Hviča Kvarachelija najveća je zvijezda gruzijske generacije koja je izborila povijesni nastup na Europskom prvenstvu u Njemačkoj i od 23-godišnjeg velemajstora iz Napolija očekivalo se da bude najbolji pojedinac debitanata. No Kvaradona, koji bi ovog ljeta svim silama želio u Paris Saint-Germain, ali njegovom klubu ne pada na pamet ga pustiti, nesebično je, iako i sam igra poprilično dobro, glavnu ulogu prepustio svom tri i pol mjeseca starijem suigraču.
Georges Mikautadze nije samo prvo ime najvećeg iznenađenja Eura u Njemačkoj, on je s tri pogotka i vodeći strijelac natjecanja. Napadač s posebnim osjećajem za gol, koji je u ovom trenutku - drugoligaš! Ispao je s Metzom iz najvišeg francuskog ranga, no u Ligue 2 ga sljedeće sezone nećemo gledati. Iako mu je engleska Premier liga omiljena, još neće u nju. Monaco je odmah reagirao i, kažu, sve dogovorio s gruzijskim topnikom.
- Najviše volim zabijati golove u posljednjim trenucima utakmice i odlučiti pobjednika svojim golom - naglašava heroj države na Crnom moru s oko 3,7 milijuna žitelja.
Lyon ga se olako odrekao
Zanimljiva je životna priča napadača koji je zablistao na Euru. Mikautadze je rođen 31. listopada 2000. u Lyonu, gdje mu je obitelj krajem 90-ih trbuhom za kruhom stigla iz Gruzije. Mali Georges počeo je trenirati sa šest godina u klubu Gerland u koji ga je odveo otac, nakon godinu dana prešao u Lyon gdje ostao sedam godina. Lyon mu se zahvalio kad je imao nepunih 15, nije im zamjerio...
- Bio sam nizak, nisam bio snažan, ali sam znao igrati nogomet, imao sam tehniku, zabijao sam golove. No problem je bio u mojem fizičkom stasu i Lyon me otpustio. Nisam bio uvrijeđen, no bilo mi je krivo. Htio sam biti tamo, rođen sam u Lyonu, a većeg kluba u tom gradu nema - otkrio je svojevremeno.
Nije ga to omelo, otišao je 2015. u Saint Priest i tamo ostao do 2016. i poziva Metza. Stalno je napredovao i prošlog ljeta napravio, činilo se, transfer karijere. Bilo je, doduše, i boljih opcija od odlaska u Ajax za 16 milijuna eura, znaju to dobro i njegovi suigrači iz prošle jeseni, Borna Sosa i Josip Šutalo. Za Kopljanike koji su lani potpuno izgubili tlo pod nogama, odigrao je tek devet utakmica, skupio samo 345 minuta, bez gola, bez asistencije... Vrag je odnio šalu i morao je brzo reagirati. Već na zimu vratio se u Metz na posudbu i opcijom otkupa, koja je na kraju sezone za 13 milijuna eura i aktivirana. Klubu nije pomogao, Metz je ispao, ali je sam sebe vratio u život brojnim pogocima.
- Georges je shvatio što treba raditi da bi uspio, a loša epizoda u Ajaxu samo ga je još očvrsnula - kaže izbornik Gruzije, Willy Sagnol, najzaslužniji što Mikautadze nosi gruzijski dres.
Nije odmah odabrao Gruziju
Mikautadze ne priča gruzijski najbolje, ipak je rođen i odgojen u Francuskoj, ali se trudi. Kaže da s roditeljima uvijek priča na gruzijskom kako bi usavršio jezik.
- George je ponos naše obitelji, kao u Francuskoj, tako i u Gruziji. Već s tri-četiri godine po cijele je dane igrao nogomet po kući, da samo znate koliko je puta razbio vrata dnevne sobe. Kad je postao tinejdžer, nogomet je bio njegov život. I kad je imao visoku temperaturu inzistirao je da ide na treninge, nije htio propustiti nijednu utakmicu. Stalno je bio na stadionu, na suncu, hladnoći ili kiši. Uvijek je bio takav, nikad ne odustaje. Zna biti frustriran, ali uvijek gleda prema naprijed. Prvi poziv Gruzije dobio je kad je izbornik bio Vladimir Weiss, no otvoreno mu je kazao da mu treba vremena za odluku. Baš smo ponosni - otkrili su Natia i Laša, nekad amaterski nogometaš, inače oboje iz Tbilisija.
Prvi put pažnju gruzijske javnosti privukao je u jesen 2020. godine, kao 19-godišnjak. Metz ga je posudio belgijskom drugoligašu Seraingu gdje je u prvih sedam utakmica zabio čak 14 pogodaka. Kontaktirali su ga gruzijski mediji, kojima se zahvalio na interesu i podršci te im kolektivno odgovorio na pitanja o sebi.
- Prije nego što sam potpisao profesionalni ugovor s Metzom, jednom sam pozvan u mladu francusku reprezentaciju i nadam se da ću opet dobiti poziv. U Gruziji sam bio nekoliko puta, imam tamo mnogo dragih rođaka, no zadnjih godina nikako nisam uspijevao doći, mislio sam ljetos, ali smo zbog koronavirusa morali otkazati. Što se tiče gruzijske reprezentacije, nema ničeg konkretnog. Ovo je tek početna faza moje karijere i imam sve pred sobom, a, osim toga, nisam dobio nikakve ponude. Nitko ne zna što će biti sutra, tako da neću brzati s tom pričom - objasnio je prije tri i pol godine.
Sagnol donio prevagu
Manje od šest mjeseci kasnije postao je gruzijski reprezentativac. Sagnol je ipak Francuz i dobro je znao što mu Mikautadze može donijeti. Pozvao ga je premijerno za akciju u ožujku 2021., debitirao je protiv Švedske ušavši potkraj tog kvalifikacijskog dvoboja za SP 2024. odigranog 25. ožujka. Tri dana kasnije Gruzija je ugostila Španjolsku i izgubila 1:2, Mikautadze nije igrao zbog ozljede.
- Francuska ili Gruzija? Gruzija je bila brža. Nisam dugo razmišljao nakon što me izbornik Sagnol nazvao i sa mnom odradio razgovor. Kazao mi je da me prati već neko vrijeme i da mu se sviđa moja igra. Prvenstveno moja pokretljivost, raznovrsnost u napadu i moja realizacija. Razveselio me tim riječima, cijela obitelj je bila jako ponosna na mene. Velika mi je čast predstavljati svoju državu, čekao sam to otkad sam bio mali. Dat ću sve od sebe za nacionalnu vrstu - govorio je Mikautadze.
Od tada je prošlo nešto više od tri godine i 176 centimetara visoki napadač sada je već dokazana vrijednost. Za Gruziju je postigao 13 pogodaka u 28 utakmica i peti je strijelac u povijesti reprezentacije, a Euro je samo nastavak čudesne serije s kojom je okončao proteklu klupsku sezonu. Mikautadze je u posljednjih 12 kola Ligue 1 te dvije neuspješne utakmice protiv St. Etiennea za ostanak u francuskoj eliti, zabio čak 12 golova. Potom se priključio reprezentaciji, zabio Crnoj Gori u pripremnoj utakmici, zabio i u skupini Turskoj, Češkoj i Portugalu. Na redu je Španjolska, s kojom ga ne vežu baš lijepa sjećanja. U kvalifikacijama za ovaj Euro, 8. rujna 2023. odigrao je svih 90 minuta u strašnom domaćem 1:7 porazu od La Roje, najtežem u povijesti Gruzije, a dva mjeseca kasnije sat vremena u 1:3 kapitulaciji u Valladolidu.
- Ne znam kako bih se zahvalio navijačima, koji su uvijek iza nas, a mi činimo sve da budu sretni. Znamo da igramo sa Španjolskom, ali napravit ćemo sve da prođemo. Nećemo stati, Euro je tek počeo - optimistička je najava Mikautadzea.
S njim u ovakvoj formi, Gruzija se nada novom čudu. S pravom ili ne, vidjet ćemo u nedjelju...