U restoranu Remvi, jednom od okupljališta hrvatskih navijača u Berlinu, u će petak gorjeti. No, oko 18.00 sati se očekuje poseban spektakl - dolazak Kristijana Detića koji je hodajući stigao od Črešnjeva kod Varaždina do Berlina. Na put se zaputio 26. svibnja, a u restoran koji su Hrvati unajmili za početne dane Eura trebao bi stići točno po planu.

- To je moja avantura života. Eto me na 29 kilometara od Berlina. Baš sam sjeo da se odmorim – kazao nam je Detić u četvrtak oko podneva, dok smo ga uhvatili u času kad je skupljao snagu za završnu etapu.

- Moram priznati da sam i fizički i psihički na nuli. Dao sam sve od sebe, prohodao sam gotovo tisuću kilometara, bježao od poplave, spavao na autobusnom i željezničkom kolodvoru, ali u dvorcu i u Passau, ne mogu vam ispričati što sam sve doživio i preživio. Prije deset dana brojio sam žuljeve na nogama, bilo ih je 17. Nakon toga sam prestao brojiti.

Spasio ga dječji puder

Pa kako hodate? Koliko ste tenisica uništili?

- Tenisice nisu problem, ali čarape... Spas je dječji puder. Stavim prvo puder, potom čarape i - lagano naprijed. Sve to nije velika žrtva. Samo da Hrvatska pobijedi Španjolsku, danas sam prazan, ali Vatreni me na Olimpijskom stadionu mogu dignuti i napuniti.

Podsjećamo, Detić je duže o tome razmišljao, a nakon što je dobio podršku supruge i djece uz pomoć Kluba navijača “Mi Hrvati” odlučio je proći 1.050 kilometara od Črešnjeva do Berlina. Pritom je dodao kako će možda na kojoj dionici koristiti javni prijevoz bude li nužno. Koliko ste se navrata vozili, pitali smo ga.

Kristijan Detic

- Samo 46 kilometara. Ništa više. I to zato što sam morao. Kod Regensburga sam jedva pobjegao od poplave, dobio sam obavijest da je osam kilometara od mene i ide u mojem pravcu. Uskočio sam zbog toga u vlak. Na ulazu u Njemačku kod Passau četiri-pet dana prala me kiša.

Koliko su vam ljudi pomogli?

- Koliko su mogli. U Leobenu su me primili iz Kluba navijača “Mi Hrvati”, kasnije nije bilo takvih fešti. Noćio sam najčešće u kućama, u privatnom smještaju, ali moram reći da sam i 3-4 puta spavao na autobusnom kolodvoru i toliko na željezničkom. Nisam bio sam, u Halleu na željezničkom kolodvoru spavalo nas je pedesetak.

Kristijan Detic

Samo što ti drugi nisu hodali. Oni su tamo stalno. Je li vam se tko javio iz reprezentacija tijekom puta?

Najdraži zagrljaj

- Nije.

Kad je krenuo kazao je da svoju žrtvu i pothvat posvećuje izborniku Zlatku Daliću i kapetanu Luki Modriću. Jeste li naručili neku pjesmu s kojom želite da vas dočekaju u Berlinu?

- Nisam ništa naručio, toliko sam umoran da mi je teško i misliti o tome. Neka dečki naprave kako misle da je najbolje. Kad stignem odmorit ću se do subote u podne, a potom idem u grad s ostalima i na stadion. Vrhunac slijedi tek tada.

Što vam sada kaže supruga?

- Ona i djeca krenuli su autom u Berlin, spavat će u Kölnu kod rođaka, ja u petak oko podneva krećem u završnu dionicu, oni će tamo također doći pa ćemo se konačno vidjeti. Očekujem najdraži zagrljaj. Potom ćemo autom i na drugu utakmicu u Hamburg. Samo s autom ćemo na Euru napraviti najmanje 6.000 kilometara. Ovih mojih tisuću ni ne brojim - našao je na kraju razgovora snage za smiješak Kristijan Detić. Junak uvodne faze Europskog prvenstva. Glavno da znamo da je živ i zdrav. Koliko god iscrpljen i s pokojim kilogramom manje.

Kristijan Detic