Bio je dosljedan i kako je najavio prije Eura u Njemačkoj, Gareth Southgate podnio je ostavku na izborničku poziciju Engleske. Nakon osam godina, taj nekadašnji reprezentativac Engleske (57 nastupa, 2 gola) zaključio je da je njegova misija stigla kraju. Kad su ga imenovali 2016., nakon prinudnog (afera prisluškivanja) odlaska tek imenovanog Sama Allardycea, Southgate je kao namještenik FA (od 2011.) prihvatio ulogu privremenog izbornika. Prvi plan bio je da odradi četiri posljednje utakmice u 2016. godini, a onda do ožujka Savez odredi novog izbornika. No, Southgate je nagovijestio da može dobro funkcionirati kao izbornik A vrste te je ostao ukupno 102 utakmice. U tom rasponu je ostvario dva finala Eura, izgubljena kao domaćin od Italije (2021.) te sada u Njemačkoj od Španjolske. U Rusiji je izgubio polufinale od Hrvatske (i utakmicu za treće mjesto od Belgije), a u Kataru je ispao u četvrtfinalu. U Ligi nacija ostvario je 2019. treće mjesto...
Southgate je treći najdugovječniji izbornik Engleske, a nakon prvog, Waltera Winterbottoma (16 godina) i Sir Alfa Ramseya (11 godina). Engleska je do sada imenovala 20 izbornika, od kojih je 6 odradilo samo po jednu (tranzitnu) utakmicu. Dakle, “pravih izbora” bilo je od 1946. ukupno 14, od čega dva stranca, Sven Göran Eriksson i Fabio Capello. U tom krugu Southgate je po rezultatima odmah iza Ramseyja, koji je nedodirljiv s jedinim trofejem, naslovom svjetskog prvaka 1966.
Unatoč solidnom natjecateljskom dometu, Gareth Southgate je ipak bio nevoljen, a u konačnici i neuspješan izbornik. U odnosu na prethodnike je bio bolji, ali u kontekstu moći engleskog nogometa, kako Saveza tako i kvalitete lige, odnosno igrača, gubici finala i polufinala su upravo to, gubici. Jer ako je Španjolska ovaj put bila koplje iznad svih po pitanju kvalitete igrača i igre, za Italiju iz 2021. se ne bi moglo kazati da je bila nedodirljiva. Engleska nije mala zemlja koja treba biti sretna ulaskom u (polu)finala velikih turnira, iako joj to povijest odaje kao rijetki doseg. No, za reprezentaciju čija je vrijednost procijenjena na 1,5 milijardi eura, koja ima izvanredne individualne vrijednosti i članove najjačih klubova, definitivno nije logično da 58 godina ima status luzera.
Može se naravno raspravljati do koje je mjere utjecaj stručnih limita njihovih trenera (izbornika), koliki je problem manjak homogenosti (istakli ga stranci izbornici) unutar reprezentativnog tabora kao posljedice podjela unutar engleskog nogometa, ili koliko je težak ritam Premiershipa pa igrači dolaze ispuhani na veliki turnir (Katar je to relativizirao u prosincu). Činjenica je međutim da ni Southgate nije uspio od igrača s visokim individualnim potencijalima stvoriti kompaktnu momčad i organizaciju igre koji će vrednovati pojedinca unutar kolektivno nastrojene momčadi. Engleska, objektivno, ne igra skladno i tečno kako bi se očekivalo od tako kvalitetnih igrača. U osam godina Southgate nije dostigao maksimalnu razinu u tim faktorima i zato naposljetku nije uspio osvojiti niti jedan trofej. U konačnici je njegova ostavka logična posljedica i očekivana odluka.