Baš kao i Turčin Semih Sentürk 2008. u Beču, Talijan Mattia Zaccagni je 16 godina kasnije neobranjivo pogodio u posljednjim trenucima utakmice u Leipzigu i Hrvatskoj oduzeo pobjedu o kojoj je sanjala na Europskom prvenstvu u Njemačkoj.

Nakon tih 1:1 s Italijom u 3. kolu skupine B, od hrvatskih igrača, izbornika Zlatka Dalića, komentatora i navijača sasuto je “drvlje i kamenje” na nizozemskog suca Dannyja Makkelieja, a zamjera mu se mnogo toga. Od neujednačenog kriterija u brojnim procjenama prekršaja i disciplinskih mjera koje su išle na štetu Hrvatske (žuti kartoni 6-2, prekršaji 18-6 za Hrvatsku, Ivanušec dobio žuti za ometanje izvođenja prekida, Talijani nisu...), preko jedanaesterca kojeg u 52. minuti nije dosudio sam, već na intervenciju VAR sobe i nakon gledanja snimke, pa do osam minuta nadoknade u drugom poluvremenu, što je omogućilo Zaccagniju da pogodi u 97.18 minuti za izjednačenje, poslije čega je i odsvirao kraj, ne dozvolivši ni 60 sekundi igre još.

GABRIEL BOUYS Afp

Kako je vrijeme nadoknade najegzaktnija kategorija o kojoj se može raspravljati, nije bilo druge nego pogledati snimku drugog poluvremena i zapisati sve situacije u kojima je Makkelie mogao zaustaviti štopericu i tako odlučiti da se poslije 90. mora igrati još najmanje osam minuta.

Tri ključna detalja

Kako je statistika neumoljiva kategorija lišena bilo kakvih emocija, nakon svega mora se priznati da nizozemski sudac, inače po zanimanju policijski inspektor, i nije puno pogriješio u određivanju duljine sudačke nadoknade.

Tri detalja su pritom ključna, a ima i još nekoliko dodatnih situacija, u kojima je Makkelie mogao zaustaviti svoj sat barem na 10 ili 20 sekundi. Kada se sve zbroji, matematika potpuno opravdava tih osam minuta koje su već ušle u kolektivno pamćenje hrvatskog nogometa kao “pljačka”, koja to ipak nije.

Kazneni udarac za Hrvatsku i VAR provjera, slavlje nakon vodećeg pogotka Luke Modrića, koji se dogodio samo 36 sekundi nakon što on nije realizirao udarac s 11 metara, te pet termina zamjena poslije toga, tri su razdoblja utakmice (može se reći i sedam, ali jednostavnije je zamjene brojati kao skupni događaj s pojedinačnom minutažom) u kojima je sigurno mirovao sučev sat. Osim toga, bilo je pokoje kraće ležanje (Gvardiol, Stanišić), dodjeljivanje čak sedam žutih kartona na obje strane od 60. minute do kraja, kao i rasprava Makkelieja s klupom Hrvatske i izbornikom Dalićem.

Idemo sada s prikazom konkretnih brojki. Prva situacija u kojoj je vrijeme zaustavljeno bila je u 52. minuti kad je Frattesi igrao rukom u talijanskom šesnaestercu. Svi koji kritiziraju nizozemskog suca uvjereni su da je on bio u idealnoj poziciji za vidjeti tu situaciju, ali se ipak nije oglasio odlukom o evidentnom kaznenom udarcu, već se poslije burnih protesta hrvatskih igrača držao za slušalicu i čekao što će reći VAR pomoćnici. Oni su ga uvjerili da ima elemenata za jedanaesterac, Makkelie je otišao sam pogledati snimku incidenta i ispravno je pokazao na bijelu točku. Frattesijevo igranje rukom dogodilo se kada je sat pokazivao 51.20, dok je Modrić pucao, a Donnarumma obranio u 53.40. Dakle izgubljeno je 2.20 minuta.

Drugi presudni detalj za određivanje nadoknade događa se samo 36 sekundi kasnije. Nakon udarca Ante Budimira i odbijene lopte od vratara Donnarumme, Modrić iz blizine dovodi Hrvatsku u prednost 1:0, a semafor pokazuje 54.16. Slijedi veliko slavlje Vatrenih u Leipzigu, a kada se sve smirilo, Makkelie još traži čišćenje čaša ubačenih na teren, a talijanski izbornik Spalletti radi izmjenu i ubacuje Chiesu umjesto Dimarca. Igra je nastavljena na 56.43 kretanjem Talijana s centra, a na hrvatski gol izgubilo se 2.27 minuta. S onih 2.20, to je već sigurnih 4.47 za nadoknaditi.

Sudac Danny Makkelie

ANTE CIZMIC Cropix

Do kraja u još pet termina izbornici su radili izmjene, a prva i dvostruka je bila Dalićeva u 70. minuti kada vadi Sučića i Kovačića, a ubacuje Perišića i Ivanušeca.

Smirivanje klupe

Sučić je izašao uz aut-liniju, dok je Kovačić odugovlačio i došao do centra gdje se uobičajeno ide van terena uz pozdrav s onim koji ulazi. Izmjena je prijavljena u 69.01, a igra nastavljena u 70.04, što znači da je Makkelie dobio još 1.03 minute za štopanje. Sljedeća je bila talijanska promjena, ulazi Scamacca, a ide van Raspadori u 75. minuti, ali kao im se žurilo Azzurri su sve obavili za 25 sekundi, ali i to se piše. Šest minuta za Nizozemca je već premašeno, a sedam stiže u 80. minuti kada uz ovacije s tribina Luka Modrić mjesto na terenu ustupa Lovri Majeru.

Kada je hrvatski kapetan krenuo u svoj vjerojatni oproštaj od reprezentativnog dresa i briljantne karijere ovjenčanje srebrom i broncom s Mundijala u Rusiji i Kataru, tome se u tom trenutku nije nadao jer rezultat 1:0 je vodio u osminu finala Eura, a semafor je pokazivao 79.25. Makkelie je u tom trenutku klupi Hrvatske pokazao da sve štopa, a isto se dogodilo i u 83.45 kad je krenuo smirivati pomoćnike i izbornika Dalića. Talijani su prije toga već bili obavili brzinsku dvostruku izmjenu, a posljednja je bila u 89. minuti kad Juranović ulazi umjesto Kramarića. Od 88.40 do 89.10 je hrvatski napadač pozdravljao publiku, a Makkelijev sat se zaustavio na točno osam izgubljenih minuta, što je četvrti sudac i pokazao na semaforu kada je istekla 90. minuta.

Dvojbeni prekršaj

Nakon toga pokazana su još dva žuta kartona Talijanima (Calafiori, Fagioli), a u 97.00 sudac vidi prekršaj Budimira na Bastoniju, koji je vrlo dvojben i umjesto da Budimir krene sam prema Donnarummi, loptu uzima stoper Riccardo Calafiori i od svog šesnaesterca kreće u nezadrživi slalom, te u uz jedan dupli pas sa suigračem daje loptu na lijevu stranu za Zaccagnija, koji je ostao nepokriven i ušao u šesnaesterac, te sa 14 metara desnicom naciljao gornji desni kut. Neobranjivo za Dominika Livakovića, a nakon dvije minute talijanskog slavlja (paradoksalno je da bi oni vjerojatno u osminu finala prošli i bez tog gola), Makkelie je zaboravio da je kod talijanskog pogotka za 1:1 na semaforu pisalo 97.18 i uz ranije kraće prekide u nadoknadi, morala je Hrvatska barem imati još jedan napad.

Nije ipak bilo (pre)suđeno ovaj put u Leipzigu, kao i protiv Albanije u Hamburgu ili 2008. u Beču...