Bio je rujan 2022. godine kada su iz stožera prve momčadi pozvali na trening i tog "malog", koji je radio čuda u kadetskoj selekciji Barcelone. Imao je tek navršenih 15, i kažu kroničari Camp Noua, došao je na trening s osmijehom od uha do uha. Nimalo ustrašen, izuzetno raspoložen i sretan što mu se već ostvaruju snovi. Trenirati sa seniorima jednog od najslavnijih klubova na svijetu...
Lamine Yamal je već tada prepoznat kao zraka svjetlosti koja treba u skoro vrijeme odagnati sve sjene koje su se nadvile nad Barcelonom. Klub koji je živio realnost snova s fantastičnim Leom Messijem suočio se s teškim stresom prilagodbe životu bez Argentinca. I bez novca, s morem dugova i dvojbenim vizijama budućnosti. Yamal je bio predodređen, kazali su već tada u seniorskoj struci, kojom je dirigirao Xavi Hernandez. Jest 15-godišnjak, jest fizički tanak, ali lopta mu se lijepi za nogu, lakoća trke je impresivna, prolaz jedan na jedan gotovo da čovjek ne vjeruje. Godinu kasnije je debitirao i sve ostalo je (mlada) povijest...
U tih prvih desetak mjeseci natjecateljskog seniorskog nogometa, Lamine Yamal je izrastao 2,5 centimetra, nabacio je i 7 kilograma mišićne mase. Dakle, tek "raste" u fizičkom i psihološkom smislu. Proces će potrajati još najmanje 2-3 godine, ali kako je pokazao u Njemačkoj, tada će već biti "mali Messi". Iako je Yamal zapravo drugačiji igrač. Kretao je i Argentinac s desne strane prema sredini, ali je po potencijalu imao drugačije tehničke "igre", tip koji je mogao igrati centarfora, krilo, veznog, trequartistu, davati golove, asistirati, preuzeti momčad na svoja leđa i voditi je prema pobjedama.
Yamal ipak nije tako "obiman", može li možda postati? Tinejdžer podrijetla iz Ekvatorijalne Gvineje tehnički je nešto drugačijeg potencijala, ali kako se razvija tek će se vidjeti kako će taj potencijal zaokružiti. No, ono što će mu biti "messijevsko" to je misija koja se od njega očekuje. Barcelona nasušno treba novu priču i zlatnog dečka, koji će nakon 3-4 godine "izgubljenosti" povesti Blaugranu u noviju veliku eru te joj vratiti ponos i dostojanstvo velikana.
Lamine Yamal je već sada obilježio Europsko prvenstvo u Njemačkoj, sa 16 godina. Simbolično će iskoračiti u subotu, kada će navršiti 17, a dan poslije nadati se slavlju uz prvu mu europsku titulu. Fantastičnim pogotkom protiv Francuske u polufinalu postao je najmlađi strijelac na euro turniru sa 16 godina i 362 dana (Švicarac Vonlanthen je protiv Francuza poentirao prije 20 godina u dobi od 18 godina i 14 dana). Pele je bio strijelac na Mundijalu 1958. sa 17 godina i 244 dana, i kralj nogometa je u toj kategoriji sada detroniziran Yamalovim euro pogotkom.
Tinejdžer koji će u subotu navršiti 17 godina, pogodio je s 25 metara, šutom od 102 km/h svoji prvi gol na velikom turniru za Španjolsku i najavio preokret. Formalno ga je zaključio izvanredni Dani Olmo, koji je prvo pokazao unutar kaznenog prostora (!) kako se otarasiti grmalja kao što je Tchouaméni i onda šutnuti tako da inače odlični branič Koundé može samo odbiti loptu u mrežu. I tu dolazimo do još jedn važne točke nastupa na velikim turnirima. O čemu mi u Hrvatskoj i te kako dobro znamo "znanje".
Kad imate talent, kad igrate dobro, kad ste u formi za iskorake, nužno je da vam se stvari jednostavno poklapaju. Netko će to zvati doza sreće, netko će govoriti o sudbinskim događanjima, ali to je "samo" poklapanje stvari. Dani Olmo stigao je na Europsko prvenstvo u Njemačku u statusu jokera s klupe. Ne zato što nije dovoljno dobar za startera, već zbog dvije logične situacije.
De La Fuente ima veliku koncentraciju kvalitetnih igrača, a Olmo je imao određenih zdravstvenih teškoća pred Euro. No, onda se u dvoboju Njemačke i Španjolske Pedri teže ozlijedio (istegnuće kolateralnog ligamenta, najmanje mjesec dana mirovanja) u sudaru s Kroosom. Dva simbola tehnički više razine nogometa, jedan na početku a drugi na svršetku karijere, i dva vjerojatno među najfinijim igračima (bez duela i agresivnosti) na svijetu. Pedrijeva ozljeda otvorila je prostore za Danija Olma i bivša Dinamova zvijezda iskoračio je u velikom stilu, te se prometnuo, uz Laminea Yamala, u presudnog igrača za ovaj iskorak Španjolske...
Inače, istrčao je Yamal protiv Francuza 10 kilometra, najbrže 32,1 km /h, postigao sjajan pogodak koji je načeo "zatečenu" Francusku i najavio njenu onemoćalost u nametanju moći kao faktora prevage. Yamal će biti moćan, ali je silno talentiran za igru i kad uđe u rutinu bit će fenomen.
Njegov osmijeh od uha do uha, koje postaje zaštitni mu znak, nije samo odraz tinejdžerske sreće i uzbuđenja, nego i pokazatelj kako Lamine Yamal živi nogomet. I to na najvišim razinama, u najtežim uvjetima, s najjačima. Sreća Španjolske na ovom Euru postala je i izvorna sreća Barcelonista. Čudo od djeteta koje sa 16 godina ima takav fantastični utjecaj na najviše razine momčad i turnira, je njihov. Kao što je bio "mali iz Rosarija", i zna se kako su stvari tekle...
