Nema dvojbe da je Furija ili kako je danas nazivaju La Roja, jedna od najcijenjenijih reprezentacija u svijetu. Zlatno doba, od 2008. - 2012. definirano je senzacionalnim ostvarenjem “triplettea”, odnosno uzastopnog osvajanja Eura - Mundijala - Eura.
Te 2008. godine, kada je Španjolska osvojila drugu europsku titulu, ona je i prvi puta u povijesti zauzela prvo mjesto u rejtingu FIFA (od 1993.). I ne samo da je zadržala tu poziciju, nego je u idućih 6 godina poravnala rekord uzastopnog liderstva, kojeg je od 1994. - 1999. - držala brazilska reprezentacija.
Maksimalan iskorak
Na Euru 2008. La Roju je vodio temperamenti Luis Aragones. Osebujan čovjek i odličan trener, pomalo sirov u ponašanjima i bez dlake na jeziku, oduševio je naciju jer je Španjolskoj osigurao prvi trofej nakon 44 godine. Europski naslov Španjolska je prvi puta osvojila 1964. godine, kao domaćin drugog izdanja, nakon što su u prvom Euro turniru (1960.) ispali u četvrtfinalu. Bilo su to inače turbulentne godine ne samo za nogometnu selekciju već i Španjolsku uopće.
La Roja je, naime, od 1934. do 1950. godine bila neaktivna zbog građanskog rata u Španjolskoj, ali i drugog svjetskog rata. Prvi su izlazak na scenu nakon te pauze imali na Mundijalu u Brazilu, gdje su ostvarili iskorak plasmanom na četvrto mjesto. Povijest ukazuje da je to bio najbolji plasman do 2010. godine, kada se dogodio, napokon, svjetski maksimalan iskorak osvajanjem naslova prvaka. Kuriozitet te šampionske priče je u tome da je strijelac u finalu bio Andreas Iniesta, igrač Barcelone iz njene najslavnije ere, a u kojoj su upravo nogometni uspjesi Blaugrane generirali novu energiju za političke težnje osamostaljenja Katalonije!
Na klupi La Roje, nakon Aragonesa, došao je trener koji je suštra suprotnost u ponašanju. Vicente Del Bosque, nekoć sjajan igrač i potom trener Real Madrida, nastavio je proces oplođivanja sjajne generacije iz kraja prve i početaka druge dekade ovog milenija. Svojom mirnoćom, odličnim odnosom s igračima, znalačkim pridobivanjem vrhunskih pojedinaca za kolektivni pristup te prepuštanjem svjetla reflektora reprezentativcima, Del Bosque bio je bio optimalan antipod kvalitetnom izborniku ali i koleričnoj osobnosti Luisa Aragonesa. Zato je Španjolska uspjela nakon Eura 2008. (Austrija/Švicarska) osvojiti prvi Mundijal, a onda zaokružiti fantastičan pobjednički ciklus obranom Euro naslova u Poljskoj/Ukrajini 2012. godine. Podsjetimo se da je Španjolska tada bila u grupi s Hrvatskom i Italijom (te Republikom Irskom), da ćemo u Njemačkoj sada svjedočiti revivalu tog suparništva...
Svoja verzija tiki take
Španjolska je reprezentacija danas osma po rejtingu FIFA, a najslabiji joj je položaj bio pred svjetsko prvenstvo u Francuskoj, 1998., kada su bili na 25. poziciji. Bila je to najava, odnosno potom i potvrda slabosti te generacije, jer je u debitanskom turniru Vatrenih, La Roja ispala već u prvom krugu. Zanimljivo je, potom su slijedila dva ispadanja u osmini finala i zlato u JAR-u. Nakon toga opet isti ritam, ispadanje u prvom krugu u Brazilu, pa dva ispadanja u osmini finala (2018./2022.), u “hrvatskim dream turnirima”).
Podcrtamo li likove koji su obilježili tu noviju povijest La Roje (Savez je dio FIFA od 1913., a reprezentacija startala 1920.), dakle šampionsku generaciju 2008. - 2012., onda je logično kako se ističu izbornici pobjednici, Luis Aragones (71% pobjeda 2004. - 08.) te Vicente Del Bosque (87,23% pobjeda 2008. - 2016.). No, niz je analitičara i u (razjedinjenoj) Španjolskoj koji odaju važno priznanje utjecaju nogometa kojeg je Barcelona, pogotovo kroz eru Josepha Pepa Guardiole, promovirala i k tome osigurala (naj)važnije igrače za tada avangardni tehničko-taktički pristup. Tiki taka je bila drugačija verzija španjolskih težnji da tehničkim nogometom kontoliraju situaciju na terenu, uz posjed. S Guardiolinim akterima iz Barcelone, poglavito slavnim trijom veznjaka (Busquets, Xavi, Iniesta), Španjolska je sjajno iskazala svoju verziju tiki take (posjed i reposjed) te se okitila sa još dva trofeja, rekordima (FIFA rejting, jedina selekcija koja je spojila dva Eura i između svjetski naslov...), a ostaje još i podatak da je Španjolska inače rekorder s 15 uzastopnih pobjeda u službenim utakmicama...
Povratak u naslovne uloge
Zbog svoje pogotovo bliže povijesti, uz koju je vezana i liderska uloga španjolskih klubova u Europi i svijetu, svi u Španjolskoj gaje nadu kako je nakon 10 godina ispadanja u skupini ili osmini finala (tri Mundijala i dva Eura) došao trenutak da nova generacija La Roje vrati naslovne uloge u borbama za vrhove. Liga nacija osvojena prošle godine u Nizozemskoj, upravo u srazu s dva suparnika u skupini Njemačke 2024., dodatno je podgrijala euforiju Španjolaca da će predstojeći Euro biti “taj”...