Njemu to doista nije "bed". Otići iz jedne druge na dno druge druge lige, samo da dobije priliku. Da radi "kao pas", kako su ga jednom opisali treneri iz mlađih kategorija, da se trsi i bori. I izbori. Njegov kompletni životni i nogometni put zapravo je identičan onome koji je prošao od Katara pa sve do "one" Armenije i sada ovog Eura. S dna liste, s koje je nakon Mundijala ispao, samo da bi nastavio šutjeti i "rintati", samo da bi se izborio za novu šansu. I to bez krivih osjećaja, grubih glagola, negodovanja ili javnih, pa i intimnih vapaja ili apela.
Ciklični usponi i padovi
- Ja ću se boriti pa ako poziv dođe, bit ću presretan kao što su sada sigurno oni koji su dobili priliku biti na mom mjestu i staviti se u službu reprezentacije - rekao mi je jednom prilikom Ante Budimir.
Da, taj 32-godišnjak upravo ovih dana sumira svoju karijeru. I Goricu, i zaprešićki Inter, i Lokomotivu, i St. Pauli, i Crotone, i Sampdoriju, i Mallorcu i Osasunu. I padove, i upornost do krajnjih granica i uspone. Koji su sada sublimirani u gotovo općem konsenzusu, temeljenom isključivo na argumentu - igre.
A on govori da bi Ante Budimir trebao biti starter u utakmici protiv Španjolske, na hrvatskom otvaranju Eura u Berlinu. Dalić je od Katara do Njemačke dugo tražio nove napadačke opcije, zvonili su telefoni brojnih igrača, no onda je na kraju shvatio da tamo u Pamploni postoji jedan igrač, tvrdoglav i uporan baš kao bik.
I da čovjek igra nogomet karijere. Trpa kao na traci, ima silno velike pomake u igri, a golovi i povjerenje napokon su ga napunili samopouzdanjem. Takvom, uz urođenu a sada dorađenu agresivnost i set vještina koje Daliću nude novu, drugačiju vizije igre, savršeno mu, zapravo, pristaje Mandžukićeva "sedamnaestica" na dresu, koju je nosio u pobjedi protiv Armenije, s pogotkom koji nas je i odveo na Euro.
Status prvotimca, kojemu je vrlo, vrlo blizu, nije nagrada ili poklon za taj pogodak, nego prirodni tijek ove sezone. Pogodak protiv Portugala, pak, samo potvrđuje tezu, ali upravo njegova partija u toj utakmici, gdje vrlo pametno i konkretno otvara presing na posljednju liniju, agresivno kreće naprijed, otvara prostor ili, pak, traži pukotine gdje ući, a gdje se vrlo lijepo vidi i odlična suradnja s ostatkom momčadi, stvorila je tezu o Budimiru starteru protiv "furije". Na to dodajte 17 pogodaka u španjolskom prvenstvu gdje je do ozljede bio u prilici boriti se za titulu najboljeg strijelca, ali i činjenicu da u posljednje tri utakmice za "vatrene" ima učinak od dva pogotka i asistenciju, i shvatit ćete da je argumente teško osporiti.
Teroriziranje suparnika
Iza njega Bruno Petković udara onu Predinovu "Nemoj mi disat za ovratnik" i definitivno i sam traži svoje mjesto pod suncem. Obojica, bez dvojbe, iza sebe imaju najbolje sezone u karijeri, ali i još jednu širinu: drugačiji su profili igrača. Lako je zaključiti da će ih Zlatko Dalić obojicu koristiti na ovom turniru i da će za obojicu biti dovoljno mjesta i prilika. O tome ovisi kakav će plan Zlatko Dalić imati. Mnogi kažu da je Petković za Španjolsku bliže sastavu jer se očekuje da bi izbornik mogao krenuti "krađom" lopte i nadmetanjem gdje bi Petković zbog svoje tehničke klase bio kompatibilnija opcija veznom redu, no ima priličan broj i onih koji smatraju da bi "portugalski recept", s Budimirom koji agresijom upravo koči španjolske igrače da razviju pas-igru, mogao biti ključni X faktor u traženju formule kako zapravo frustrirati Španjolce i učiniti ih nervoznijima, isključujući njihov prirodni tijek igre. Budimir u takvoj projekciji u biti služi kao igrač koji bi "furiju" stavljao debelo izvan zone komfora, što definitivno ima smisla.
Tri dana (napokon!) zatvorenih treninga i lickanja posljednjih detalja razbistrit će do kraja ideju Zlatka Dalića i njegova stožera, no prema svemu sudeći, a ako se stav može temeljiti na dvoboju protiv Portugala, doista je dojam da je Ante Budimir u prilici postati starter Hrvatske na velikom natjecanju. Protiv, konačno, "svojih" Španjolaca koje itekako dobro poznaje, što je dodatnih "pet deka" na ovoj vagi koja mora apotekarski točno izračunati pluseve i minuse dvojice napadača zbog kojih Hrvatska napokon mirno spava. Za razliku od Luisa de la Fuentea i ekipe iz "la roje".