Nevjerojatan put prošla je reprezentacija Engleske u samo 10 dana. Sekunde su nedostajale da Slovaci sačuvaju 1:0 i u osmini finala režiraju Lavovima jedno od najsramotnijih ispadanja u povijesti velikih turnira. Isti ti Lavovi ipak će se okititi nekom medaljom, u prvih pola sata polufinalnog susreta s Nizozemskom pokazali su više dobrog nogometa nego u prethodnih 510, koliko su odigrali na turniru. O penalu za Engleze možda se može raspravljati, ali mora im se priznati da su ovaj put zaista zaradili prolaz. Mogli su zabiti i koji gol više...
Sto života
Jude Bellingham "škaricama" protiv Slovaka u petoj minuti nadoknade, Bukayo Saka dalekometnim udarcem Švicarcima u 80. minuti, sada i Ollie Watkins u 90. Nizozemcima, devet minuta nakon što je ušao s klupe da bi postao (ne)očekivani heroj nacije. Englezi su sa sto života stigli u Njemačku, čuda su ih održavala u igri, kao da im je unaprijed zacrtano nešto veliko. Je li im zapisano i zlato, saznat ćemo u nedjelju u Berlinu, ali ono što jest bilo zapisano i što možemo tumačiti kao poštenu igru nogometne pravde upravo je kadar iz 90. minute. Možda Englezi, gledajući šest odigranih utakmica, prezentacijama nisu zaslužili zvati se prvom ili drugom momčadi kontinenta, niti im vjerujemo da to zaista jesu, ali jedan od najpodcjenjenijih napadača svijeta zaslužno je dočekao pet minuta slave.
Oliviere George Arthur Watkins, nama poznatiji samo kao Ollie Watkins, ne samo da je postigao najvažniji gol karijere, nego i jedan od najvažnijih u povijesti Engleske. Centarfor iz Devona imao je nešto drukčiji nogometni put od dobrog dijela aktualnih mu suigrača. Saka od malih nogometnih nogu odrasta s Arsenalom, Foden i Palmer djeca su Cityja, Rice se razvijao u West Hamu, Mainoo u Manchester Unitedu, Trent u Liverpoolu... Watkins nije imao tu sreću ili mogućnost, prve nogometne korake napravio je daleko od Premier lige - do 22 godine života stanovao je u četvrtom razredu Engleske, s tim da ga je Exeter City u jednom trenu poslao na posudbu još niže, u Weston Super Mare u Nacionalnu South ligu, šestu po jačini na Otoku!
- Imao je savršeni stav i karakter, ali jednostavno je sve radio pogrešno - rekao je Paul Tisdale, njegov prvi trener u Exeteru, objašnjavajući zašto Watkins u 19 godini kada bi, ako zaista vrijedi, trebao uzletjet, a putuje u poluamaterizam.
U šestoj ligi zabio je 10 golova u 18 utakmica, bilo je to dovoljno da mu Exeter pruži drugu šansu, a nastavak golgeterske forme 2017. donijet će mu transfer u Brentford. Tamo će upoznati Deana Smitha, trenera koji će odigrati veliku ulogu Watkinsovu životu i 2020. zatražiti upravu Aston Ville da iskešira 34 milijuna eura za njegove usluge. Brentford je u to vrijeme bio drugoligaš, selidbom u Birmingham Watkins je postao najskuplji izlazni transfer u povijesti Championshipa, no rekord će kasnije porušiti devet igrača.
Premierligaška bajka
Četiri premierligaške godine za Ollieja Watkinsa zasad su čista bajka. U svakoj od sezona u top kategoriji Engleske postigao je dvoznamenkastu cifu pogodaka (14, 11, 15, 19), da bi minuloj sezoni pridodao čak 13 asistencija, najviše u ligi. S ‘double-double‘ uspjehom u 2023./2024., Watkins je ostao najučinkovitiji premierligaš iza Colea Palmera (22 pogotka i 11 asistencija), a bok uz bok Erlingu Haalandu (27 pogodaka i pet asistencija), ujedno i 9. igrač u povijesti koji je premašio 30 direktnih sudjelovanja za pogodak u jednoj sezoni otkad je Premier lige u ovom formatu.
- Možda ćete dobiti cijelu utakmicu, možda pet minuta ili minutu. No, i tada možete napraviti razliku, možete osvojiti turnir. Watkins je čekao i bio strpljiv. Napravio je izvanrednu stvar, zaslužio je ovaj trenutak - poručio je Kane govoreći o drugom junaku dana u Dortmundu.
Svakako je Watkins morao biti naoružan strpljenjem, izvrsne partije u Premier ligi nisu mu donosile mjesto u reprezentaciji. Primjerice, Watkins je u sezoni 2020./2021 zabio 16 golova i pritom mučio velikane. Postigao je hat-trick Liverpoolu u nezaboravnoj 7:2 pobjedi Aston Ville, tada nitko punih 10 godina nije triput zatresao mrežu Redsima. Nekoliko tjedana kasnije srušio je i Arsenal dvama pogocima, potom će, između ostalih, zabiti i Tottenhamu. Za debitantsku sezonu u klubu izvan borbe za Ligu prvaka to su izvrsni rezultati. Međutim, Watkins je ostajao u sjeni. Što zbog kvalitetnijih igrača poput Kanea, što zbog zvijezda o kojima su u pravilu više govorili engleski mediji nego njihova igra sama za sebe.
Izvan medijskog fokusa
Watkins nije bio nametljiv, konfliktan, nije imao burni privatni život niti bilo koju crtu koja bi probudila dodatnu znatiželju tamošnjeg žutila. A nije baš ni brz ni atraktivan, time ni pretjerano interesantan analitičarima iako izvrsnom kretnjom, osjećajem za prostor i izraženom nogometnom inteligencijom prikriva sve mane, uključujući tromost. U svakom slučaju, Watkins je bio svjestan da mu reputacija ne ide u prilog.
- Imao sam stvarno dobrih godina, zabijao i asistirao, al nikako da upadnem u reprezentaciju. Svatko ima svoje mišljenje, ali ja osjećam da nisam onaj profil igrača o kojem će se puno govoriti. Nisam onaj tip za kojeg će ljudi reći: "Oh, ne mogu vjerovati da nisu zvali Watkinsa" - rekao je 28-godišnji napadač mjesec dana prije prvenstva, prisjetivši se da je propustio i katarski Mundijal.
Za Watkinsa najbolje tek slijedi - finale u Berlinu, a onda povratak u Aston Villu, koja će put ikada igrati Ligu prvaka, ponajviše zaslugom spretnog centarfora. Nijedna zdrava logika nije na to upućivala kada je Jack Grealish, koji je u Villi bio "bog i batina", odlazio u Manchester City. No, klub iz Birminghama dobio je novog junaka, istog je sada dobila čitava Engleska, a Ollie Watkins napokon je dobio sve što zaslužuje.