Vremenske prilike slabašno su se naklonile maksimirskim okupljenicima. Kilava kiša od ranog jutra, na mahove onaj blagi, a prodorni vjetar što prođe kroz kosti, melankolično sivilo i ostale jesenske "radosti" nisu zaobišle hrvatsku prijestolnicu, pa su mnoge kockice na tijelima naših navijača ostale prekrivene bundama, krznom, kaputima, najdebljim jaknama iz ormara.
- Ma, fuj! - uskliknut će jedan stariji gospodin na putu do Fan zone i ukrasti nam riječ iz usta, ali već na idućim koracima na licu će osvanuti osmijeh, a vanjsku hladnoću zamijenit će unutarnja toplina.
Sreća pa se vojska ljubitelja Vatrenih potrudila zagrijati sumorno poslijepodne, suzbiti hladnoću i otkriti crveno-bijele uzorke. U Fan zonu stigli smo oko 16:40, 20 minuta prije otvorenja. Odokativno, nešto manje od stotinu navijača već je okupiralo štandove s pićem i izvjesilo pokoji transparent, jedan od njih posvećen i Vukovaru. Sigurno bi ih u startu stiglo i više, no kad je gospođa s radija oko pola 17 obavijestila o prometnoj nesreći i otežanoj kretnji iz smjera Jordanovca prema stadionu, i sami smo malo spustili očekivanja. U svakom slučaju, kako se kretala kazaljka, tako se i početna omanja skupina pretvorila u gomilu, a nadolazeći sati iščekivanja popraćeni pjesmom, plesnim koracima i, jasno, litrama "svete vode", dali su naslutiti da nas na i oko Maksimira ne čeka "tiha misa" kakvoj smo, eto, svjedočili na Opus Areni prije mjesec i pol dana. Ako, pak, pitate bilo kojeg "Modrića, Perišića ili Kramarića", reći će vam da se prije ogleda s Armencima nije trebalo križati ni moliti, premda nikad ne škodi.
- Ne da idemo na Euro, nego idemo u finale tog istog Eura. Idemo do kraja! Zašto? Zato što smo mi Hrvati i pokazali smo na velikim natjecanjima što možemo. A ne bi bilo fora da sve ide lagano i po proceduri - reći će nam Antonija iz Bjelovara, kažu prijateljice "jedini znalac među nama", a koja je stigla unatoč ozljedi koljena i blagom šepanju.
- Ma kakva ozljeda, idem na utakmicu pa makar pala danas i ostala zamotana - nasmijat će nas 24-godišnjakinja prije pozdrava.
Kako su samo bili uvjereni da će Hrvatska, na lakši ili teži način i neovisno o rezultatu s Armenijom, doći do Njemačke. Svi do jednog! No, prije toga, Njemačka je stigla nama. Stariji gospodin, mudar i oštar pogled, simpatičan sijedi brk i od glave do pete u kockicama. Naslutili smo da taj ima mnogo toga za ispričati i nismo pogriješili.
- Jutros sam krenuo iz Münchena, tamo živim od 1971. godine, a inače sam iz Slavonskog Broda. Naravno, došao sam samo zbog utakmice, pa ja sam pratio naše i u Poljskoj, Rotterdamu, u Berlinu... Nema gdje nisam bio u svoje 72 godine života - započet će Ilija.
Pitali smo ga kako je doživio brojne promjene u rosteru i misli li da postoji neko ime koje se nije našao na popisu našeg izbornika, a trebalo je, no Ilija drži da je nepotrebno preispitivati odluke Zlatka Dalića.
- Čujte, ne mo‘š ti bez pola momčadi napraviti spektakl. Glupo bi bilo upuštati se u to tko treba biti na listi, mi imamo stručnjaka koji je fantastičan izbornik i trener. Narodu nikad ne možeš ugoditi, što god napravio, uvijek će imati primjedbe. Ali Dalić je odličan. Ne vidim u čemu je problem, pa pogledajte Njemačku. Da nije domaćin, ne bi se ni kvalificirala. A kod nas su ljudi dosta brzopleti s kritikama. Što god bilo, idemo na Euro, a ako budemo kompletni, ne ustručavam se kazati da ćemo stići najmanje do polufinala, a vjerojatno i do finala!
Malo smo pogledali i što se nudi dok gomila uzbudljivo čeka Matu Bulića i Tihu Orlića, momke za koje smo znali, a ubrzo se i uvjerili da će napraviti lom. Prethodno su se na razglas, uz klasične navijačke pjesme, nizali hitovi Doris Dragović, Indire, Mladena Grdovića....
Na parkingu pred ulaskom u Fan zonu stajalo je nekoliko vozila policije i hitne pomoći, redari su se već odavno rasporedili, a pored promocije humanitarnog karaktera u šatoru Udruge "Vatreno srce", nalazio se štand koji je odmah zapeo za oko klincima, jer mogli su zaigrati PlayStation. Sudeći po outfitima i opipljivom uzbuđenju, sigurno možemo konstatirati da Vatreni u budućnosti ne moraju brinuti za decibele na tribinama. Govoreći o futuri, pitali smo okupljene tko je budućnost Vatrenih. Zabranili smo Joška Gvardiola kao preočit odgovor, te saznali da su mnogi pod dojmom prošlog susreta s Latvijom.
- Lovro Majer može preuzeti taj teret, bio je fantastičan i može voditi momčad - rekao nam je Ilija, a Majera je podvukao i Elvis iz Sesveta, dok ime njegova prijatelja nismo mogli čuti od buke, no kaže da je i on stigao iz Njemačke samo radi susreta i budućnost vidi u Marcu Pašaliću.
Eto, glas navijača je jasan, što god bilo, Vatreni će briljirati na Euru. Mnogi će u vatrenoj atmosferi za tu tvrdnju staviti i ruku u vatru.
