Krilni napadač Dario Špikić (20) još je u pobjedi protiv Intera upisao je prve minute za prvu momčad Hajduka. Inače je iz Velike Gorice, počeo je u Udarniku iz Kurilovca, a nakon kratkoga boravka u Gorici prešao je u Dinamo. Prošlo ljeto je s Juricom Prširom stigao u Hajduk, a za početak razgovora po prvi put je iz svoga kuta objasnio kako je došlo do transfera na relaciji Maksimir - Poljud…
- U Dinamu su mi dugo obećavali prvu momčad, a to se nikako nije ispunjavalo. Više se tamo nisam vidio, nisam se dobro osjećao u klubu. Oduljilo se oko ugovora koji nisam htio produžiti. Čak sam dva puta išao u Bergamo na pregovore s Atalantom, razmišljao sam, a onda se javio Krešimir Gojun. Objasnio mi je kako se u Hajduku radi s mladim igračima, koji su ciljevi i planovi. To mi se svidjelo i odlučio sam doći. Nakon toga sam bio vraćen u B ekipu, a onda sam se imao težu ozljedu koljena, pukli su križni ligamenti. Ali, hvala Bogu, već nakon tri mjeseca sam se vratio.
U drugoj ekipi ga je trenirao Siniša Oreščanin, a kod njega je debitirao i za prvi sastav… Kratak susret imao je s njim i u pionirima Dinama gdje ga je trenirao oko dva mjeseca…
- Htio bih mu se zahvaliti na prilici koju mi je dao. Imam odličnu suradnju s njim, odličan je trener i psiholog. Stvarno je lijepo igrati na Poljudu, nekako drugačije. Osjećao sam malu nervozu na klupi kada se nije znalo hoću li ući.
Kako je obitelj reagirala, gdje su oni bili tada?
- Mama mi je odrasla u Splitu, povezana je s Hajdukom. Tata je došao iz Zagreba i bio na tribinama, a moji su doma, blizanci brat i sestra, gledali na televiziji. Sad navijaju za mene - kaže Špikić koji ima kuma u Solinu, a stric mu je poslovno u Splitu tako da nije bio usamljen otkako je stigao.
Dok je bio u Dinamu, uspoređivali su ga s Markom Pjacom.
- Ne znam što bih rekao, pokušavam biti svoj. Krilni sam igrač, lijevo i desno, brz sam, igram jedan na jedan. Idol mi je Neymar.
O ciljevima kaže:
- Trebam raditi, mlad sam još. Napadač sam, moram zabijati. U idućoj sezoni mi je cilj ustaliti se u prvoj momčadi Hajduka, imati što više nastupa i golova, a ako Bog da i da osvojimo prvenstvo. Do kraja sezone cilj je izboriti Europu, skupiti što više nastupa. Nije mi degradacija igrati za B momčad. Mlada smo ekipa, trener ne stvara pritisak, dobra je atmosfera i odlično se radi.
Imate li kontakta s kolegama iz Dinama?
Dosta ih je otišlo poput Kulenovića, a iz Dinama sam najbolji s Ćužeom. Jave mi se, u kontaktu smo. Čestitali su mi na debiju.
Koja je razlika između igranja u Dinamovu pomlatku i činjenici što ste sad u prvoj ekipi Hajduka?
- Ovdje se puno prati, ljudima je više stalo. Bez obzira što je Zagreb veliki grad, zabiješ pet golova i to nije nikome bitno, a u Splitu je drugačije. Veća je odgovornost. Ovdje svi žive za nogomet. Iako, bilo mi je teško prvu polusezonu, dok se nisam naviknuo na klimu. Promjene, odlazak od kuće i ozljeda, zbog toga mi je bilo teško u početku. Klima i more su ono što mi se najviše sviđa u Splitu, a i sve je nekako opuštenije.
