Utakmicu Hrvatske i Albanije za Jutarnji list prokomentirao je Ivan Strinić:
Raspršili su nam se snovi, imali smo pobjedu u rukama, a onda smo primili gol za 2:2, izgubili smo dva dragocjena boda. Događa se da se snovi rasplinu, ali ipak ne na ovaj način, u jednoj utakmici, od 0:1 do preokreta i 2:1, pa u zadnjoj minuti do novog debakla.
Žao mi je, jer je ovaj put vrlo vjerojatno iznevjerena naša realnost. A to je da je na sceni bila takva momčad, tako moćni individualci, tako dobro vođeni od izbornika Dalića da se to baš nije smjelo ovako pretvoriti u preteško razočaranje. Bili smo u poziciji iščupati ta tri boda i otvoriti mogućnost da protiv "azzura" čak skočimo i do druge pozicije.
Vjerujte mi, nisam se mirio s tih 0:1, u meni je bilo vjere za preokret. I Izveli smo ga, ali onda smo dozvolili da Albanci izjednače. I sada sve je tmurno, premda ostaje nada. Možemo protiv "azzurra", dobiti ih i zauzeti drugo mjesto.
U prvom poluvremenu nisam mogao doći k sebi, to je bilo nevjerojatno, naši su izgledali kao začarani, uspavani, kakvi smo bili i protiv Španjolske.
Ali onda, bez obzira na tri primljena gola, ipak smo stvorili neke šanse. U nastavku smo pritisnuli Albance, izveli preokret. Od početka sam bio uvjeren da će ova momčad s lakoćom proći u drugu rundu bez obzira na činjenicu da su je svi ocijenili kao "skupinu smrti". Pa i poslije onih 0:3 protiv "furije", jer smo bili uvjereni u tri boda protiv Albanije.
Albanci su nas šokirali u 11. (uz strijelca Lacija bio je Brozović), ali to nije bilo sve. Imali su oni još dvije prilike kakve mi nismo izradili. Mogu shvatiti da primimo gol s obzirom na orijentiranost naše momčadi prema napadu, ali do 54. minute i šanse Sučića nismo baš ništa napravili, nego obigravali oko njihove obrane. Uzdrmao nas je taj prvi gol, ali nas je drugi do daske razočarao.