Josip Šutalo ima vrline koje mladi stoper treba posjedovati. Visok, eksplozivan i brz, snažan i beskompromisan u duelu i skoku, sjajnog osjećaja za igru, tehnički besprijekornog. Nije ga Ajax nikako slučajno kupio. Malo je takvih u svijetu, posebno s 23 godine. Pa je zato Dinamo i plaćen vrtoglavih 20 milijuna eura.
Međutim, kad te netko tako skupo plati, onda te i javnost gleda pod posebnim povećalom. A uvijek je dovoljno onih koji su površni i koji vole podilaziti javnosti pa se ukrcaju na vlak na kojem se razvija priča kako Josip Šutalo možda ipak nije vrhunski stoper. I to je nešto s čim se moraš sudariti u karijeri.
Mladi Šutalo je to osjetio u Ajaxu. U nezapamćenoj krizi najlakše je bilo ošinuti skupo plaćenog stranca, premda je prije njega u redu moralo biti barem 10-tak ljudi u klubu i poneki igrač. Hrvatski stoper sve je to šutke odradio, hrabro je istrpio brojne kritike te se u nekoliko posljednjih utakmica nametnuo - gle čuda - u ponajboljeg igrača momčadi. Shvatili su i Nizozemci da je taj Šutalo sjajan stoper s golemim potencijalom koji tek treba eksplodirati. Što Hrvatska zna već više od dvije godine.
Josipe, kako ste?
- Odlično, zdrav sam spreman, nabrijan, baš jedva čekam utakmice.
U kakvoj ste formi?
- Moj je dojam sigurno dijelom subjektivan, ali osjećam se i nogometno odlično. U nekoliko zadnjih utakmica za Ajax odigrao sam dobro - to nije samo moja ocjena - tako da mi je samopouzdanje odmah naraslo, zadovoljniji sam i sretniji, nekako i opušteniji, rekao bih da sam u optimalnoj formi.
Možemo onda konstatirati da ste na razini svojih najboljih danas iz Dinama i reprezentacije?
- Nema razloga da nije tako. Moram iskreno priznati da sam bio malo potonuo u onim teškim tjednima u Ajaxu, da me je sve što nam se kao momčadi događalo dosta pogodilo, a kad je tako, onda teško i na terenu možeš dati sve od sebe. No, sve je to iza mene i baš se veselim povratku među Vatrene. Imamo i tu nekih dugova iz bliske prošlosti.
Idemo se najprije ipak posvetiti Ajaxu. Rezultate znamo, čitali smo i kojekakve kritike koje su dolazile iz Nizozemske, svega je bilo. A što se ustvari dogodilo Ajaxu, kako je završio na dnu prvenstvene ljestvice?
- Mogu pričati samo o onome što sam ja vidio i osjećao. Najprije je momčad u ljeti pretrpjela jako velike promjene, stigao je veliki broj novih igrača, uglavnom jako mladih i jednostavno nam je trebalo vremena i još nam malo treba da se upoznamo, da se osjetimo na pravi način, da postanemo istinska momčad. Nije upitno da svi želimo pobjeđivati, da se svi trudimo na treninzima i na utakmicama dajemo sve od sebe, ali za stvaranje pravog momčadskog duha i za automatizam u igri ipak treba i neko vrijeme. Nemojte zaboraviti da je i trener bio novi, kao i dio ljudi u vodstvu kluba.
Stvari su krenule nabolje s dolaskom novog trenera Johna van ‘t Schipa?
- Donio nam je puno dobre energije, momčad ga je odlično prihvatila i meni se iznimno dopao s načinom na koji traži igru, isto kao i s načinom na koji komunicira s igračima i postavlja zahtjeve. Odmah smo pobijedili u dvije utakmice, napravili smo vidljiv iskorak u igri i rekao bih da smo na pravom putu da uskoro budemo ono što Ajax treba biti.
Kako ste doživjeli Ajax kao klub? Nema tamo baš vremena za prilagodbe, rezultat se odmah traži?
- Znao sam kad sam dolazio da su pobjede uvijek imperativ, te da ću morati živjeti pod takvim pritiskom. Međutim, nije to za mene bilo ništa novo, jer takav mi je bio život i kao igraču Dinama, a i kao reprezentativcu Hrvatske. Naučio sam na svaku utakmicu izaći s idejom pobjede. I ne sumnjam da je Ajax pravi klub za mene i da ću zajedno s momčadi puno napredovati i postati bolji igrač.
Je li ovaj Ajax spreman za pobjede u serijama?
- Individualnu kvalitetu neupitno imamo. Odlično radimo na treninzima, puni smo snage i volje, ali realno je da nam treba još neko vrijeme da se optimalno posložimo, s tim da smo i jako mlada momčad. Imamo 23 godine u prosjeku, a u udarnoj postavi ja sam sa svoje 23 godine najstariji igrač u obrambenoj četvorci. Naš je plan pobjeđivati u serijama, boriti se za trofeje. Mi smo Ajax.
John van ‘t Schip je istaknuo kako je s vama obavio dug razgovor. Kakav je bio?
- Meni jako koristan i vrlo ugodan. Trener mi je jasno rekao da od mene traži da budem glavni igrač obrane, da me Ajax zato i doveo i skupo platio. S druge strane mi je kazao da samo moram nastaviti igrati svoj nogomet, da imam pregršt vrlina i da nema nikakvog razloga da ih ne pokazujem. Recimo da me je dobro napunio samopouzdanjem i da mi je jako pomogao. Na isti je način pomogao mnogim igračima u klubu.
Jeste li počeli sumnjati u sebe pod teretom tako loših rezultata i toliko javnih kritika?
- Preispitivao sam se često, ali uvijek sam znao koliko vrijedim i koliko se trudim, a i nemoguće je da sam preko noći zaboravio igrati nogomet. Vjeru u sebe nikad nisam izgubio. S druge strane, nije lako igrati uz tolike kritike. Nikada u karijeri nisam takvo što doživio.
U Ajaxu su vas u svlačionici dočekali Borna Sosa i Jakov Medić?
- Naravno da mi je to bilo jako drago i da smo si bili međusobna potpora. kada odeš van treba ti malo vremena da se snađeš, a kada je momčad u tako velikom problemu, treba ti netko tvoj s kojima možeš popričati i probati pronaći neko rješenje, olakšati si neki problem. Obojica su odlični dečki i odlični igrači i siguran sam da će ostaviti trag u Ajaxu.
Mi u Hrvatskoj viđali smo vas samo u dobrim i jako dobrim, sjajnim izdanjima. Od Istre, preko Dinama do reprezentacije. Uvijek na visini, pa i iznad toga. Je li u Ajaxu bilo drugačije?
- Gubili smo utakmice u serijama, primali puno golova, pa je logično da u takvim situacijama nemaš što ni razmišljati o tome da si igrao dobro. Loš je rezultat - loši su svi. Bio sam svjestan da sam doveden kao pojačanje, da sam skupo plaćen i da su kritike najviše usmjerene prema meni. Opet, jednako sam tako znao da će kritike nestati kada se posložimo i počnemo igrati kao pravi Ajax.
Koliko je drugačije igrati u Ajaxu u odnosu na Dinamo?
- Stil igre nije mi bio problem. U Dinamu smo uvijek njegovali igru, od stopera se tražilo da sudjeluju u njoj i da izlaze visoko. Sve to se traži i u Ajaxu. Međutim, utakmice u nizozemskoj ligi su jače, intenzivnije i značajno brže. Takvi su i Ajaxovi treninzi. Brži i intenzivniji od Dinamovih, jer takvi su podražaji na utakmicama. Moram biti iskren i priznati da mi je trebalo malo vremena da se adaptiram. Nije meni problem igrati ni brzo ni intenzivno, ali nisam navikao na to da tako mora biti svih 90 minuta i u svakoj utakmici. Malo opuštanje dovodi do pada koncentracije i to je problem.
Mi smo u Hrvatskoj uvijek bili dojma da je donji dio nizozemske lige ipak bitno slabiji od vodećih četiri, pet klubova?
- Možda i je tako, ali moje dosadašnje iskustvo ne ide u tom smjeru. Ajax se morao jako boriti i davati sve od sebe u svakoj utakmici. I te uvjetno slabije momčadi imaju visok tempo i puno brzih igrača, takav profil se traži u kompletnoj ligi. Sigurno je da mnogi klubovi nemaju kvalitetu kakvu ima Ajax, ali samo kad je u punoj formi. Nadam se da ću uskoro igrati prvenstvene utakmice u kojima ćemo pobjeđivati zato što smo klasnija momčad.
Kakva je atmosfera na stadionima, kakvi su navijači?
- Naši su navijači sjajni, uvijek bodre momčad, stadioni su puni gdje god dođemo, a tereni izvanredni za igru. I još nisam imao priliku igrati protiv "bunkera", svi igraju otvoreno. Zato su utakmice dinamične, a to publika voli.
Na tu vašu startnu muku u Amsterdamu, došao je i "crni listopad" u dresu Vatrenih?
- Nemojte me pitati zašto nam se to dogodilo, jer nemam odgovor. Meni se i prije Turske i prije Walesa sve činilo normalno, uobičajeno. Atmosfera je bila odlična, dobro smo radili, znali smo da nam nedostaje cijela lepeza igrača, posebno u ofenzivnom dijelu, ali nismo sumnjali u sebe. Ne znam, dugo smo igrali na iznimno visokoj razini pa je taj mali pad možda i morao doći.
U Latviji, a onda i protiv Armenije u Zagrebu nemamo pravo na kiks?
- Svjesni smo da više nije sve u našim rukama, ali vjerujemo da će nam šest bodova biti dovoljno da izravno odemo na Euro u Njemačku. Prošlo je dovoljno dana od Turske i Walesa, svi smo redom svjesni da smo odigrali daleko ispod naše razine i da se takvo što nikako ne smije ponoviti. Kompletniji smo nego što smo bili u listopadu, što je dobro, iako će nam i sada nedostajati nekoliko jako važnih igrača. Međutim, mislim da nitko ne dvoji da smo značajno jači od Latvije i Armenije i da naše pobjede ne bi smjele doći u pitanje. Mi smo ti koji će voditi glavnu riječ i u Rigi i u Zagrebu, sve važno će se prvo nas pitati i nećemo dozvoliti bilo kakav kiks. Dobili smo veliku opomenu u listopadu, tako da jako dobro znamo što nam je činiti.
Zvučite kao iskusan reprezentativac, je li se tako i osjećate?
- Znam samo da se osjećam kao punopravni član ove sjajne generacije. Među Vatrenima sam 17 mjeseci, a osjećam se i kao da sam puno duže. Neću reći da sam iskusan, ali dovoljno sam dugo tu da znam koliko vrijedimo, te da se listopad neće tako skoro ponoviti. Premda i ne shvaćam do kraja kako nam se uopće dogodio.
U Walesu ste ostali na klupi? Na neki je način ispalo da se i izbornik Dalić možda malo bojao da su kritike iz Nizozemske ostavile traga na vašoj igri?
- To morate izbornika pitati. Moje je da dajem sve od sebe, a izbornik je taj koji odlučuje tko će i što igrati. Naravno da svaki igrač želi startati, što je i normalno ako ima sportsku ambiciju, ali samo izbornik odlučuje.
Svi računamo da u sljedeće dvije utakmice nećemo imati stoperski tandem Gvardiol - Šutalo, jer Joško seli na lijevi bok?
- Vidjet ćemo, znam da postoji i ta opcija, ali ne opterećujem se. Igrao sam i s Erlićem, i s Vidom, i s Pongračićem, a igrali su i oni bez mene u postavi. Važno da imamo izbora i da smo svi zdravi te u dobroj formi. I da pobijedimo Latviju i Armeniju.