Što nije u redu s Hrvatskom i Europskim prvenstvom? Kad u dvije utakmice primiš gol u zadnjem napadu, prospeš pobjede pa umjesto šest imaš dva boda, to je sportska tragedija koja kao da je negdje određena Hrvatima na kontinentalnim smotrama, koliko je god jasno da smo i sami krivi.
Nevjerojatno je što se sve događalo i na koji smo način ispadali s Eura od 1996. godine, a 28 godina kasnije sve je isto. Iako postoji teorija po kojoj bi Vatreni mogli nastaviti natjecanje, jako je blizu da padne u vodu već u utorak i da se spakiraju kući.
Grozno, užasno, bolno, za brončanu reprezentaciju to je velik neuspjeh, iako su pali muški, u bitci, u poštenoj borbi, za nastup s Talijanima pristup i angažman ne može im se spočitnuti. Opet, zar je moguće da postoji natjecanje u kojem jednoj reprezentaciji sve što može poći krivo, pođe krivo? I tako gotovo tri desetljeća. To bi se jedino moglo popraviti da se čudom poklope drugi rezultati i ipak odemo u osminu finala. Bojimo se da smo svoj paket sreće ispucali na svjetskim prvenstvima.
Hrvatski navijači na tri su stadiona dominirali, ali Njemačka nije država našeg veselja. U šestoj utakmici na EP-u i SP-u nemamo pobjedu, Fortuna nam nije bila sklona, ali nije to cijela istina. Neke su stvari morale biti bolje napravljene i odigrane, nismo se smjeli dovesti da ovisimo o tankoj niti, pogotovo ne s Albancima jer da smo njih matirali danas bismo bili u osmini finala. Prvi korak ispadanja napravljen je u Hamburgu.
Je li to prokleta karma Eura ili ipak samo kazna za sve površnosti i krive stvari koje su napravljene?
Vatreni su odigrali najbolju utakmicu, najborbeniju i agresivniju, iako je bilo defenzivnih propusta Azzurri nisu imali puno pravih šansi, a Livaković je sve branio do te fatalne 98. minute. Luka Modrić je prošao put od tragičara preko junaka do gubitnika jer s klupe je gledao torpedo u hrvatski brod koji je ispalio Mattia Zaccagni.
Marcelo Brozović se u drugom poluvremenu jako digao i igrao dobru utakmicu, Ante Budimir je ponovno imao utjecaj na pogodak iako je ostao bez zabijenog gola. Možemo sada komentirati da smo trebali igrati hrabrije, da je Budimir morao biti starter, nije to bila bajna izvedba, a pogotovo nismo smjeli dobiti gol kakav smo dobili.
To si ekipe koje pucaju na nešto veliko nemaju pravo dopustiti. No, kako baš dvaput da primimo pogodak u zadnjem napadu? Je li to prokleta karma Eura ili ipak samo kazna za sve površnosti i krive stvari koje su napravljene? Zaključno s tom akcijom kad smo dopustili toliko prostora kao i Albancima.
Hrvatska reprezentacija je na prijelomnici, Zlatko Dalić je na Euru bacio karte na stare snage, pitanje je kako će izgledati lice Vatrenih od jeseni. No, za to ima dovoljno vremena. Počevši od odluke Luke Modrića nastavlja li ili je ovo kraj.