zapravo objektivno za klasu i rejting Hrvatske u odnosu na suparnike.
Iako su Vatreni šest puta osvajali prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini, samo u tri navrata plasman su imali kolo prije kraja.
Dogodilo se to za Euro 1996. u Engleskoj domaćim remijem s Italijom (1:1), no potom su još morali dobiti vani Sloveniju da bi bili prvi. To su napravili, ali radilo se o prestižu jer dvije su ekipe išle na Euro iz većine skupina, a naši su imali dovoljno bodova da budu među njima. Za EP je tako bilo i 2007. godinu u ciklusu čija se završnica dogodila godinu kasnije u Austriji i Švicarskoj. Točnije, već na poluvremenu ogleda s Makedonijom, dakle susret i pol prije kraja znali smo da smo unutra. U završnom susreti naši su na otvaranju reprezentativnog nogometa u službenim ogledima na novom Wembleyju matirali Engleze 3:2 i tako odveli na Euro i - Ruse.
Dalić ispred svih
Za SP samo je jedan bio takav rezultat, za 2006. u Njemačkoj, tada je odlučila pobjeda nad Švedskom 1:0 u pretposljednjem kolu u Zagrebu, pa je gostovanje u Mađarskoj ostalo kao revijalan susreta. Dado Pršo nije ni igrao. Ono što su uspjeli Ćiro Blažević, Cico Kranjčar i Slaven Bilić u toj kategoriji Zlatko Dalić, koji je postavio mnoge rekorde, još nije napravio. No, sad ima prigodu nadmašiti ih sve zajedno i prvi utrčati u cilj čak dva kola prije kraja. Četiri pobjede to jamče, možda dovoljno bode i 10 bodova, ali to ovisi o ishodima drugih susreta. Postoji teorija da bi nam i tri pobjede bile dostatne, međutim uoči ogleda s Walesom 15. studenoga nećemo nikako imati potvrđen plasman. Kasnijim raspletom drugih utakmica moglo bi ispasti 13 bodova dovoljno, no s time se sada nije potrebno baviti...
Je li moguće da Hrvatska rutinski ode na jedno veliko natjecanje? Je li kucnuo taj čas?
Komentari (0)