Luis Ibáñez odmor je proveo s obitelji, uživao na plažama Dubrovnika, Splita i Murtera, pa od ovog tjedna krenuo u nove pripreme s Jarunom. I to u dvojakoj funkciji - kao jedan od glavnih povjerenika Jerka Leke na travnjaku, ali i kao trener U-17 momčadi zagrebačkog kluba. Jasno, i Lucho je ostao prikovan za TV, tim više što se se paralelno s Eurom odvija i Copa America, u kojoj njegova Argentina protiv Kolumbije (ponedjeljak u 02:00 po našem vremenu) traži povijesno 16. kontinentalni trofej.
Messi i Modrić u sličnoj situaciji
- U finalu je najgore biti favorit. Kolumbijcima nitko neće ništa zamjeriti ako izgube, a ako dobiju, cijeli svijet pričat će o njima. To je velika motivacija, umrijet će samo da bi postali prvaci. Argentina? Podsjeća me na Hrvatsku u ono vrijeme dok se nisu oprostili Mandžo, Rakitić i svi ostali. I oni ulaze na teren točno znajući što žele, zajedništvo nikada nije bilo bolje. To nije reprezentacija, nego prijateljstvo, oni dišu jedan za drugoga, plaču skupa... Kad jedan pogriješi, drugi ga dođe podržati i zagrliti. Napravili su pravi team i lijepu atmosferu, a to se uvijek oslika i na terenu - kaže Ibáñez.
Dojam je da je Argentina dosta lako stigla do finala, izuzev toga što su s Ekvadorom u četvrtfinalu išli na penale. No, samo jedan primljeni gol u regularnom vremenu, osam zabijenih... S druge strane, mnogi su očekivali da će Urugvaj izbaciti Kolumbiju?
- Gledao sam polufinale Argentine s Kanadom, odlično su igrali i cijelo vrijeme držali loptu. Di Maria možda više nije brz kao prije, no Alvarez mu pomaže igrajući skoro kao krilo. Najugodnije su me iznenadili obrana i vezni red. No, znate kako je, dovoljno je da izgubimo protiv Kolumbije i odmah će ispasti da to nije ‘to‘. Što se Urugvaja tiče, i ja sam ih očekivao u finalu, ali još više me iznenadio Brazil ispadanjem u četvrtfinalu. Iskreno, mislim da im nedostaje to što Argentina ima. Na terenu ne djeluju kao prijatelji i obitelj, oni gledaju tko od suigrača gdje igra, tko ima milijune i kamione, a tko ne. Jeste li vidjeli kako dogovaraju penale, ne dopuštajući izborniku da se pridruži krugu? To mnogo govori...
Messi je i dalje onaj stari, unatoč tomu igra u Inter Miamiju, odnosno na nižoj nogometnoj razini nego ranije?
- Messi je isti čovjek i isti igrač, igra isti nogomet kao i uvijek. Jedino što je ostario, više nije mlad. To je kao u slučaju Luke. Svi od njega očekuju najviše, a tijelo ti možda više ne dopušta da radiš sve što si nekada radio.
‘Olmu svaka čast!‘
Ibáñez ovog ljeta neće u Argentinu, kaže da je hladno. Finale će ispratiti putem malih ekrana, ali Španjolsku i Englesku gledat će s tribina. Lucho ide na finale Eura, i to na poziv dobrog prijatelja, nekoć suigrača iz Dinama, koji će na Olimpijskom stadionu tražiti zlato.
- Junior Fernandes i ja idemo u Berlin, pozvao nas je Dani Olmo i svaka mu čast na tome! Zvao je i Leonarda Sigalija, ali on nije u mogućnosti ići tamo.
Dakle, Olmo ne zaboravlja stare prijatelje?
- Ma, kad je stigao u Zagreb, mi smo ga primili kao da je naš mali brat. Naravno da on to ne zaboravlja. Španjolska je pokazala najbolji nogomet i mislim da bi mogla osvojiti zlato, a ako se to dogodi, Dani Olmo sigurno mora biti proglašen najboljim igračem turnira!
Scaloni je nedavno kazao da bi baš volio vidjeti europsku momčad na Copi i saznati kako bi se snašli. Simpatična ili čudna ideja?
- Mislim da su to mediji malo pogrešno prenijeli, gledao sam i čitao argentinske. Ustvari se na presici prethodno razgovaralo o stanju s terenima, nešto su se šalili, mislim da je tu htio povući paralelu jer su europski tereni, naravno, bolji, premda su i naši u boljem stanju nego ranije. No, kako je tamo hladno, i to malo utječe na kvalitetu travnjaka.
Možemo malo filozofirati prilikom usporedbe dvaju kontinentalnih natjecanja - kako bi se Hrvatska snašla na Copi?
- Sigurno bi dospjela jako daleko i ugodno iznenadila. Uvijek na SP-ovima dobro prolaze protiv Južnoamerikanaca, mi Argentinci i dalje pamtimo onih 0:3 iz Rusije...
‘Gore-dolje nogomet‘
Razlike u kvaliteti, u svakom slučaju, postoje?
- Što se ozbiljnosti ekipa tiče, to se ne može usporediti. Polufinalisti Eura imaju minimalno pet igrača iz vrha vrhova, od toga su neki i najbolji na svijetu. Urugvaj, primjerice, ima možda dva takva. Ja sam Argentinac, ne dam na svoje, ali nije slučajno da Južnoamerikanci žele u Europu.
A što se stila igre tiče? Na Euru je bilo nekoliko ubitačno dosadnih utakmica...
- Gledao sam polufinale Urugvaja i Kolumbije. To je nogomet "gore-dolje", nema tu "čekaj, razmišljaj, drži loptu"... U Južnoj Americi ima više ‘fajta i čvrstih karaktera, to je nešto što je Europa izgubila i zaista me iznenadilo koliko malo golova pada na Euru. Slažem se s Pablom Aimarom, koji je nedavno rekao da ne razumije zašto treneri u mlađim kategorijama brane igračima da driblaju. Prije bi ti trener aplaudirao kad bi predriblao dva-tri igrača, danas prođeš jednog i već ti viče "dodaj,dodaj!". Onda vidiš Yamala i diviš se koliko je dobar. Da, mali je čudo, ali mi ga gledamo kao još veće čudo jer smo izgubili stil igre kakvog on pokazuje.
Završno, ukazuje da bi manjak fajtera, ali i atraktivnih poteza igrača u Europi mogao biti i plod različitog nogometnog odrastanja.
- Na ulicama Južne Amerike imaš teren na svakih sto metara. Zemljani, pješčani, od svih mogućih materijala. Djeca se uče tući i svađati zbog nogometa - na ulici. U Hrvatskoj toga više nema, nogomet se ovdje ne uči na ulici. Ako moja djeca žele igrati nogomet, vodim ih isključivo na školsko igralište - završava Ibanez, prije nego što će krenuti pakirati kofere i poletjeti za Berlin.