Oni su mali, ali su veliki. Odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali. Odjek čuvenih rečenica pokojnog Ilije Ivezića (inspektora Petrovića), trajno utkanih u uvodnu špicu legendarnih "Smogovaca", pojavio se u uhu potpisnika ovih redova tijekom promišljanja o reprezentacijama koje bi na banket europske nogometne elite u Njemačkoj mogle stići iz drugog, pa čak i trećeg, ešalona uzvanika, a onda pokvariti zabavu "velikim" igračima i režirati iznenađenje kakvog je, primjerice, Wales kreirao 2016. ušavši u polufinale smotre u Francuskoj.
S obzirom na to da, primjerice, Danska i Švicarska već neko vrijeme ne predstavljaju autsajdere među najjačim reprezentacijama Starog kontinenta, predmetnu listu "underdogova" koji prijete iz sjene i na kojima bi poneke velesile mogle polomiti zube na predstojećem Euru započet ćemo s 25. mjestom Fifine službene ljestvice, a slijedit će nacionalne selekcije koje, prema predmetnom "rankingu" zauzimaju sve niže pozicije.
Austrija (25.)
- Kao mlađa sestra kojoj su se Nijemci uvijek pomalo podsmjehivali, Austrija će biti strašno motivirana da napravi iznenađenje baš u Njemačkoj - rekao je nedavno za Jutarnji list Petar Šegrt, hrvatski nogometni stručnjak koji je pet godina svoje trenerske karijere proveo u Austriji, dok je svojedobno trenerski zanat izučavao upravo kod aktualnog izbornika "das teama" Ralfa Rangnicka.
Pored izraženog motivacijskog impulsa i izbornika visokog profila, Austrija na kontinentalnu smotru dolazi oboružana i vrlo kvalitetnim (237 milijuna eura vrijednim) igračkim kadrom. Ragnarove trupe, naime, predvođene su dobro poznatim bundesligaškim imenima poput Marcela Sabitzera (Dortmund), Christopha Baumgartnera (Leipzig), Konrada Laimera (Bayern) ili Phillipa Lienharta (Freiburg), dok u vrhu napada stoji tradicionalno opasni Marko Arnautović (Inter).
Ne treba zaboraviti ni legendarnog Davida Alabu (Real Madrid) koji zbog ozljede prednjeg križnog ligamenta neće moći igrati za svoju selekciju na Euru, no Rangnick mu je dodijelio ulogu "kapetana koji ne igra" i njegovo će prisustvo i šampionski mentalitet zasigurno donositi dodanu vrijednost austrijskoj klupi. Austrijanci su i na posljednjem Euru ostavljali dojam reprezentacije koja može otići daleko. U osmini finala izbacili su ih, međutim, kasniji prvaci Talijani - u dramatičnim produžecima - a to je ujedno bio i najbolji austrijski rezultat na kontinentalnim turnirima.
Nakon što su kvalifikacije završili kao drugi (bod iza Belgije), u Njemačku stižu nošeni jednim ciljem - napraviti novi iskorak. Put do toga neće im biti nimalo lagan, budući da ih je hamburški rulet kuglica smjestio u skupinu D s Francuskom, Nizozemskom i Poljskom.
Srbija (33.)
Srpska nogometna reprezentacija već je uoči SP-a u Kataru uživala reputaciju potencijalnog "dark horsea", no umjesto velikog rezultata, momčad Dragana Stojkovića doživjela je, na koncu, veliko razočaranje.
Orlovi" su, naime, nakon poraza od Brazila i Švicarske, te remija s Kamerunom, pakirali kofere već po završetku grupne faze natjecanja. Godinu i pol kasnije, nadaju se da mogu isprati gorak okus tog debakla na kontinentalnoj smotri u Njemačkoj, gdje će, u skupini C, igrati s Engleskom, Danskom i Slovenijom. Aduti su im ponovno isti. Prije svega, napadački tandem Aleksandar Mitrović (Al Hilal) i Dušan Vlahović (Juventus), uz podršku kapetana Dušana Tadića (Fenerbahçe) na desnom krilu. Navedeni ofenzivni tercet zabio je 67% (10 od 15) golova Srbije u kvalifikacijama. Vezna linija predvođena je Sergejem Milinkovićem Savićem, koji je, kao i Mitrović (otišao iz Fulhama za 52,6 milijuna eura), elitni europski nogomet odlučio zamijeniti saudijskim te je prošlog ljeta iz Lazija prešao u Al Hilal za 40 milijuna eura. Srpskom obranom gospodare Nikola Milenković (Fiorentina) i Strahinja Pavlović (Salzburg).
Prije katarskog Mundijala Srbiju, čija selekcija vrijedi 313,4 milijuna eura, je za desetog favorita postavio britanski Guardian, a uoči Eura u Njemačkoj na isto ju je mjesto pozicionirao Fabrizio Romano.
Češka (36.)
Česi su sudjelovali na svim europskim smotrama održanim nakon raspada Čehoslovačke, a 2004. su u Portugalu stigli i do poluzavršnice. Na prošlom Euru, gdje su u skupini igrali i protiv Hrvatske (1-1), u osmini finala su izbacili favoriziranu Nizozemsku (2-0), da bi u sljedećoj fazi bili zaustavljeni od Danske (1-2).
U Njemačku, gdje će igrati u skupini F s Portugalom, Turskom i Gruzijom, stižu vjerujući u novi iskorak, nakon što su u kvalifikacijama završili na drugom mjestu skupine E s jednakim brojem bodova (15) kao prvoplasirana Albanija.
U 147 milijuna vrijednoj momčadi, ističe se ime kapetana Tomáša Součeka, 192 centimetra visokog "box to box" veznjaka koji je posljednjih sezona jedan od ključnih igrača West Hama. Pored Součeka, svakako treba istaknuti Leverkusenovog napadača Patricka Shicka, suigrača našeg Andreja Kramarića iz Hoffenheima, Davida Juráseka (lijevi bočni), odnosno stopera Ladislava Krejčíja, kojeg domaća nogometna javnost vjerojatno pamti kao kapetana praške Sparte, koju je predvodio u prolazu nad Dinamom u ovosezonskom "play-offu" Europske lige, zabivši pritom i pogodak na Maksimiru.
Turska (40.)
Kvalitetama turske reprezentacije mogli smo svjedočiti još u kvalifikacijama za Euro, tijekom kojih je Montellina momčad dijelila D skupinu upravo s Hrvatskom. Naša selekcija slavila je u Bursi, krajem ožujka prošle godine, dvama Kovačićevim pogocima, no prava na status igrača utakmice polagao je i Livaković, koji nas je u prvih 15-ak minuta, uslijed turske ofenzive, održavao na životu. Pola godine kasnije, Turska je porazila Hrvatsku na Poljudu 1-0 pogotkom Barisa Alpera Yilmaza.
Osim pobjede i poraza u dvomeču s "vatrenima", Turci su upisali još četiri slavlja i dva remija te sa 17 bodova završili kao pobjednici skupine, uz 14 postignutih (12 različitih strijelaca) i sedam primljenih pogodaka. Kapital kojeg Turci nose iz kvalifikacija, u kombinaciji s poslovično izraženim fanatizmom, timskim duhom i agresivnošću, jamči kako u Njemačku, dolaze željni velikog rezultata.
Prema tom će ih cilju povesti kapetan Çalhanoğlu (Inter Milano), najvrjedniji eksponat (40 milijuna prema Transfermarktu) i apsolutni dirigent Montellinog orkestra, koji na turnir stiže u vrhunskoj formi nakon što je bio jedna od ključnih karika u Interovom pohodu prema 20. scudettu. Bit će zanimljivo vidjeti i kako će se, u svom prvom izlasku pred svjetla blještave Euro pozornice, snaći mladi lavovi i potencijalne buduće zvijezde kao što su 19-godišnjaci Arda Güler (Real Madrid) i Kenan Yıldız (Juventus).
Ono što bi Turke moglo dodatno pogurati prema ozbiljnom postignuću jest gromoglasan huk kojih će ih neupitno pratiti s tribina njemačkih stadiona. Brojne procjene, uključujući i one proizišle iz znanstvene zajednice, kažu kako u Njemačkoj ukupno živi oko sedam milijuna Turaka, pa shodno tome možemo zaključiti kako će Montelline trupe na Euru igrati u praktično domaćinskoj atmosferi.
Rumunjska (46.)
Rumunji su kvalifikacije završili kao pobjednici skupine, bez ijednog poraza, s 22 boda na kontu (6 pobjeda, 4 remija, gol razlika 16-5), dok su im u leđa gledali Švicarci i Izraelci. Pored Francuske, Engleske, Belgije i Mađarske i Portugala, Rumunjska je jedna od šest reprezentacija koje su neporažene završile kvalifikacijsku kampanju za Euro 2024. Također, jedino je Portugal (24) osvojio više bodova od Rumunjske, dok su Francuska, Danska, Slovenija i Slovačka bile bodovno izjednačene s momčadi Edwarda Iordanescua.
"Tricolorii" će, nakon osam godina i Eura u Francuskoj, ponovno sudjelovati na najvećoj nogometnoj smotri Starog kontinenta, s respektabilnim referencama iz kvalifikacija i na pogon novih i vrlo potentnih snaga. Jedan od rumunjskih vođa je Ianis Hagi, ofenzivni veznjak/krilo Alavésa (na posudbi iz Glasgow Rangersa), a među nosive stupove ubrajaju se i senatori kao što su stoper Andrej Burca, veznjak Nicolae Stanciu i napadač Denis Alibec. Najvrjedniji eksponat 92,13 milijuna eura vrijedne rumunjske svlačionice je 22-godišnji stoper Radu Drăgușin koji je, u zimskom prijelaznom roku, iz Genove prešao u Tottenham.
Na američkom Mundijalu 1994. Rumunjska je, predvođena Hagijem na terenu i Anghelom Iordanescuom na klupi, došla do četvrtfinala, a na Euru u Njemačkoj će - predvođena njihovim sinovima - loviti novi povijesni plasman.
Slovenija (57.)
Slovenija će, kao što je prethodno navedeno, u skupini C, zajedno sa Srbijom činiti "balkanski blok", nasuprot Engleske i Danske. Kekovi izabranici imaju vrlo svježe uspomene iz obračuna s Dancima budući da su bili dijelom iste kvalifikacijske skupine, te, krajem lipnja prošle godine, u Ljubljani s njima odigrali 1-1, da bi pet mjeseci kasnije u Kopenhagenu izgubili 1-2. U taj poraz i remi, "Dežela" je upisala još sedam pobjeda i jednom izgubila te, na koncu, kvalifikacijsku grupu završila na drugom mjestu, bodovno izjednačena s momčadi Kaspera Hjulmanda.
Kekove trupe odigrale su šest pripremnih utakmica za Euro u ovoj godini, te upisale pobjede nad SAD-om, Portugalom i Armenijom, odnosno remije s Maltom i Bugarskom.
Ono što svakako valja istaknuti jest da je Kekova Slovenija jedina, uz Dalićevu Hrvatsku, nanijela poraz Portugalu otkako je kormilo "navigatora" preuzeo Roberto Martínez.
Tržišna vrijednost slovenske nogometne vrste je 141,5 milijuna eura, a više od trećine tog iznosa (50 milijuna) otpada na Benjamina Šeška, 21-godišnjeg napadača koji je u kvalifikacijama zabio pet golova i dodao tri asistencije, što ga čini najefikasnijim "zmajčekom". Leipzigov ofenzivac bit će jedan od nadolazećih mladih zvijezda koje će u Njemačkoj biti pod posebnim "radarom" javnosti, a pored njega, Kekove će trupe prema prvom eventualnom prolasku grupe u nacionalnoj povijesti predvoditi i jedan od najboljih vratara svijeta - Jan Oblak (Atletico Madrid).
Gruzija (75.)
"Križari" su vizu za Njemačku izborili pobjedom nad Grčkom, nakon lutrije jedanaesteraca u završnici kvalifikacijskog "play-offa", te tako izborili nastup na prvom velikom natjecanju u nacionalnoj povijesti. Bio je to podvig koji su Gruzijci čekali više od 30 godina, još otkako su, početkom rujna 1992., godinu i pol dana nakon proglašenja neovisnosti od SSSR-a, izgubili u prvoj službenoj utakmici od Litve (0-1) i krenuli snivati svoje mjesto na nogometnoj karti svijeta. Prema ostvarenju tog sna krenuli su kad i Hrvatska, u kvalifikacijama za Euro 1994., no za razliku od "vatrenih", Gruzijci još dugo nisu uspjeli doći do svoje pozivnice na neki od banketa nogometne elite. Duže od tri desetljeća tavorili su kvalifikacijskim labirintima sve dok se na vidiku nije pojavila zlatna generacija - predvođena "svjetlonošom" Hvičom Kvarachelijom.
Iako bi rekreativni pratitelji nogometnih zbivanja ovlaš mogli zaključiti kako se aktualna gruzijska reprezentacija može svesti pod egidu "Kvaradona i deset anonimaca", nešto dublji uvid u momčad Willyja Sagnola govori da takva ocjena baš i ne stoji. U 157 milijuna eura vrijednoj svlačionici, naime, nalazi se i Giorgi Mamardašvili, 23-godišnji vratar Valencije, koji već neko vrijeme vrlo visoko kotira na tržištu transfera i čiju vrijednost Transfermarkt procjenjuje na 35 milijuna eura. Gruzijsku obrambenu liniju, nadalje, sačinjavaju, među ostalima, igrači Šahtara, Giorgi Gočoleišvili i Irakli Azarovi, dok se u veznom redu nalaze Levanteov Giorgi Kočorašvili i Watfordov Giorgi Čakvetadze, a među napadačkim opcijama su lijevo krilo Bordeauxa Zuriko Davitašvili, odnosno prva špica Metza Georges Mikautadze.
Premda Gruzija u Njemačku dolazi s reputacijom (nominalno) najslabije selekcije skupine F, družinu s Kavkaza definitivno nije mudro podcijeniti.
Osim što će čvrstu, discipliniranu, pragmatičnu i dobro organiziranu Sagnolovu momčad predvoditi jedan od najpotentnijih ofenzivaca Starog kontinenta, na umu svakako treba imati i gruzijski emotivno-nacionalni moment, odnosno motivaciju da se "križari" u svom debitantskom nastupu na Euru predstave u što boljem svjetlu, te pritom, po mogućnosti, maksimalno pokvare zabavu "velikima".