Osvrnemo li se na napadačku liniju Vatrenih nakon susreta s Armenijom, reći ćemo da je sigurno samo jedno, a to je da ništa nije sigurno. Govoriti o tome tko je najbolja napadačka trojka, odnosno tko bi trebao ili će zaigrati u nadolazećim izazovima, možete samo ako dobro baratate staklenom kuglom ili čitanjem iz šalice kave. Jer tko bi, pobogu, mogao išta proreći u ovakvoj niski ozljeda, promjena, potrebnih rotacija...? Jednostavno, iznad ofenzivne linije stoji natpis "radovi u tijeku" i s tim se najbolje što prije pomiriti.
Dizajn idealnog napadačkog trojca s desna nalijevo podrazumijevao bi Kramarića, vjerojatno Petkovića i sigurno Perišića, no potonji dvojac Zlatku Daliću nije mogao biti na usluzi u jučerašnjem dvoboju. Stoga je Majer otišao desno, Budimir na devetku, a Ivanušec lijevo, a kasnije su ih zamijenili Marco i Mario Pašalić. Prije samo mjesec i pol dana (protiv Walesa), pored Majera smo gledali Musu i Brekala, koji nisu zadovoljili izbornikove zahtjeve.
Mi niti znamo kad će se Perišić točno vratiti, niti može li nakon pola sezone neigranja biti ono što jest - jedan od najboljih igrača na velikim natjecanjima reprezentacija. To su tijekom smotre u Katru priznali čak i Španjolci. Ne možemo ni uspoređivati pojedince jer zbog ozljeda su propustili dobar dio sezone, što se odnosi i na Oršića.
Pratio je svaku loptu, tražio prazan prostor, četiri puta šutirao i skoro dvaput zabio, pa čak se odvažio i na nekoliko pokušaja driblinga
Međutim, možemo o onima koje trenutno vidimo na dijelu i koji nas sve više uvjeravaju da mogu postati ‘ti‘. Jasno da je, nakon Armenije, prvi iz te skupine Ante Budimir. I to ne samo zato što je zabio pogodak pa bi ga, eto, bilo red opjevati, nego zato što je odigrao baš onako kako jedan hrvatski reprezentativac treba ili mora odigrati. Bespoštedno, borbeno, neumorno, do posljednje kapi znoja, ako treba i do izdaha. Zbog tih se karakteristika (naravno, ne samo tih!) danas nazivamo svjetskim srebrom i svjetskom broncom, a budući da smo - priznat će i Dalić i Modrić - još uvijek nedorečeni, te će nam osobine u nadolazećim izazovima biti od iznimno snažne potrebe.
Budimir je pratio svaku loptu, tražio prazan prostor, četiri puta šutirao i skoro dvaput zabio, pa čak se odvažio i na nekoliko pokušaja driblinga, u drugom poluvremenu i pred četvoricom. Pronašao je dodatnu kreaciju, povratak u hrvatski dres očito mu stoji kao ogroman značaj i motivacija, to se nije moglo ne primijetiti.
Osasunin trener Jagoba Arrasate nedavno je kazao da je Budimir u najboljoj fizičkoj spremi otkad je u klubu. Drugim riječima, najbolji otkad je prije tri godine stigao u Osasunu. Arrasate ga je "preduhitrio" dolaskom 2017. godine. I sada je španjolski stručnjak bio u pravu, Budimir zaista izgleda kao da je na svom maksimumu.
Posebno je dojmljivo bilo vidjeti ga kako se u punom sprintu vraća skroz do našeg 16-erca da bi pomogao Juranoviću, a učinio je to samo nekoliko minuta prije nego što je zamijenjen u 84. za Baturinu. Možda zbog taktičke ideje, možda zato što više nije imao snage, a na koncu je razlog i manje važan. Jedino što je nedostajalo da se Budimirova večer pretvori u čisto savršenstvo je - skandiranje s tribina. Čuli smo "Luka, Luka" i potpuno zasluženo "Livi, Livi", ali jedan "Ante, Ante" ne bi nikome naškodio, a zaista je zaslužio. Dobra je vijest da je to jedini "ukor" prema super raspoloženim navijačima, pogotovo sjeveru.
Možda će baš taj fajt, kakav smo vidjeli kod Budimira, napraviti nijansu razlike. "Fajtere" svi vole i žele na terenu
Čak i da Budimir nije ništa napravio, nitko ne bi mogao upirati prstom u Dalića. Kao što je izbornik i sam rekao, šanse su dobili mnogi, a nitko se nije pokazao boljim od 32-godišnjaka. Nitko nije bio u boljoj golgeterskoj formi uoči Latvije i Armenije. Poziv igraču koji je prethodno zabio pet golova u četiri utakmice uopće ni nije odluka koju treba preispitivati, pa čak i da drugi nisu (bili) ozlijeđeni ili izvan forme, a jesu. Druga strana te medalje je da Hrvatska nikako ne uspijeva uigrati devetku koja će nam služiti i u nešto daljoj budućnosti od jedne velike smotre iako su mnogi u opticaju ili na radaru, a to bi nam kad-tad moglo doći na naplatu. Beljo i Musa nisu se baš iskazali u listopadu, a Roko Šimić, Frigan i Ivanović još nisu ni debitirali...
Na desnom krilu konkurenciju je sigurno pojačao Majer. Osjetno je bio poletniji nego u Katru, mirniji s loptom, znao što želi, pronalazio rješenja, djelovao usklađenije s ostatkom ekipe u odnosu na blisku prošlost. Očito mu je trebala nova klupska sredina i kontinuitet, a Niko Kovač u Wolfsburgu mu vjeruje od prvog dana.
Ivanušec još nije uhvatio ritam nakon povratka od ozljede, ali znamo da se radi o igraču koji će se odvažiti na prodor ili dribling "jedan na jedan". Brz je, okretan i neugodan za čuvanje, a u momčadi poput Feyenoorda - ofenzivnoj i okrenutoj velikom broju zabijenih golova - može samo ići prema naprijed. Dalić i sam kaže da mu treba takav tip igrača, iz istog razloga cijeni i Marca Pašalića na drugoj strani, koji pak konkurira Majeru ako znamo da vezni red broji Modrića, Brozovića i Kovačića. Usputno, Kramarić se također u posljednjim izazovima, još od Katra, profilirao na desnom krilu...
A kakve tek komplicirane odluke dolaze ako navedenim napadačima sljedeće godine dodamo valjda spremnog Perišića, eventualno i Oršića, zatim Pjacu i Vlašića koji su "tu negdje", ali nigdje konkretno, pa Marija Pašalića koji se solidno snašao i na lijevom krilu te umalo asistirao Marcu, zatim Kramarića i Petkovića? Dolazimo do situacije u kojoj praktički svatko svakoga može izgurati. Jedino je Kramarić sto posto siguran. Bio bi i Perišić da dosegne maksimum do ljeta, ako je to uopće moguće nakon tako teške ozljede.
Napadači Vatrenih morat će se stoga na proljeće iskazati u iznimno širokoj konkurenciji gdje, vidjeli smo na primjeru Belje i Muse, jedna ili dvije utakmice mogu odlučiti o tome zaslužuju li poziv ili ne. Svaki od njih ima svoje prednosti i mane, stoga će možda baš presuditi pristup, želja, bespoštedna borba, zagriz, zalaganje.
Možda će baš taj fajt, kakav smo vidjeli kod Budimira, napraviti nijansu razlike. "Fajtere" svi vole i žele na terenu.