Zlatko Dalić i aktualni Vatreni u utorak igraju utakmicu u kakvima su već na neki mazohistički način počeli uživati. Prvo se rane pa kroz patnju dođu do ekstaze. Kad su se u kvalifikacijama dovodili pred završni čin u kojem im igra jedino pobjeda, lomili su sve redom - Ukrajinu, Slovačku, Rusiju, te i lani u Ligi nacija za Final Four Austriju. Logično je da to od njih očekujemo i s Armenijom. Iako ozbiljnost mora biti maksimalna.
Danas je odlično što Hrvatska odlučuje o sebi i pobjedom u zadnjem kolu ima plasman na Euro, no samo prije dva mjeseca to je bio scenarij koji smo željeli izbjeći. Pitali smo se - mogu li Vatreni jednom kvalifikacije odraditi bez epskih drama i stresa. Ne mogu i - ne mogu. Zlatko Dalić dvaput je prošao izlučnu skupinu dobivanjem zadnje utakmice. Prvo je 2019. pala Slovačka u Rijeci 3:1 za odlazak na Euro, a potom uz izbornikove suze Rusija u Splitu 1:0 u studenom 2021. godine.
Armenija je protivnik najnižeg ranga koji nam stoji na putu uoči završnih 90 minuta, a osim toga bez natjecateljskog podražaja. Hrvatska ima igrače koji znaju da se utakmice poput ove ne igraju nego dobivaju na koji god način. Pod Dalićem su 2017. svladali Ukrajinu 2:0 i izborili doigravanje pa preko Grčke (4:1, 0:0) ruski Mundijal.
Ambicije će ponovno letjeti
- Po tradiciji kad prođemo u zadnjoj utakmici odigramo dobar turnir - kazao je Dalić i tako neizravno najavio da će onog časa kad sudac označi kraj ogleda s Armencima, bude li rezultat priželjkivan, ambicije ponovno letjeti. Iako će Dalić reći da je sve što napravimo iznad toga bonus.
Izbornik voli “čarati”, no Hrvati su previše puta vadili glavu iz vode u posljednjem času kvalifikacija da bi to bila najpreciznija teza. Svakakvih je nastupa bilo nakon toga.
Ovo je šesti put da Hrvatska u skupini igra zadnju utakmicu u kojoj s pobjedom može izravno na veliko natjecanje. U ranijih pet samo jednom nije uspjela, jedini tko je eliminirao Hrvate bili su Srbi i Crnogorci ujedinjeni u SR Jugoslaviju 1999. godine za Euro 2000. U Zagrebu je završilo 2:2 što je njih odvelo dalje. Potom su Vatreni tukli Belgiju 1:0 za SP 2002., Maltu 1:0 za EP 2016. te spomenute Slovačku i Rusiju. Od četiri pobjede čak tri su bile s 1:0 što dovoljno govori koliki je pritisak i teret igrati takve susrete.
To nije kompletna slika jer u pet slučajeva potreban je bio play-off da se Hrvatska dokopa završnog turnira. Tek su te bitke bile mitske, ali ponekad je već prvi ogled puno toga determinirao pa je u uzvratu samo trebalo dokrajčiti posao. Tako se zbilo za Euro 2012. s Turskom koju smo “prebili” u Istanbulu 3:0, a u Zagrebu igrali 0:0 te u spomenutim dvobojima s Grcima. Protiv Ukrajine smo 1997. imali 2:0, ali je u Kijevu bilo gadno na početku jer oni su brzo vodili 1:0, dali još jedan gol koji je srećom poništen iako nije trebao te je pogotkom Alena Bokšića završilo 1:1. Za Euro 2004. nakon zagrebačkih 1:1 sa Slovenijom spas je stigao golom Dade Prše u Ljubljani za 1:0, za Brazil je na Islandu bilo 0:0 te u Maksimiru 2:0.
Ne treba se igrati s vatrom
Iza toga kriju se zadnji ogledi u skupini u kojima je trebalo ishoditi da se uopće dođe do doigravanja. I oni su pisali povijest, poput onoga sa Slovenijom 1997. godine kad se čekao rezultat Danske, 2003. s Bugarskom, a vrhunac je bio 2017. s Ukrajinom na Dalićevom debiju. Sve ih je Hrvatska uspjela pobijediti.
Specifičnost trenutka je što Vatreni imaju Euro i s porazom od Armenije ako Wales ne svlada Tursku te što bi s pobjedom nas i Walesa bili na kraju na prvom mjestu. Sa samo 16 bodova... Kako je Wales u nokdaunu to uopće nije nerealno te smo mi zapravo možda već na Euru, ali to još ne znamo. Dobre su šanse da je tako, no imperativ pobjede s time ne pada jer ne treba se igrati s vatrom. Dok nije gotovo nije gotovo.
Da se ne prepuštamo sudbini, treba istaknuti točku na kojoj se sada nalazimo možemo samo reći kako naši dečki taj posao znaju! Jednom će i to biti prekinuto, ali nikako to ne bi smio biti ovaj utorak. Izvukli smo se iz gliba uz pomoć Armenije, dobili Latviju koja je objektivno slaba, igrali bolje i pokazali da Hrvatska može biti i još znatno kvalitetnija, pa je red da se to sve okonča slavljem.
