Sredinom prvog poluvremena na semaforu Rujevice svijetlilo je 2-0, a latvijski novinari u susjedstvu sve su jasnije gubili interes za utakmicu tražeći napetije teme za razgovor. Kako bi to u četvrtfinalu košarkaškog SP-a s Nijemcima izgledalo da je na parketu bio Kristaps Porzingis ili da je Bertans stavio onu tricu u posljednjoj sekundi, i tome slično.
"Jasno mi je, vi ste slijepi putnici. Umjesto u Rijeci trebali ste se iskrcati na Filipinima", potaknuo sam razgovor. "Nismo ovdje slučajno, imamo na Filipinima barem desetoricu reportera, samo je naša nogometna reprezentacija zalutala u ovo društvo. Tko zna kakva nas jeza još čeka do kraja", nasmijao se kolega.
Talentirani prognozer
Nije imao kristalnu kuglu, samo loš predosjećaj i dobar uvid u stanje (blagog rastrojstva) latvijske momčadi, ali na koncu se novinar iz Rige pokazao kao talentiran prognozer. Latvija je inkasirala pet lakih komada, a lako se mogla približiti tragičnom rekorderu San Marinu koji je jednom na Rujevici popio ‘desetku‘.
Istini za volju, mogli su Latvijci i zabiti utješni gol ili dva jer obrana ‘vatrenih‘ je pod rezultatskom anestezijom prespavala dio utakmice, ostavljajući Livakovića na brisanom prostoru. Na koncu ipak gol ovdje ili ondje ne bi dramatično promijenio dojam prema kojem su profići preslušali amatere. I učinili su to tako temeljito i sustavno da je Zlatko Dalić nakon sat vremena mogao mirno pod tuševe poslati kapetana Modrića i još nekolicinu važnijih igrača. Nakon bronce na SP-u i srebra u Ligi nacija, hrvatska reprezentacija nastavila je tutnjati punom snagom i na trećem natjecateljskom kolosijeku, dakle u kvalifikacijama za Euro 2024. Kako joj to uspijeva, pitanje je na koje nema jednostavnog odgovora.
Ova je momčad, da osvijetlimo tek onaj škakljiviji dio priče, nekom biološkom logikom trebala već polako biti na izdisaju, jer Modrić je upravo napunio 38, a Ivan Perišić gazi 35. ljeto.
U rukama iole labilnijeg izbornika senatori bi danas bili na putu prema klupi, a da ih vodi neki dokazani stručnjak za smjene generacija - zašto mi prvi na pamet pada Zlatko Mateša? - već bi se bezbrižno odmarali u rezalištu zaboravljenih asova.
U Dalićevim nacrtima oldtimeri su briljirali u Katru i nastavljaju juriti prema Njemačkoj 2024 kao ključni igrači momčadi. Talentom i energijom za sobom povlače sve druge, tako da im oni počinju parirati kvalitetom i motivom. U taj bi narativ nakon Rotterdama i Rijeke mogli polako vraćati Brunu Petkovića i postupno uvoditi Luku Ivanušeca.
Wengerovska ambalaža
"Ono što smo naučili na primjerima uspješnih manjih nacija poput Hrvatske ili Urugvaja jest da je izvjestan broj dobrih igrača na manjoj površini važniji za iskorak od broja dobrih igrača na velikoj površini", objasnit će Arsene Wenger u razgovoru za Independent u predvečerje rujanskih utakmica.
Wenger je već neko vrijeme nogometni šef svemira, ovlašteni filozof Giannija Infantina sa zaduženjem da nogomet odvede u bolju budućnost, i na toj se misiji povremeno voli naviriti preko ograde manjih zemalja poput svojedobno Nizozemske, a danas Hrvatske i Urugvaja. Omogućite da najbolji igraju s najboljima, podučava sada kultni trener. I zaboravite ‘overcoaching‘ u mlađim kategorijama, dopustite djeci da se igraju kao u parku jer to razvija kreativnost igrača", kaže Wenger.
Nastupi ‘vatrenih‘ u zrelim godinama Dalićeva mandata bivaju nam servirani baš u toj wengerovskoj ambalaži: visoka tehnička klasa igrača, taktička obučenost, tjelesna dominacija, ali s pravom igrača na dječju ekspresivnost u parku. Ovo protiv Latvije je povremeno bilo jelo za nogometne gurmane, demonstracija moći plus uživancija u igri. "Croatia is the team to beat", impresioniran je engleski komentator u isječcima koje vrtimo dan kasnije. Hrvatska je trenutačno sam svjetski vrh, nadahnuće i publici i suparnicima, ona momčad čiji skalp ciljaju sve nominalno slabije reprezentacije.
"Ne zanosimo se i ne pretjerujmo s komplimentima, jer igrali smo protiv nedorasle momčadi. I svejedno smo joj dopustili da nam ulazi u prilike", opominjao je Dalić novinare ponesene atraktivnom predstavom. Na kraju šeste godine mandata, svjestan da momčad ne može stalno voziti 200 na sat, Dalić zazire od opuštenosti. Traži mobilizaciju za Erevan i prečicu do završnog turnira Eura 2024, a s tri boda protiv Armenije preuzeo bi komande kokpita u kvalifikacijskoj skupini...