OSIJEK - INTER 1:1 (Vukčević 10' / Milović 11')
OSIJEK (4-3-3): Malenica - Grgić, Milović, Barać, Barišić - Škorić, Šorša, Hajradinović (od 55. Lopa) - Grezda, Marić (od 71. Bočkaj-), Boban (od 65. Mudražija). Trener: Zoran Zekić.
Inter (4-3-3): Mrmić - Bosec, Prenga, Komorski, Mamić - Postonjski (od 75. Regan), Mazalović, Šarić - Vukčević (od 88. Blažević), Andrić (od 88. Blažević), Zulim (od 61. Čeliković). Trener: Samir Toplak.
------------------------------------------------------------------------
Goran Milović je drugi puta u karijeri zaradio isključenje. Neće igrati u nedjelju protiv Hajduka. Bio je strijelac protiv Intera, ali i nesmotreno za tri minute preoštrim startovima, oba puta na sredini igrališta, zaradio dvije javne opomene i morao napustiti igru u 62. minuti. Dodatni je to bio udarac domaćem sastavu koji je silno želio pobjedu, ali morao se pomiriti s podjelom bodova.
Jedini je puta Inter pobijedio Osijek u Gradskom vrtu još u svibnju 2013. godine. Trener Bijelo-plavih je tada bio Stanko Mršić, a gostiju iz Zaprešića Rajko Magić. Div iz predgrađa je izborio pobjedu rezultatom 2:0, a strijelci su bili Nikola Pokrivač i Tomislav Šarić. Zanimljivo, Šarić je nakon talijanske epizode zaigrao i za Osijek, a sadašnji stalni član udarne momčadi prvoligaša iz grada na Dravi je Haris Hajradinović koji je tada bio u majici žuto-plave boje.
Hajradinović u Osijeku, Šarić u Interu. Jasno, vremenski je otklon već prilično dug, a jučerašnja je utakmica imala drugačiji tijek. I završetak. Ovaj pupta je Inter zaslužio i odnio jedan bod.
Igranje u promjenjenom redu vožnje nakon dvadesetak dana stanke zbog vremenskih nepogoda osječki su Bijelo-plavi započeli nastupom u slavonskom derbiju s Cibalijom. Nisu ostvarili svoj cilj, pobjedu, kući su donijeli samo jedan bod. Uslijedile su žestoke kritike zbog njihovog lošeg, sasvim blijedog izdanja, a trener im je Zoran Zekić pokazao da mu je prekipjelo i da je došlo vrijeme kada nekima mora uskratiti svoje povjerenje. Igra i rezultat su u konačnici pokazali opravdanost njegovih poteza.
Formacijski su se treneri aktera utakmice odredili za raspored 4 - 3 - 3. Napadački obećavajuće. A već nakon desetak minuta tome je stigla i potvrda. I jedni i drugi su postigli po pogodak. Odlučili su igrati za gol više. Iako, Osijek je uspijevao svoju zadnju liniju postaviti puno više od Intera što mu je omogućilo češći pritisak ka njegovoj obrani. Ali izlasci Žutih u kontranapade bili su i te kako zanimljivi i osmišljeni. A u Goranu Miloviću su Bijelo-plavi definitivno dobili novu snagu. Nakon što je postigao pogodak za poravnanje još je dva puta nakon prekida opasno zaprijetio udarcima glave. Za njegovu dominaciju u skoku igrači Intera teško su pronalazili rješenje.
Elastično se, ali i vrlo kompaktno branila gostujuća momčad kada je to morala. Nije unatoč učestalim napadima Bijelo-plavih dopustila da bude sasvim potisnuta pred svoj kazneni prostor. Inter je prihvatio u potpunosti nadigravanje i iskazao vlastiti stav. Škripalo je i ovaj puta u veznom redu Osijeka.
Malo je u njemu bilo ideje, kvalitetnih rješenja, čak je izostala i točnost dodavanja pa se nerijetko sve svodilo na ubačaje lopte iz daljine ka napadačima koji su se prvo morali othrvati svojim čuvarima pa tek onda se licem i tijelom okretati ka kaznenom prostoru. Nije im to bilo lako. Grezdi još nekako, ali Bobanu i pogotovo Mariću gotovo nikako. Inter se zbog toga s lakoćom nosio sa svakim napadačkim pokušajem i dolaskom Osječana, ali i sve hrabrije pokušavao i sam zaprijetiti. Još kada je ostao brojniji nakon isključenja Milovića dobio je na samopouzdanju. Makar, mora se reći, Osječani su napadali, pokušavali, ali jalovost je bila obilježje koje je u njihovoj igri pretegnulo.