Tijekom gotovo sedam godina mandata na klupi "vatrenih" Zlatko Dalić vratio je "poniznost" u naš jezični mainstream, vodeći pritom računa da se nogometna publika ne osjeća kao na misi. Poniznost ne znači isključivo hodočašće do Livna ili zazivanje blagoslova kod Svetog Oca uoči velikog natjecanja, o njoj izbornik razmišlja i dok slaže kalendar pripremnih utakmica za velika natjecanja, očito svjestan da povremeno nije zgorega dobiti ćušku i spustiti se na zemlju. U suprotnom ne bi za suparnike birao najjače na svijetu: Brazil, Belgiju ili Portugal protiv kojih je na patnju osuđena svaka svjetska momčad.

Birajući Portugal za posljednjeg sparing-partnera uoči Eura 2024., Dalić je na papiru želio simulirati uvjete utakmice sa Španjolskom jer je riječ o kulturološki i stilski srodnim momčadima, ali u stvarnosti je htio i nešto više od toga. Portugal je bio diskretni Dalićev udarac u pleksus vlastitim nogometašima, igra izazova: jeste li nakon sedam utakmica bez pobjede napokon spremni za obračun s tom crnom mačkom s licem Cristiana Ronalda? Ako jeste, onda ste spremni produžiti do kraja turnira u Njemačkoj. U suprotnom, sljedećih dana imate zašto biti ponizni i razmišljati gdje griješite.

Zalog za finale

Uoči prvog velikog turnira na klupi reprezentacije Dalić je početkom lipnja 2018. godine poveo momčad na Anfield. Rezultatski uvjerljiv poraz protiv Brazila (0-2) pomogao mu je da zrelu momčad nakrcanu nogometnom klasom (Modrić, Rakitić, Mandžukić, Lovren...) izbaci iz njezine zone komfora. Nekoliko dana poslije Hrvatska se u Osijeku homogenizirala, oporavila i lako dobila Senegal, ubrzo potom i Nigeriju na startu Svjetskog prvenstva, a sve nakon toga je već dugo povijest.

Trening uoči Portugala

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Renovirani Uefin kalendar između dva velika natjecanja primorao je Dalića da tijekom godine igra i više teških utakmica nego što je on u startu namjeravao. Priča je kroz turobno iskustvo A skupine Lige nacija s vremenom prerasla u frustraciju, tako veliku da je izbornik pred kraj priznao da bi volio ukinuti ovo natjecanje u kojem ga stalno preslušavaju Francuska, Portugal i Španjolska, ali pretrpljene muke na kraju su se isplatile u vidu lanjskog putovanja sve do finala Lige nacija u Rotterdamu.

Pred vojskom od 30 tisuća putujućih navijača sve su se muke činile vrijedne napora. Finalnu glazuru za Euro 2021. "vatreni" su odradili protiv Belgije i još jednom porazom (0-1) krenuli na putovanje prema velikom turniru. Do trenutka te utakmice Roberto Martinez i Zlatko Dalić već su učvrstili svoje savezništvo s raznih glamuroznih kongresa i susreta. I nije to prijateljstvo narušeno činjenicom da je Dalić ispratio Martineza sa SP-a u Kataru. Španjolac se nije dugo zadržao na cesti, prihvatio je klupu portugalske reprezentacije, što je svakako olakšalo dogovor sljedeće utakmice. Martinez i Dalić na mnogim su poljima istomišljenici, ne razlikuju se očito ni u pogledu završnih priprema za velike turnire. Poput Dalića, i Martinez je za završni sparing planirao momčad iz svjetskog vrha.

Stari idoli

Bit će zanimljivo vidjeti kako će izgledati taj sudar pod vodstvom dvojice svjetski proslavljenih "oldtimera", pa k tomu još prigodno postavljen na pozornici sagrađenoj četrdesetih godina prošlog stoljeća (Nacionalni stadion u Oeirasu, predgrađu Lisabona). Iako je njegov prethodnik na klupi Fernando Santos u Kataru počeo pripremati Ronalda za mirovinu, Martinez je najveću portugalsku zvijezdu vratio u prvu momčad i iz tog poteza izvukao opipljive benefite. Nema veze što juri u susret 40. rođendanu, Ronaldo je u Martinezovu mandatu zabio novih deset golova za reprezentaciju i predvodio bi napad nacionalne momčadi u subotu da mu izbornik nije dao poštedu zbog kasnog kraja sezone.

Stari idoli na terenu ne znače unaprijed da je utakmica za Dalića lišena novih izazova. Martinezova momčad igra u formaciji 4-1-4-1, slično Španjolcima, što zahtijeva i taktičku i kadrovsku prilagodbu "vatrenih" za utakmicu. Zato nije isključeno da izbornik ovaj put zaboravi nekog od prvotimaca i priliku od starta pruži džokeru poput Lovre Majera.