Ako ste po prirodi izbirljivi, sumnjam da bi vam najveća želja iduće godine bila 16. svibnja gledati derbi Dinama i Hajduka u Zagrebu. Ako će i taj biti odigran? Sumnjam da biste željeli sudjelovati na velikom maratonu u Pyongyangu (12. travnja), u najmračnijoj svjetskoj diktaturi i utrčati među prvima kroz cilj na stadionu “Kim Il Sung”, da vam najdraži vođa stisne ruku. Najprivlačnije bi bilo 6. lipnja biti u Berlinu, na Olimpijskom stadionu, na finalu Lige prvaka, naročito ako će se sudariti Mourinhov Chelsea s Kramarićem i Ancelottijev Real Madrid s Modrićem, koji bi mogao biti drugi Hrvat koji će osvojiti dvije Lige prvaka uzastopno. Realnije je kupiti kartu za meč nizozemske lige Ajax - Vitesse (1. veljače), gdje će se, po svoj prilici, igrati “bednjanski derbi”. Na jednoj strani Robert Murić, a na ”pogrešnoj” Andrej Kramarić.
Ćirin rođendan
Najprivlačnije bi bilo, ipak, sjediti za stolom na večeri u povodu 80. rođendana Ćire Blaževića, za kojega se pretpostavlja da je rođen 10. veljače 1935. godine, iako u raznim putovnicama, Švicarskoj i Hrvatskoj, datumi, tj. godine, nisu baš usklađeni. Makar su Švicarci podatke provjeravali u župnom dvoru u Travniku, velečasni je slagao i odmah se ispovjedio.
“Bože, oprosti što je sluga tvoj pao u iskušenje da za 200 dojčmaraka nevino slaže i krivotvori datum rođenja za dvije godine...”
Doktorska disertacija
Događaj godine bit će utakmica Hrvatska - Italija, koja će se odigrati 12. lipnja, najvjerojatnije u Splitu. U posljednjem nastupu naše nacionalne nogometne momčadi na San Siru, shvatili smo da su naši igrači jedni od najzrelijih u Europi. Matjaž Kek, neutralni promatrač iz Slovenije, tvrdi da je meč protiv Italije u Milanu bio jedna od najboljih utakmica, koje je hrvatska reprezentacija uopće odigrala i doktorska disertacija Nike Kovača. Iz našeg rakursa, spada među pet. Najbolja i najveća je pobjeda protiv Njemačke u Lyonu (3-0), Nizozemske u Parizu (2-1), Engleske na Wembleyju (3-2), Španjolske u Gdansku na Europskom prvenstvu, koju smo izgubili (0-1), jer smo prevareni i peta je Italija na San Siru (1-1). Ne sjećam se da je bilo tko tako nadigrao Italiju u njezinu domu u Milanu, nitko im nije očitao takvu lekciju, tamo je Hrvatska napokon izgubila kompleks nogometnog autsajdera i reprezentacije iz trećeg svijeta. U Palermu 1994. godine predstavili smo se svijetu kao “dark horse”, a u Milanu 2014. godine kao jedan od favorita za naslov europskog prvaka. Tko nas može zaustaviti? Njemačka i Nizozemska, ostali nam ništa ne mogu, kao žaba lješnjaku...
Hrvatska u nogometnom smislu nije više samo Modrić, Rakitić i Mandžukić, danas su vrlo bitne figure na Kovačevoj šahovskoj ploči Ivan Perišić, Danijel Subašić, Tin Jedvaj, Marcelo Brozović i Andrej Kramarić. Nakon što je objavljena vijest da će “Krama” preseliti u Chelsea, pročitao sam komentare. “Podsjeća na Marca van Bastena u njegovim mladim danima”, dok je drugi komentator rekao: “Ne može biti gori od Balotellija...”
Bez dvojbi
Bit će šteta ako Jose Mourinho neće biti toliko senzibilan i pošalje ga na “kaljenje”, s kojega se malo igrača vratilo na Stamford Bridge. Ali to nije tema ovog članka.
Već danas Niko Kovač može izdiktirati okvirnu postavu, s kojom će igrati na otvorenju Europskog prvenstva u Francuskoj. Kvalifikacije je obavio u maniri “Veni, Vidi, Vici”, za samo dva mjeseca je razriješio skoro sve dvojbe, ostatak kvalifikacija je formalnost. Ostala je ta utakmica s Italijom, koja će potvrditi je li Hrvatska uistinu sazrela da bude favorit Europskog prvenstva?
Beskrajne svađe
Uvjeravam vas da je to moguće, iako se vuku repovi i pitanja; hoće li nam možebitni naslov europskog nogometnog prvaka sagraditi novi stadion? Neće! Klubovi će i dalje živoratiti, gasiti se, posuđivati novac od kamatara i prodavati igrače, Dinamo i Hajduk će se i dalje svađati, gložiti i međusobno podvaljivati. Ipak, jedan dan ćemo živjeti kao nogometni kraljevi, a nakon toga vratit ćemo se u “pučku kuhinju”, u nogometnu bijedu, preživljavanje, gdje je jedini izlaz unovčiti talent, koji je, uz Vegetu, naš najbolji izvozni artikl...