Razumljivo je da su svi navijači i javnost, a pogotovo sami igrači i tabor reprezentacije, razočarani visokim i uvjerljivim porazom od Španjolaca. Očekivalo se da će Vatreni u Berlinu, gotovo pa kao domaćini (prevlast navijača), pokazati najbolje od sebe i krenuti pobjednički na Euru.

Upravo ta očekivanja, koja su se hranila prije svega odličnom igrom i pobjedom u prijateljskom srazu u Portugalu, a onda tradicionalnim velikim ambicijama koje se nameću reprezentaciji, stvorila su atmosferu da je to - to. Činjenica da Hrvatska nije niti na jednom Euru imala neki senzacionalni domet, a kad bi prošla grupu uvijek bi zapinjala na prvoj sljedećoj eliminacijskoj rundi, kao da je zaboravljena. Nije jasno na kojim točno osnovama se počelo promicati priču o maksimalističkoj ambiciji Vatrenih u Njemačkoj. Nije bistro niti s kojim su argumentima u dijelu medija ispratili reprezentaciju u Neuruppin s tezom kako počinje bitka za zlato!

Grupa senatora

Naša reprezentativna vrsta je jedna od najiskusnijih na Euru, prije svega zbog grupe senatora koji su nakupili mnoštvo nastupa na velikim turnirima. I u razgovoru s njima primijetilo se da nisu u euforiji kao šira javnost. No, nakon Portugala, takav je dojam, kao da je i reprezentaciju malo ipak ponijela ta odveć “svečarska” atmosfera i generiranja euforije. To svakako nije dobro kad vas očekuje vrlo ambiciozna i, što je važno, vrlo kvalitetna selekcija kakva je ona Španjolska. S odmakom od 90-minutnog dvoboja na Olimpijskom stadionu osnažuje se glavni dojam viđenog - prvo i osnovno jest da je Španjolska jača momčad, mlađa (26,9 - 29,1), s više energije i nadasve s puno brzine! I u bitno boljoj predstavi Hrvatska bi imala teškoća parirati ovakvoj Španjolskoj. Ona je u odnosu na prije godinu dana u finalu Lige nacija bolja, raznovrsnija, snažnija te sasvim sigurno u užem krugu kandidata za vrh.

To je dio “vanjskih” okolnosti koje su odvele Hrvatsku u uvjerljiv poraz. Onaj drugi dio, unutarnjih okolnosti, ogleda se prije svega u “mrtvilu” koje je momčad emitirala u Berlinu. Što nas upućuje na to da su Vatreni bili u krivom pristupu ovoj utakmici. Samo se tako može objasniti izraziti manjak agresivnosti, dopuštanje previše prostora suparniku za primanje lopte, posljedično i više vremena da osmisle svoju akciju. Ti elementi nemaju veze s kvalitetom igrača, nego su stvar psihološke pripreme i pristupe za ovako zahtjevnu utakmicu. Dakle, Hrvatska je mogla izgubiti, ali s kudikamo logičnijim i nadasve agresivnijim izdanjem, uslijed čega si ne bi imala što zamjeriti.

Eto, na stranu sada sve krajnosti druge euforije, one negativne, priča o Euru 2024. nije se ništa značajnije kompromitirala. Bilo je predvidljivo da za daljnji napredak u natjecanju Vatreni moraju dobiti Albaniju i onda “otkinuti” bod-tri jednom od dva velika suparnika. Logičnije je to očekivati protiv Italije, koja jest dobra, ali ipak nema dimenziju Španjolaca.

Pouka na startu

Izbornk hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić i Vatreni su prošli sito i rešeto te su i po izjavama vrlo realno, kao uostalom i debela većina navijača, analizirali startni poraz. Bilo je slabo, ali ide se dalje. Ključna korekcija koja se mora dogoditi je u pristupu. Hrvatskoj treba više agresivnosti, borba s više energije, a onda je logično očekivati da će u iduće dvije utakmice tehnička vrijednost doći do izražaja. Dobro je kad se prava pouka dogodi odmah na startu, s (naj)jačima, samo je treba iskoristiti.