El año de Budimir. Mirno to na kraju mogu reći navijači Osasune, a i mi smo u reprezentaciji proslavili njegov prvi bitan gol u utakmici odluke za plasman na Euro. Budimir je odigrao odličnu 2023. godinu, zabio 17 pogodaka u službenim susretima, od toga 15 za Osasunu u La Ligi, jedan u kontinentalnim klupskim kvalifikacijama i za Vatrene protiv Armenije u dvoboju za Njemačku. Na to je dodao i dvije asistencije.
Kratak božićno-novogodišnji predah iskoristio je za dolazak u Hrvatsku i veliki privatni događaj - krštenje sina Tadeja u Velikoj Gorici, trećeg djeteta koje ima sa suprugom Monikom, s kojom je u braku od 2019. godine.
Obiteljske čestitke
Poznato je da je vjernik, kako izgleda Božić u njegovoj obitelji?
- Sretno. Provodim ga u kršćanskom duhu. Sve normalno - kazao nam je hrvatski reprezentativac, kojeg smo pitali po čemu najviše pamti Božić iz djetinjstva.
- Na Božić me najviše podsjećaju odlasci u Bosnu kod obje bake. S mamine i tatine strane imamo puno stričeva i ujaka, mnogobrojna smo obitelj, to su dani kad se svi nastoje vratiti, pa nas bude puna kuća. To mi je najljepše od svega, draže nego bilo koji poklon. Ove godine nemam vremena otići u Bosnu, ali svi su se okupili kod mene na krštenju djeteta.
Razgovor o nogometnim temama započeli smo s njegovim igrama u 2023. godini.
- Za mene je godina bila jako uspješna. Na klupskoj razini napravili smo jedan od boljih rezultata u povijesti Osasune jer završili smo sedmi i izborili kvalifikacije za Konferencijsku ligu, te smo igrali finale Kupa kralja protiv Reala iz Madrida. Izgubili smo 1:2. U prvom dijelu zabio sam sedam golova u prvenstvu, a to se nastavilo od ljeta u sezoni 2023./24. Održao sam kontinuitet dobrih utakmica i bio efikasan. Provuklo se kroz cijelu 2023. godinu. Nakon Katara i Svjetskog prvenstva trebali su mu siječanj i veljača da uđem u ritam, ali nakon toga bio sam jako uspješan. No, istodobno je činjenica da kao klub u drugom dijelu godine nismo napravili što smo htjeli. Igrajući s Clubom Bruggeom nismo se uspjeli plasirati u skupinu Konferencijske lige, a niti u La Ligi nismo nastavili dobre igre. Iako osobno mogu biti zadovoljan, dao sam osam golova u prvenstvu u tekućoj sezoni. Isto tako, ponovno sam u studenome pozvan u reprezentaciju, gdje sam uspio prenijeti dio dobre forme. Daj Bože još više 2023-ih godina za mene...
Nakon gola Armeniji, kad je bio junak u pobjedi 1:0, kazao je da su ga i žena, i majka, i bake prethodno stalno pitale kad će konačno zabiti za reprezentaciju. Kakve su bile reakcije? Dobili ste čestitke?
- Jesam - nasmijao se Budimir i nastavio:
- To je stvarno bilo posebno. Ne mogu izdvojiti niti jedan trenutak, baš je bilo jako lijepo. Drago mi je što sam iz prvog lica mogao proživjeti i taj uspjeh plasmana na Euro koji je za mene velik. I taj događaj da igraš za reprezentaciju, da je važna utakmica... Kad se vratim na priču o bakama i mami, lakše moja mama vidi moj doprinos nakon što sam dao gol jer to ima izravan utjecaj na utakmicu. I to se dogodilo. Naravno da puno više ljudi općenito to zamijeti, nego nešto drugo što radiš za momčad. Drago mi je što sam imao priliku iskusiti to...
Pomalo u šali kazat ćemo da su potpale pod medijski utjecaj. Iako nitko nije sporio vaš doprinos u igri, svi su pisali da se čeka prvi službeni pogodak za nacionalnu vrstu. Imali ste jedan u prijateljskom dvoboju s Turskom 2020. godine?
- Što god bih rekao osim da se napadača gleda kroz golove ne bi bila istina. To je tako, to je neminovno. Ne možemo pobjeći od toga da u puno utakmica nisam bio strijelac za reprezentaciju, a napadač bi to trebao raditi. Neovisno o medijima, u teoriji je to tako. Istina je da u susretima postoje različite situacije i potrebe. Dogodi se niz bez gola, ali nisam se brinuo oko toga nego pokušavam uvijek dati maksimum kad imam priliku. Nitko nije sretniji od mene kad postignem pogodak.
S obzirom na to da ste dali 17 golova u službenim dvobojima na razini španjolske lige, Europe i reprezentacije, to vam je najbolja godina u životu?
- Moguće. Osjećam se super na terenu, to mogu tvrditi. Na ljeto sam spominjao koliko mi je važno proći pripreme jer tri godine zaredom zbog ovih ili onih okolnosti to nisam uspio. To mi je puno značilo. U prvom dijelu godine imali smo skoro svaka tri-četiri dana utakmicu jer dogurali smo do finala Kupa, pritom smo često igrali produžetak. U tom razdoblju sam skupio minute, a na ljeto prošao pripreme. Lako je moguće da je to moja najefikasnija i najbolja godina.
U reprezentaciji vas nije bilo od Katara do studenoga i završnih susreta u kvalifikacijama. U tom razdoblju uvijek ste imali veliko razumijevanje za izbornikove odluke, nikad ih niste dovodili u pitanje, ali ste isticali da ćete se igrama nastojati ponovno nametnuti.
Ima mjesta za sve
Tako se i dogodilo, no jeste li zaista vjerovali da ćete se vratiti?
- Da, govorio sam to. Mislim da je to jedino ispravno. Svatko radi svoje. U tom razdoblju nisam bio na popisu, ali znao sam, ako odradim svoje i bude li potrebe za mene, da mogu pomoći. Isto tako da me izbornik neće zaobići, da se neće dogoditi da me ne želi prepoznati i pozvati. Uvijek je govorio kako želi igrače koji su zdravi i spremni te mogu pridonijeti ekipi. Ocijenio je da mogu pomoći i to je to. Spreman sam i u formi sam. Nema tu velike filozofije. Sve što je izbornik i prije spominjao sada je potvrđeno. Pravila nisam postavljao ja... Po toj logici nisam sumnjao u sebe. Sad, ako ćemo ići u neke dublje analize, koliko tko ima godina, je li moguće s toliko godina ponovno biti pozvan.... Ne razmišljam o tome. Ne vodim se s tim stvarima. Ako mogu pomoći, a netko smatra da mogu, trebam biti spreman.
Zlatko Dalić kazao je kako je pokušao s mlađim napadačima u želji da dobije svježu krv i nešto novo, a godine su u današnjem nogometu sve relativnije. Vi s 32 još itekako imate što reći...
- Neminovno je da dolaze mlađi i trebaju doći. To je normalan redoslijed, ali ima mjesta za sve. To je nogomet. Ne igraju samo mladi, niti samo stari, ako ćemo se tako dijeliti.
Kakvu ste Hrvatsku zatekli u odnosu na onu koju ste ostavili nakon Katara? Nije bilo ozlijeđenog Ivana Perišića i još nekih imena...
- Hrvatska je uvijek ista i kvalitetna. Nije bilo puno promjena, iako neki nedostaju. Nije bilo Perišića za kojeg znamo što znači za reprezentaciju. Od Katara nema Dejana Lovrena, a dobro nam je poznato kakav je imao utjecaj godinama, tako i na zadnjem Svjetskom prvenstvu. Pamtimo na kojoj razini je igrao. U ekipi više nije Marko Livaja, Bruno Petković je bio ozlijeđen, duže se u kadru ne nalazi Mislav Oršić... Nedostaju važni igrači. Opet, mi smo kvalitetni. Neki novi su pokazali da mogu biti vrijednost kao Marco Pašalić. Baš je osvježenje i promjena. Priča o našem talentu je već ispričana, Hrvatska ima klasu. Kak’ je bilo? Pa, super je bilo. Super ekipa.
Pašalić ostavio super dojam
Spomenuli ste Marca Pašalića, očito je postavio pozitivan dojam na vas?
- Kad smo pričali o krilima, na kojima nam nedostaju Perišić i Oršić, koji je golom donio broncu, imamo Marca iz studenoga. Prvi je put bio s nama i na mene je ostavio super dojam u te dvije utakmice u kojima je ušao u igru, ali i kao dečko. Odigrao je s energijom i dimenzijom koje su jako bitne u svakoj momčadi.
Na Euru će Hrvatsku čekati “skupina smrti”. Tako su je okarakterizirali i španjolski mediji...
- Sve je rečeno o skupini...
Dobro je što i četiri od šest trećih mogu dalje, nije imperativ biti među dva, nego osvojiti četiri boda jer to se pokazalo dosad dovoljnim.
- Ma, dobro, ne treba razmišljati o bodovima... Skupina je najteža, Španjolci su osvajači Lige nacija, Italije je europski prvak, Albanija je bila prva u kvalifikacijskoj skupini, a Hrvatska je brončana sa SP-a. To je superzahtjevna grupa. Sve se zna, ne znam što bih izdvojio...
Pitat ćemo za Španjolsku, u toj državi je vaš dom već nekoliko godina, znate ih jako dobro. U finalu Lige nacija oni su slavili s bijele točke nakon 0:0.
- Prvo što mi na pamet pada kad pitate za Španjolsku jest da imaju dosta mladih igrača. Raspoloženi su s loptom, povezani dobro, na krilima su jako brzi i neugodni. U sastavu su napravili neke promjene od finala Lige nacija.
Na krilima su u Rotterdamu startali Asensio i Pino, a sad su često u tim ulogama Nico Williams, Ferran Torres, Oyarzabal, pa i 16-godišnji Lamine Yamal iz Barcelone...
- Mladi dečki, okomiti i brzi, a imaju posjed i povezani su. Na sredini terena imaju Rodrija, koji je svjetska klasa. Da, nemaju Iniestu, Xavija, Sergija Ramosa... kao kad su bili svjetski i europski prvaci, ali imaju mladost i kvalitetu. Igrali smo s njim na zadnjem Euru, pa u Ligi nacija, imamo iskustva.
To su bila dva neodlučena rezultata koja su se kasnije pretvorila u njihove pobjede. Biste li sad bili zadovoljni remijem na startu u Berlinu?
- Ne treba ulaziti u te kalkulacije s čime bismo bili ili ne bismo bili zadovoljni.
Nemaju Gavija, koji je ozlijedio križni ligament.
- On je bitan, igrao je sve utakmice, ozlijedio se baš u reprezentaciji... Do Eura je još šest mjeseci, teško mi je pričati o detaljima, još je Euro daleko.
Kakva su vam iskustva s njihovom stoperima? To su Laporte i Le Normand, dvojica Francuza, te Pau Torres. Tu je i Inigo Martinez...
- I David Garcia, moj kolega iz Osasune... Pau Torres je u Aston Villi, koja je iznenađenje Premier lige. Jak je na lopti, voli tražiti rješenja, teži raditi sve kroz igru... Le Normand je puno klasičniji stoper i agresivniji. Protiv Laportea sam igrao na Euru... David Garcia je sličnog profila kao Le Normand. Agresivniji i čvršći. Svi igraju na visokoj razini.
Jeste li zabili protiv nekog od njih gol?
- Protiv Reala Sociedada (Le Normand) nisam, a protiv Villarreala kad je igrao Pau Torres jesam.
Jaki tko god bude igrao
Kakve su šanse Hrvatske na Euru?
- Hrvatsku krasi da je uvijek kompetitivna i konkurentna. To je baza iz koje nastaju velike stvari... Sigurno je da ćemo biti jaki tko god bude igrao. A znate, kad si konkurentan, dolaze i pobjede i rezultati. Sjetim se Svjetskog prvenstva kako smo u svoju korist prelomili ključnu utakmicu s Belgijom, pa potom i s Brazilom kad je bilo teško... Mogu se događati lijepe i velike stvari. Na tome je fokus, a poslije što dalje odemo kroz turnir, to bolje...
Vjerujete da ćemo proći skupinu?
- Ha, nekako su mi to pitanja... Ne znam kako bih na to odgovorio... Naravno da želimo. Do tada je šest mjeseci u kojima želim biti maksimalno u formi. Dakako da je cilj proći skupinu. Hrvatska je treba proći i proći će je. Ali, ne razmišljam još niti o sebi u perspektivi Eura, niti o samom Euru, jedino da budem pravi i zaslužim poziv. To je moj pogled.
U ligama Petice zabili ste u karijeri 54 gola, od toga 48 u Španjolskoj i ranije 6 u Serie A. Lijepa brojka...
- Je. Da, skupilo se utakmica i golova. Imam dobar niz u Španjolskoj, duže sam ovdje. Drago mi je što sam na ovoj razini, želim biti što duže. Iza sebe imam Španjolsku i Crotone u Serie A, gdje mi je krenulo solidno, ali u veljači mi se, na žalost, dogodila ozljeda, pa sam stao gdje sam stao. Sve zajedno drago mi je što niz godina igram u Petici, sada sam i produžio ugovor. Želim biti što duže na terenu i efikasan.
Novi ugovor do 2027. godine znači da ste zadovoljni u Osasunu?
- Istina. Obitelj i ja osjećamo se dobro u Pamploni, što je najvažnije. Isto tako, dobro je i u klubu, imam svoju ulogu, borim se, treniram. Sve je bilo za to da produžim ugovor.