Jedina reprezentacija koja je ispala s Europskog prvenstva u Njemačkoj nakon samo dva kola natjecanja po skupinama bila je Poljska. U situaciji kada se otvara mogućnost da kao treći možeš proći skupinu, to je veliki udarac za Poljake. Izgubili su dvije utakmice na startu, prvu od Nizozemske i ključnu od Austrije. Imali su skoro dobivenu situaciju protiv Nizozemske, imali su egal s Austrijom, ali ništa na kraju nisu uspjeli spasiti.
Najdirektniji oko cijele priče bio je legendarni Zbigniew Boniek ili popularni Zibi kako ga zovu u Poljskoj...
- Izbornik Probierz je izuzetno kreativan i živahan, ali u svemu tome imao je malo kaosa. Nismo imali kontrolu igre, tu smo izgubili utakmicu s Austrijom. Sa Sliszom obrana ne funkcionira dobro. Slisz radi svoj posao, jer igra ambiciozno, nastupa, ali je kaotičan, gubi lopte, nije uvijek u istoj poziciji. O Piotrowskom neću ništa reći, jer mislim da je bila glupost što je on uopće bio na terenu. Ne govorim to sada, rekao sam i prije Eura da ako ćemo igrati sa Sliszom i Piotrowskim, nećemo ništa uspjeti, jer to nisu igrači koji se mogu brzo prilagoditi na višu razinu. To su igrači kojima smeta lopta u igri, iako su u nekoj fazi potrebni - rekao je Boniek.
Nakon Portugalaca Souse i Santosa, nakon domaćeg izbornika Michniewicza, nije uspio ni Michal Probierz. I za trojicu igrača to će vjerojatno biti posljednji Euro, je teško je očekivati da Robert Lewandowski s 39, Kamil Grosicki s 40 ili Wojciech Szczesny s 38 godina budu u timu plasira li se Poljska na sljedeće europsko prvenstvo. Henryk Kasperczak, mozak najbolje poljske reprezentacije svih vremena, s Deynom, Latom, Szarmachom... bio je blaži, ali ne manje iskren:
- Realno je da mi imamo premalo dobrih igrača da bismo uspjeli na ovakvoj sceni. Vidim želju, vidim da se to diže, ali vidim i problem naše domaće lige. Daleko smo od Francuske, recimo, koja ima 30 igrača u svakom trenutku koji mogu igrati na najvišoj razini.
Čekali su Lewandowskog koje bio ozlijeđen, ali po tko zna koji puta se pokazalo da s ozlijeđenim igračima nema sreće na velikoj sceni. Probao je Lewandowski, ali čovjek jednostavno ne može usprkos svim željama. On je zaštitni znak poljskog nogometa, čovjek koji je debitirao u reprezentaciju u kojoj je danas kapetan prije 16 godina. Zabio je na Euru 2012., 2016., 2021, na SP-u u Kataru 2022. godine, zabio je 82 gola za Poljsku za koju ima 151 nastup, najviše ikada, ali jednostavno na Euru u Njemačkoj nije mogao. I to je tako.
Poljskoj sada slijedi remont. Morat će biti brzi, jer Svjetsko prvenstvo je za samo dvije godine. Nisu pesimistični zbog toga, jer dolazi nova mladost s Urbanskim, Zalewskim, Moderom, Kiwiorom, igračima koji nastupaju na višoj europskoj razini, ali će u svemu tome trebati jako puno strpljenja da bi se podiglo na razinu na kojoj poljski nogomet nije već dugo. I naći klasu Lewandowskog. Da bude sve sa zdravljem OK, za dvije godine možda on bude mogao, ali dugoročnije... Vremena stalnih uspjeha su definitivno prošla, a sve je teže biti i stalni dio velike scene.
Posljednji veliki bljesak bio je Euro 2016., kada su u četvrtfinalu na jedanaesterce izgubili od Portugala, koji je te godine postao prvak Europe. Tanka je linija, ali do te tanke linije je jako teško doći, puno teže nego šetati po njoj.