Opći je stav stručnih analitičara kako je netom završeno 17. izdanje europskog prvenstva pružilo malo zanimljivosti, ili gotovo ništa u kontekstu nogometnih novotarija. Slični su doživljaji milijuna promatrača, navijača, koji su većinski uvjerenja kako je natjecanje bilo prilično dosadno, kao i dimenzija spektakularnosti. Iz tog se okruženja, logično, mogu izuzeti Španjolci. Oni su odigrali odlično prvenstvo, njihova javnost je oduševljenja četvrtom europskom krunom, navijači su se upravo zato i dobro proveli u Njemačkoj ili pred ekranima u domovini i širom svijeta. No, karikirano rečeno, iskustvo Španjolaca je izuzetak koje potvrđuje pravilo o sivom dojmu natjecanja...
Europska smotra smatra se prezentacijom vrha kvalitete svjetskog nogometa, koja određuje smjernice u kojem će se pravcu razvijati u bližoj perspektivi. Ako je ova prezentacija "to", onda se nogometni fanovi nemaju baš čemu radovati. Činjenica da je bilo malo spektakularnih utakmica, kao i pojedinačnih akcija, ili da je izostao jedan jedini pogodak iz slobodnog udarca a rekordnih su visina autogolovi, ukazuje da se nogometna igra nastavlja usmjeravati u smislu dodatnog podređivanja rezultatu. Brani se svoj gol, a onda se preko bokova traži proboj sve čvršćih defenzivnih blokova. Tko tamo dominira, a vidi se to i na slučaju Španjolske, taj je u velikoj prednosti. Činjenica da se devetke, golgeteri, nisu nametnuli kao protagonisti, dodatno snaži tezu o drugačijim nogometnim trendovima, u kojima je i za virtuoze igre (old school desetke) praktično isteklo vrijeme...
‘Bogati su ukrali i nogomet‘
O tome je, nešto dramatičnije, zborio i navodno "ludi" Argentinac, Marcelo Bielsa, koji se kao izbornik Urugvaja na Copa Americi obrušio na "moderni nogomet", diktaturu kapitala i slabosti nogometnih institucija da ga zadrže u okvirima sportskih zakonitosti, na temelju kojih je postao najpopularnija igra na svijetu. U slobodnom prijevodu...
- Siromašniji ljudi nemaju novca i ne mogu si kupovati sreću. Imali su nogomet, kao igru i nešto što im je davalo važan osjećaj pripadnosti. Sada su im bogati uzeli tu igru i prilagođavaju je sebi i svojim doživljajima. Na takav način nestaju one vrijednosti koje su nogomet učinile globalno najpopularnijim sportom. Sve je manje igre i igrača koji su širili njegove temeljne vrijednosti i atraktivnost te time poticali mlade da se njime bave, da se gaje ambicije. Nogomet kakvom smo zavoljeli je, nažalost, u odumiranju...".
Bielsa, osebujni ali stručno gledano sjajni strateg, rekao je puno istine. Jer nogomet, vidjeli smo na Euru, postaje kao sporedni dio spektakla u kojem se jako puno govori o prodaji ulaznica, suvenira, dresova, prodanim turističkim aranžmanima, glazbenicima u fan zonama i odmjeravanjima na tribinama. Jako se puno govori o prihodima za UEFA-u, za zemlju domaćina, šalju se sve češće političke poruke i promoviraju ideologije, a paralelno stalno teku priče o transferima, kupoprodajama igrača, klubova, novim sponzorima. Nekad je to, kolokvijalno rečeno, bilo stvar kobasica i piva te strasnog navijanja na tribinama. Danas je to visoki biznis, sa doslovnom lutrijom za "san" osiguranja ulaznice kojem streme "obični ljubitelji nogometa"...
Kazali su čelnici UEFA da je ovo bio najbolji Euro do sada. Vjerojatno jest u ekonomskom smislu. Dok čekamo službena izvješća o prihodima organizatora i domaćina, možemo se samo držati provizornih brojki. One sugeriraju da je UEFA u Njemačkoj zavrtila blizu 2,5 milijardi eura. Od prodaje tv prava 1,44 milijardi, od marketinga oko 570 milijuna, od prodaje ulaznica više od 300 milijuna i od "hospitalitya" (posebni aranžmani) oko 100 milijuna eura. Gdje to sve ide dovoljno se prisjetiti da je u odnosu na EP 1992. (obrtaj 41 milijun) prihod povećan za oko 5800 posto. U odnosu na Francusku 2016, kada je iznosio 1,9 milijardi, u osam godina je prihod rastao za 30-tak posto.
Čista zarada UEFA-e
UEFA-in trošak je oko 1,2 milijarde, i to 645 za organizacijsku stranu, 240 milijuna za razne odštete klubovima te 331 milijun za nagrade reprezentacijama. Ako je prihod povećan u odnosu na Francusku 2016 za 25-30 posto, onda je fond nagrada slabijeg ritma, jer je narastao za 10. Što znači da će UEFA-i ostati na raspolaganju cca 1,2 milijarde. Ona će putem Hat trick projekta, koji je startao 2004.godine, usmjeriti po svojim kriterijima oko 930 milijuna u razvoj nogometa svojih članica (infrastruktura i rad sa mladima), ali će zadržati za svoje "redovne potrebe i unutrašnje rezerve više stotina milijuna...
HAT TRICK fond solidarnosti je od Eura 2004 stalno rastao i prosječno je od prihoda kontinentalne smotre dobivao 66% neto prihoda. U 800 projekata UEFA je tako "vratila" nogometu do ovog Eura, cca 2,6 milijardi eura. Kroz te kvote možemo razumjeti i kako rastu prihodi od EURA (od 2004.-2024, iznosi za HT bili su 302, 408, 513, 611, 776), od 855 milijuna pa dalje 1,35 milijardi, 1,39, 1,91, 1,9, i sada 2,4 milijarde...
S obzirom na rast prihoda jasno je u kojem pravcu ide ovaj biznis, a sukladno i većim prihodima Savezima i posljedično klubovima (kroz euro kupove) ukorijenilo se uvjerenje da su svi sretni i zadovoljni. Jesu li? Povećanje prihoda samo sugerira da su se u nogomet "ubacili" mnogi protagonisti svekolikog biznisa, a kad je tako, onda su oni i sve utjecajniji u kreiranju tog nogometnog biznisa i prilagođavanju svojim potrebama. Zato se, primjerice, povećava broj sudionika, šire tržišta gdje se mogu promicati i prodavati proizvodi te stvarati nove vrijednosti...
Sa svoje strane, u toj utrci za zaradom, odnosno osiguranjem kolača za sebe, UEFA ima svoje vizije. Ona je, za primjer, proširila broj sudionika Eura (do 1960-1976 - 4 sudionika, 1980.-1992. - 8, 1996.-2012. - 16, od 2016. - 24) i tako bitno povećava svoje prihode. Ona je uvela Ligu nacija kao novo natjecanje reprezentacija, 2018.godine. S južnoameričkom federacijom dogovorila je svojevrsni "super-kup", između prvaka Europe i Južne Amerike. Na klupskom planu uvela je i treće natjecanje, konferencijsku ligu, pa isto tako "super-kup" s Južnoamerikancima, a sada je eto u redizajnu Lige prvaka istu povećala za još 4 kluba. UEFA tako prati i ritam FIFA-e koja slično radi na globalnoj razini. Ona je povećala broj sudionika Mundijala na 48 (!!), a na muku nogometaša koji ističu kako je previše utakmica, pokrenula je još jedno klupsko natjecanje, i to Svjetsko prvenstvo s 32 kluba. Start je 15. lipnja a finale 13.srpnja 2025.godine...
Zaštitite igrače
Sve gore navedeno, u kontekstu trke za profitima i širenju pratećih aktera biznisa koji su se nogometu nametnuli na mnoštvo načina (novitet su fondovi kao vlasnici više klubova), generira se kroz povećanje broja utakmica i dodatno povećanje napora za nogometaše. U UEFA je šef Čeferin kazao da je to zato što svi (savezi, klubovi, igrači) žele sve više novca, a onda je "poentirao" da nisu oni ti koji se trebaju žaliti nego "radnici koji u tvornici rade za tisuću eura"... Što je načelno točno, ali nije stvar u takvom populističkom pogledu na stvari. Ključno je da UEFA i FIFA (kao i ostale konfederacije) trebaju voditi računa o nogometu kao sportu, kako ga zadržati na liniji igre i osigurati zaštitu igrača koji moraju pokazivati vrijednosti zbog koje će nogomet privlačiti publiku.
- Moje tijelo se buni, umoran sam, igram 60-ak utakmica godišnje, to je neizdrživo - zavapio je najbolji igrač Eura, Španjolac Rodri.
Sada mu slijedi sezona s još više utakmica, blizu 70. Dokle može ići to iscrpljivanje igrača, momčadi, nogometa uopće? I što sugeriraju sudbine mladića koji prerano uđu u taj mlin, kao primjerice Pedri, ili Ansu Fati prije, ili možda uskoro Yamal, za koje Rodri i mnogi stručnjaci tvrde da će prije tridesete biti zasićeni, fizički rastureni ako se aktualni ritam ne smanji. Istina je, bit će puni novca, ali nogomet sve manje proizvodi igrače koji ga oplemenjuju igrom, razvijaju strast mladih prema toj igri te ga čine spektakularnim. Prevladavaju fizički moćni, generičkog stila igre "na snagu", a kada se ozlijede, samo se ubacuju slični.
Je, karikiramo, ali trend u nogometu je takav. Zato je i Euro generalno bio nezanimljiv, bez noviteta u igri, bez spektakularnosti i onih vrijednosti koji privlače (nove) fanove. Novaca je sve više, glamura još više, ali nogomet kao da je prodao dušu vragu...