Dino je mrtav, iako mu srce još kuca, oplakivali su u svibnju 2018. godine njemački mediji HSV-ov oproštaj od Bundeslige. Dino je, sjećate se, dinosaur odmilja, popularno ime za kultni klub iz Hamburga koji jedini među 16 utemeljitelja Bundeslige nikada ranije nije ispao iz elitnog razreda.
U trenutku kada je nogometni planet ubrzao, ostavljajući pretpotopnog gmaza na milost i nemilost tika-taki, visokom presingu i ostalim evolucijskim izazovima, na semaforu stadiona Volkspark pisalo je da je u Bundesligi poživio pune 54 godine i 261 dan.
Dalić je zatečen
Sličica je u novinarskoj memoriji oživjela nakon što se hrvatska reprezentacija u sudačkoj nadoknadi raspala protiv Albanije na travi istog ovog Volksparkstadiona, a domaći nogometni stručnjaci redom su iz tima "naši voljeni senatori" pretrčali u momčad "darwinista" uglas vičući: Šaljite u mirovinu Modrića i ostale dinosaure, vrijeme je za mlade snage!
Malo je reći da je Zlatko Dalić drukčije zamišljao lipanj u Njemačkoj, da je zatečen nepovoljnim raspletom događaja i općim presvlačenjem košulja. Dok se nedavno u Vatikanu preporučivao papi Franji da kod Svevišnjeg poradi na našim izgledima za titulu, izbornik je, čini se, ispustio iz vida da je Gospodin trenutačno okupiran sprječavanjem nuklearne kataklizme te da mu ne preostaje previše vremena za sport i da bi zanovijetanje oko Perišićeva koljena ili Petkovićeve forme mogao shvatiti kao provokaciju. Uz mrvicu ironije, primjećujemo da ga je umjesto otvorenim putom prema finalu ovdje počastio malim križnim putom, sa stadionima kao postajama za učenje nekih gorko-slatkih lekcija iz povijesti sporta.
Onda se tako na Olimpijskom stadionu u Berlinu dogodilo da mu je Španjolska pobjegla u vremenu Jesseja Owensa. Još je žnirao vezice na kopačkama dok je "la roja" utrčavala u ciljnu ravninu. Zaključak? "Vatreni" su prespori.
Četiri dana kasnije u Hamburgu njegova se momčad već uživljavala u ulogu nogometnog dinosaura na tragu HSV-a. Zaključak? "Vatreni" su prestari. Dobra vijest u Dalićevu paket-aranžmanu kaže da posljednju utakmicu u skupini igra u Leipzigu, na relativno novom stadionu iz 1997. godine, pa još u vlasništvu proizvođača slatkastog energetskog pića koje obožavaju partijaneri. Zaključak? "Vatreni" bi ondje, za promjenu, mogli biti nabrijani, žestoki i spremni za zabavu.
Treba li izbornik za takav rasplet prethodno u muzej poslati cijelu plejadu veterana? Naravno da ne treba.
Panični apeli da se Modrićeva minutaža odjednom mjeri apotekarskom vagom, da se Perišića ipak koristi kao džokera jer nakon ozljede više nije eksplozivan i okomit kao prije itd., neće pomoći grupi čiji su ratnički gard i pobjednički mentalitet kroz godine oblikovali upravo navedena dvojica senatora uz pomoć Domagoja Vide, Marcela Brozovića i Andreja Kramarića.
Promašeno je zazivati takvu vrstu generalke u momčadi nakon jednog poraza i jedne iz ruku ispuštene pobjede, samo zato što je ovo društvance zamaklo sjeverno od tridesetog rođendana. Za sličnom je rekonstrukcijom tijekom Svjetskog prvenstva u Kataru posegnuo portugalski izbornik Fernando Santos, ostavljajući Cristiana Ronalda na klupi. Godinu i pol kasnije Ronaldo je ponovo najraspoloženiji strijelac momčadi i prvotimac. Da priča bude živopisnija, na pragu 40. on nije najstariji član momčadi jer Pepe je već proslavio 41. rođendan. Obojica su bila u početnom sastavu na startu turnira protiv Češke (2-1).
Ciljane promjene
Čistka starih neće pomoći Daliću u slaganju pobjedničke momčadi i taktike za Italiju, ali s nekoliko ciljanih promjena izbornik bi mogao dobiti svježinu i polet. Jedna od tih korekcija svakako se tiče Brozovićeve uloge, dojučerašnji mozak Intera nakon godinu dana života u Saudijskoj Arabiji treba "upgrade", kako tjelesni tako i natjecateljski. S 31 godinom on definitivno nije igrač za otpis iz rostera, ali trenutačno su Luka Sučić i Mario Pašalić u bitno boljoj formi, u stanju oplemeniti igru veznog reda i donijeti napadačku dubinu.
Drugom promjenom - Ante Budimir kao starter umjesto Brune Petkovića - izbornik bi zapravo igrao na sigurno. Budimira smo ovdje ozbiljno podcijenili, iako je 32-godišnjak nakon deset godina mačevanja sa stoperima Serie A i La Lige kompletan centarfor koji jednako dobro napada prostor, ispraća ubačene lopte i još zna suptilno podvaliti loptu bolje postavljenom suigraču. Logika nalaže da prvi napadački asistent Budimiru ostane Andrej Kramarić, koji polako pronalazi svoj golgeterski mojo, dok bi drugog napadačkog pobočnika mogli igrati Perišić, Ivanušec ili Mario Pašalić, ali ovaj put nikako Lovro Majer, koji je protiv Albanije djelovao potpuno indisponirano.
Nije bitno uvjerljiviji bio ni Joško Gvardiol, silom prilika prekomandiran na stopera. Ako je cijelu klupsku sezonu odigrao kao ofenzivni branič, Gvardiol će tada protiv "azzurra" biti korisniji na svojoj prirodnoj poziciji, kao osigurač pored stoperskog bedema koji je najtvrđe djelovao kada su ga činili Josip Šutalo i Martin Erlić.
Nakon nedorečenog Juranovićeva nastupa protiv Albanije logično je priliku uz desnu aut-crtu pružiti čvršćem Josipu Stanišiću. U logičnijem rasporedu, honorirajući klupsku formu igrača, Dino u dresu sa šahovnicom lako može prerasti u T-Rexa...