Deset zemalja, među njima i dvije rastočene tijekom preslagivanja Starog kontinenta devedesetih godina, osvajale su naslov europskog nogometnog prvaka otkako se 1960. godine zakotrljalo natjecanje danas poznato kao Euro. Po tri puta titulu su podizali Španjolci i Nijemci, dvaput su prvaci bili Talijani i Francuzi, do vrha su se probijale neke povijesnim vihorom pometene države poput Sovjetskog Saveza i Čehoslovačke, a onda i totalni autsajderi poput Danske ili Grčke, ali zato do kraja nikada nisu otišli Englezi. Gareth Southgate je prije tri godine pred svojom publikom na Wembleyju zakucao na rajska vrata i svejedno ostao u predsoblju. Vrata su mu pred nosom u finalu zalupili "azzurri" Roberta Mancinija.

1. Dežurni favorit nikad prvak

Premda se njezina momčad dokazano ne zna nositi s teretom velikih očekivanja, bookmakeri Englesku po navici guraju u prvi red favorita za naslov. Razlog zašto su "tri lava" još jednom u ponudama kladionica ispred Francuza, Nijemaca i Portugalaca dijelom se krije u klasi igrača poput Harryja Kanea (44 gola za Bayern ove sezone) ili Phila Fodena (službeno najbolji igrač Premier lige u protekloj kampanji), ali snažan začin ovoj priči svakako je enormno skup roster. Prema Transfermarktovim procjenama, čak petorica Southgateovih kandidata vrijede 100 ili više milijuna eura (Rice, Saka, Bellingham te spomenuti Kane i Foden).

Dok skiciraju vrh piramide, pred ovim moćnim argumentom ustuknut će brojni kroničari i navijači, premda ne i Islanđani, do čijeg udaljenog otoka vijesti očito putuju malo sporije. U odbrojavanju do Eura oni su se, naime, spustili s plaže do Wembleyja da bi ponovo očitali lekciju Englezima (1-0). Prvi put su to učinili kao sudionici završnog turnira prije osam godina, kada su u Nici Rooneyja i društvo pobijedili 2-1.

Zato prijateljski savjet: namjeravate li ozabaviti ovaj mali nogometni maraton ulažući poneki euro na pobjednika prvenstva, ipak zaobiđite Englesku.

2. Hej, Slaveni ostali, za Hrvatskom ste zaostali

Ako ste zaobišli Engleze, ne mirišete posebno Francuze i Portugalce, pravi je trenutak da "dark horsea" potražite u Hrvatskoj. Premda većina obaviještenih komentatora Dalićevu momčad svrstava u drugi ešalon favorita, iskustvo kaže da su "vatreni" uvijek tu negdje, u zoni medalja. Debelo ispred konkurencije iz ostatka slavenskog svijeta. Ilustracije radi, dok kreira svoj "power ranking" ESPN Hrvatsku vidi kao osmu najbolju momčad, dakle prvu iza tradicionalnih sila. Izvjesne rezerve ugledna redakcija zadržava jer Hrvatska nikada u dosadašnja četiri nastupa na Euru nije dobila utakmicu u nokaut-završnici, ali i zbog poznih godina nekolicine ključnih igrača. Luka Modrić je, argumentiraju oni, u cijeloj Realovoj sezoni odigrao samo pet kompletnih utakmica i upitno je u kakvoj je zapravo kondiciji. Ima li na čelu stare garde snage za dugo putovanje od sedam utakmica?

Zaključak je ovog stručnog žiriranja da ostale slavenske reprezentacije - a do Njemačke su se probile u značajnom broju - definitivno nemaju šampionski kalibar. Predvođeni Dovbykom, Mudrykom i Zinčenkom najbolje stoje Ukrajinci (12. mjesto), dok su Slovaci, Srbi, Poljaci, Česi i Slovenci samo ukras priči pri dnu tablice, ali ipak ispred Gruzije, Rumunjske i Albanije, koje su označene kao najveći autsajderi.

3. Jurski park vs. dječji vrtić

Premda na pozornici više nema Giorgia Chiellinija i Leonarda Bonuccija, dvojca čiji je načeti starački imunitet prije tri godine izdržao i nalete korone i silinu engleskog i španjolskog napada, vodeći Italiju do titule, nova generacija dinosaura probila se do Njemačke sa sličnom ambicijom. Žele se, naime, oprostiti kao šampioni. Cristiano Ronaldo ima europski naslov u torbi (Portugal je bio prvak 2016. godine), bio je zlatna kopačka prošlog Eura i generalno je najbolji strijelac u povijesti Eura s 14 pogodaka na završnim turnirima i 45 golova ako u obzir uzmemo i kvalifikacijske utakmice. Na pragu 40. rođendana on je svejedno jednako gladan kao i prvog dana. Prije ukrcavanja u avion za Njemačku na generalnoj probi protiv Republike Irske utrpao je nova dva komada, čime je kod izbornika Roberta Martineza učvrstio status startera.

Iako okružen napadačkim predatorima poput Rafaela Leãa, Dioga Jote i Joãa Félixa, veteran ostaje najpouzdaniji strijelac, kao što Pepe (41) u obrani ostaje jedna od pouzdanijih opcija. Od "oldies but goldies" filozofije ne mogu odustati ni Zlatko Dalić ni Didier Deschamps sve dok Luka Modrić, Ivan Perišić i Olivier Giroud (37) ne pokazuju znakove zasićenja. Na drugoj strani, dobar broj reprezentacija na turniru će pogonsku energiju crpiti iz rezervoara mladih zvijezda. Engleska prije svih, budući da se Bellingham (20) tijekom protekle dvije sezone pridružio Saki (22) i Fodenu (24) prometnuvši se u njezina ključnog igrača, baš kao što se i Florian Wirtz (21) igrama u dresu Leverkusena preporučio njemačkom izborniku Nagelsmannu za naslovnu rolu. Ostali mladi lavovi koji bi mogli povući svoje momčadi prema većem rezultatu zovu se redom Lamine Yamal (16) i Pedri (21) u Španjolskoj, Benjamin Šeško (21) u Sloveniji te Xavi Simons (21) u Nizozemskoj.

4. Euro voli šokove

Danski film "Ljeto ‘92", prikazan na HRT-u u srijedu, serviran nam je kao zgodan podsjetnik da europska prvenstva vole šokove. Izmučen depresivnim iskustvima u kvalifikacijama, izbornik Richard Møller Nielsen dobio je tog ljeta priliku nabrzinu okupiti reprezentaciju Danske da bi uskočio na završni turnir umjesto diskvalificirane Jugoslavije. Na startu je brljao, griješio i ratovao s braćom Laudrup kao neformalnim gazdama svlačionice, ali je u nastavku priče nekonvencionalnim metodama (minigolf umjesto treninga, dopuštenje suprugama i ženama da spavaju u hotelskim sobama igrača) oslobodio igrače stresa i lansirao ih u orbitu.

"Danski dinamit" u finalu je raznio i favoriziranu Njemačku (2-0). Na ljestvici šokantnih iznenađenja grčka titula iz 2004. graniči sa spomenutim danskim uspjehom jer Grci su na turnir u Portugal stigli kao tradicionalno neuspješna i klubaštvom razjedinjena momčad, koju je njemački trener Otto Rehhagel pretvorio u neosvojivu tvrđavu. Toliko tvrdu i otpornu da je u finalu izdržala nalete domaćina predvođenog mladim Cristianom Ronaldom. Nema dvojbe da će na turniru s 24 momčadi, među kojima će neke poput Albanije ili Gruzije letjeti od zanosa, biti prostora za nove slične senzacije.

5. "Major Tom" ili Nijemci se okreću retru

28 godina bez europskog naslova, Nijemci nadahnuće za put do kraja pronalaze u nogometnim veteranima poput Tonija Kroosa i starim herojima pop kulture. Neslužbena himna prvenstva tako je već postao "Major Tom", pop hit Petera Schillinga iz 1983. godine (na njemačkom poznat pod naslovom "Völlig Lösgelost"). Veseli refren pjesme preko noći je osvojio njemačke nogometne navijače pa su ga na stadionima tijekom utakmica "mannschafta" počeli vrtjeti prilikom proslave pogodaka.

Kako Uefa ne dopušta glazbene songove tijekom mečeva, ovaj njemački odgovor na engleski "Coming Home" bit će rezerviran za zagrijavanje uoči dvoboja i stanke u poluvremenima, ali ako se Nijemci, koji su startali s furioznih 5:1 protiv Škotske, probiju prema završnici turnira, DJ Aleksander Čeferin neće imati izbora nego pustiti "Majoru Tomu" da preuzme kontrolu nad stadionskim zvučnicima.