Dan nakon što je Dani Olmo posramio (sto milijuna eura vrijednog) nogometaša madridskog Reala Aureliena Tchouaménija, sličnu minijaturu vrijednu divljenja ostvario je na travnjaku dortmundskog Westfalena Xavi Simmons. Iako fizički inferiorniji, 21-godišnji je Surinamac dobio duel protiv korpulentnog Declana Ricea, najskupljeg nogometaša u povijesti engleskog nogometa (105 milijuna funti) i prije nego je Walker uspio blokirati njegov šut, Simmons je silovitim udarcem podario nizozemskim navijačima ogromno zadovoljstvo.
Kao Dani Olmo
A Simmons je poput Olma imao sličan razvojni put. Sa sedam je godina kročio u La Masiju i slovio za ponajvećeg talenta Barcelonine škole (Olmo je bio kapetan u kadetskom uzrastu). No Simmons, baš kao niti Olmo, nikada nije zaigrao za prvu momčad Barcelone. U međuvremenu je njegov ugovor otkupio PSG, a Xavi Simmons trenutačno na nogometnom tržištu vrijedi – 80 milijuna eura! S 5,8 milijuna eura godišnje gaže Gareth Southgate uvjerljivo je najplaćeniji izbornik na Euru. U opisu njegovog posla stoji da mora odgovarati na mudra pitanja, ali i ona, koja to nisu. U ovu drugu grupaciju spada i ovotjedno pitanje: treba li protiv Nizozemske zaigrati Harry Kane? Pomalo začudnu kampanju otočki su mediji upriličili uoči polufinala Europskog prvenstva. Kritičari su protiv najboljeg strijelca u povijesti engleske reprezentacije (65 golova u 96 utakmica) "isukali" poprilično dvojbene argumente: premalo je u dodiru s loptom i rijetko se pojavljuje u prigodama za pogodak!? Iako je Kane (do susreta s Nizozemskom) zabio 40 % engleskih golova na Euru (dva od pet) "haranga" protiv njega uzela je maha...
Neovisno na medijske dvojbe, Southgate je slijedio logiku trenerskog promišljanja: ako imaš na dispoziciji igrača koji se zove Harry Kane onda ga moraš uvrstiti u momčad. Čak i kada nije u priželjkivanoj golgeterskoj formi. Jer, on je, zaboga, Harry Kane.
No, pitanje postavljeno u prologu utakmice postalo je deplasirano poslije 18 minuta igre. Harry Kane sam je izborio jedanaesterac (Dumfries ga je zakačio nakon šuta), a onda je, s puno samopouzdanja, osobno i izveo kazneni udarac. Za izjednačenje na semaforu i novo činjenično stanje: od šest engleskih golova na Euru "sporni kapetan" je zabio polovicu!
Odlično otvaranje
Efikasno otvaranje dodatno je potaknulo aktere na kreiranje novih događanja. Raspoloženi je Phil Foden u 22. minuti probio sve suparničke linije i gurnuo loptu kroz noge nizozemskom vrataru Verbruggenu, no radost Engleza stopirao je Dumfries zaustavivši loptu na gol-liniji. Desni branič nizozemske momčadi našao se u epicentru protivničkog šesnaesterca, poslije kornera u 30. minuti, kada je loptu dočekao glavom i uzdrmao gredu engleskih vratiju. Samo dvije minute kasnije uzvratio je (ponovno) Foden. Pogodio je vratnicu. U 35. minuti teren je zbog ozljede napustio nizozemski napadač Memphis Depay. Za koncepciju trenera Ronalda Koemana to je jamačno bio težak udarac, ali s aspekta statistike, napadački je trojac Malen - Depay - Gakpo ionako vegetirao - bez učinka. U nastavku susreta ritam igre umnogome je splasnuo, pa je posljedično i sadržaja bilo kudikamo manje. Očigledno, obojica su izbornika u pauzi utakmice svojim pulenima dali naputak za igru u drugom poluvremenu, u kojemu je ključna riječ bila - oprez! Strah od pogreške "uškopio" je predstavu na Westfalenu. Ali, pogreška se ipak dogodila. U prvoj minuti sudačke nadoknade De Vrij je "zaboravio" blokirati Watkinsa, napadačkog jockera za treći engleski finale u povijesti.
