Je li Hrvatska ozljedom Ivana Perišića i pobjedom novca nad karijerom u slučaju Marcela Brozovića pala ispod crte konkurentnosti za velike rezultate? Imaju li Vatreni još kritičnu supstancu klase da naprave novi veliki domet ili će Euro u Njemačkoj biti poput Svjetskog prvenstva u istoj državi?

Dok je tutnjala navijačka euforija o zlatu ili barem polufinalu, novinar ili nogometni stručnjak koji bi je želio potkrijepiti morao se uzdati kako će vezni red ponovno biti pravi - Modrić, a pogotovo Brozović, te da će Budimir nastaviti zabijati kao u La Ligi. Za sam vrh i da će bljesnuti neko ime jer definitivno nam trebaju novi asovi kako bismo ostali dio elite. I poneki ugledni međunarodni analitičari znali su nas svrstati među 5-6 kandidata za tron vjerujući da će “stari labudovi” imati pjev života, premda je bilo i drugačijih recenzija.

Palac je okrenut dolje

Nakon poraza od Španjolske dogodio se antiklimaks, palac je okrenut dolje, a mnogi koji su do jučer u Hrvatsku “beskrajno vjerovali”, sada joj pišu nekrologe. Urednici naručuju tekstove kako je reprezentacija u Dalićevoj eri reagirala kad je bila na podu, stoji li doista da je najbolja kad je najteže te imamo li na čemu temeljiti optimizam za prolazak skupine? Samo se jedna situacija može do kraja usporediti sa živim blatom u kojem se Hrvatska sada mora koprcati i iskoprcati. Dogodilo se prije tri godine na Euru nakon poraza od Engleske kad je “pukla” atmosfera u ekipi, a dramu je pojačao i remi 1:1 u drugom dvoboju s Češkom. Tada su pokazali karakter i iščupali se svladavši Škotsku na njezinom terenu u Glasgowu 3:1 i kao drugi prošli dalje. Iako su Škoti dotad bili jedna od rijetkih reprezentacija koju naši nisu dobili, bitna je kvaliteta, a ne čarobiranje. Hrvatska ju je imala i prevladala je dio problema. Nažalost, nije otišla do kraja u zeleno, što se vidjelo potom u Kopenhagenu u osmini finala sa Španjolskom.

Na kojem “gateu” je danas Hrvatska? Zna li put za dalje? Izbornik će potencirati pristup i nedostatak agresivnosti u Berlinu, nije to manjak želje nego refleksija Portugala, koji je mnoge prebacio. Mislili su da će nadigrati Španjolsku i uzeti joj mjeru, ali kad im je La Roja udarila presing i sakrila loptu zavladala je nervoza, a plana B nije bilo. Kao ni igrača koji bi shvatio - ako ne možemo s njima na fino, moramo se potući. Suparnik je koristio sve hrvatske boljke, naši su kaskali, pritom ni kreirane šanse nisu realizirali.

Srijeda donosi istinu

Igrači su u prvim izjavama odavali dozu defetizma, ali brzo će ih to proći. Veći problem mogao bi napraviti Dalićev ekspoze o Bruni Petkoviću, koji je od brojnih oslikan kao “potezanje za uši u središnjem dnevniku”, koje neki drugi u “obitelji” ne bi tako javno doživjeli, već bi se sve iskomuniciralo u četiri oka. Ako je Petković znao za pravilo da onaj na kojem je kazneni udarac napravljen ne šutira, tada je kriv. Pogotovo što mu je Unai Simon već jednom obranio i što nije uvjerljiv u izvođenju jedanaesteraca, ali ukoliko žele biti uspješni moraju to hitno riješiti.

Zvoni pitanje - ima li Hrvatska atmosferu, samopouzdanje i vjeru u uspjeh s kojim će se iščupati iz gliba? Iskustvo i dovoljno puta iskazan karakter sugeriraju da bi odgovor mogao biti pozitivan, međutim, za pobjede trebaju kvalitetni igrači, spremni i u formi te dobra strategija igre. To je najvažnije. U Hamburgu očekujemo puno boljega Luku Modrića, Joška Gvardiola, Andreja Kramarića i Matea Kovačića, pogotovo Modrića... Nužni su nam golovi, momčad koja grize za svaku loptu, balans kao i nove zvijezde ili iskorak na višu razinu igrača koji su dosad bili pretežno u drugom planu. Samo tako može se kompenzirati što Perišić i Brozović nisu kao nekad. Ako nas ne iznenade ugodno i zaigraju vrhunski. I najjače reprezentacije bi bez takva dva motora ostale smanjene kubikaže.

Hrvatska je u teškim trenucima pod Dalićem u pravilu odlično odgovorila, od srijede se piše naša istina. Jedan loš dan bacit će se ako nastavak bude na visini. Brzo dolaze svi odgovori.