DINAMO - ISTRA 1961 4:2 (Henriquez 35', 44', 69', Ademi 48' / Sigali 52'-ag, Maksimović 88')
Dinamo (4-2-3-1): Zagorac– Stojanović, Sigali, Benković (od 84. Lešković), Sosa – Ademi, Doumbia – Soudani (od 63. Ćorić), Antolić, Olmo - Henriquez (od 74. Fiolić).
Istra 1961 (4-2-3-1): Ćorić – Hadžić, Escoval, Gojković, Bertoša – Grujević (od 65. Jelavić), Halilović – Kitanovski, Prelčec, Maksimović – Matyazh (od 82. Miljanić).
-----------------------------------------------------------------------------------
Dinamo je bez previše problema i stresa izborio polufinale Kupa. Četiri pogotka u mreži Istre, tri Angela Henriqueza i prvi Ademijev nakon povratka to je ono što ostaje zapisano s ove maksimirske predstave.
Puno će o utakmici i odnosu snaga na terenu reći statistički podaci nakon prvog dijela. Dinamo je vodio 2:0, Istra nije imala nijedan udarac prema vratima, ne samo to, Puljani u prvih 45 minuta nisu napravili nijedan prekršaj, Dinamo samo jedan! U cijelom poluvremenu samo jedan 'faul', to već dugo nismo vidjeli na našim terenima.
Ambijent je bio apsolutno nenogometni, u takvim uvjetima sve je izgledalo kao čisto odrađivanje posla. Puljani nisu imali gotovo nikakve napadačke namjere, od prve su minute krenuli s mišlju da pokušaju što dulje održati praznu mrežu, a poslije što bude. Dinamo je, pak, započeo u nižoj brzini, bazirajući taktiku na strpljivosti i ideji da Istra kad-tad mora pasti. U prvih dvadesetak minuta malo se toga može izdvojiti, osim Olmove prilike iz druge minute kad se loše snašao pred Ćorićem.
Tek u 25. minuti prva prilika za Modre, Angelo Henriquez pogodio je gredu. Kiša je pojačavala, dodali su malo i 'dinamovci' gas. Nije to bila neka velika igra, utakmica koja će se posebno pamtiti, ali već je nakon pola sata bilo jasno da Istra neće dugo izdržati, da je premalo kvalitete i premalo napadačke želje nećim većim. A onda je Henriquez zabio za 1:0, pokazao da je raspoložen, da bi to moglo biti njegovo poslijepodne i da će Modri lako riješiti ovu Kup enigmu.
Potom je Olmo pogodio vratnicu s 20 metara, a onda je Angelo zabio još jedan. Soudani je primio loptu na desnoj strani, pulska obrana je stala pozivajući suce na zaleđe. Situacija je u najmanju ruku dvojbena, Alžirac je, čini se, bio korak brži no što je trebao, a Henriquez je njegovo odlično dodavanje i lošu reakciju vratara pretvorio u 'hendikep'. Riješen slučaj, Dinamo je tu već bio u polufinalu, nisu Puljani previše protestirali oko tog mogućeg zaleđa i njima je bilo jasno da tu više nemaju što tražiti.
Brzo je u nastavku Dinamo povećao prednost, stijelac je bio Ademi. Kako je prošao kroz obranu, kao da nikog nema, gola kao na treningu. Njegov prvi nakon 4. kolovoza 2015. kad je zabio Moldeu u Norveškoj, dakako da će ga zapamtiti, da će imati posebno mjesto među njegovim uspomenama. Puljani su smanjili, sretno, udarac Kitanovskog u mrežu je skrenuo Sigali, a onda je Henriquez odličnu partiju okrunio i trećiom pogotkom. Za njega i za Dinamo vjerojatno i najbolja vijest.
Znamo da smo puno puta već napisali tu rečenicu u prazno, ali, ako možda je ovo najava njegova konačnog buđenja... Imao je Dinamo do kraja još prilika, dobro je obranio Marijan Ćorić, a Cvitanović je u igru ubacio Antu Ćorića, napokon je i dobio pola sata. Na kraju su Istrani ublažili poraz, opušteni su bili Modri, Maksimović se prošetao kroz obranu i matirao Zagorca.
Sigurno će biti stvari s kojima trener Mario Cvitanović neće biti zadovoljan, bilo je tu pogrešaka i ima mjesta za popravke, ali ono najvažnije - Dinamo je u polufinalu Kupa!
