Nameće smisao za igru, koristi dijagonale i šut s distance
Rakitić se na Camp Nou snašao kao kad ribu iz jedne vode premjestite u drugu. Kad igrač ima takvu tehničku kvalitetu, situacijsku inteligenciju i visoki voljni-motivacijski moment, onda su epilozi ono čemu trenutno svjedočimo u Barceloni. Rakitić igra s vrhunskim španerima Barce kao da su godinama zajedno jer svi oni pričaju istim jezikom, tehničko-taktičke besprijekornosti. Kad je tako, onda je ključno koliko će trener znati izvući maksimum od svakog pojedinca. Činjenica da je novi šef Luis Enrique htio Rakitića u svojoj momčadi kad je dolazio za trenera, koja de facto igra kao i svih prošlih godina, dovoljno je dobar motivacijski faktor da naš igrač pruži svoj maksimum. No, posebno je važan i faktor sigurnosti kojeg trener daje izabranom igraču u nužnom složenijem vremenu prilagodbe novom i bitno većem klubu od dotadašnje mu Seville…
Rakitić u Barceloni igra desnog ili lijevog klasičnog veznog u V liniji 3 igrača. Busquets mu čuva leđa, s Iniestom gradi igru, sa Messijem njih troje diktiraju završnicu napada. U takvom odnosu snaga, gdje bočni igrači, defenzivni Alves i Alba, stalnim ubacivanjem postaju rješenje za veziste, a ofenzivni bočni igrači vraćaju se brzo u defenzivu pomoći braničima, olakšava Rakitiću pokrivati svoj prostor između dva kaznena prostora. Tome doprinosi i Barcina navika da ima posjed lopte i visoko napada. Ujedno je tako Rakitiću lakše nametnuti svoj izraziti smisao za igru, kratki ili dijagonalni pas, kompenzirati manjak hitrine i što je Enriqueu osobito važno, donijeti novo oružje Barceloni, šut s distance.
Stvara višak, brzo prenosi loptu, sudjeluje u Realovoj završnici
Nema dvojbe da je Modrićev pogodak u Villarrealu, za jako važan trenutak vodstva protiv odlične domaće momčadi, koja je do tada dominirala protiv Reala, veće specifične težine. Umjesto da su domaći poveli iz jedne od 3-4 prilike, dogodio im se Modrićev direkt iz koljena, koji ih je presjekao te su ubrzo dobili i drugi (Ronaldov) gol. Modrić je u jednom od najtežih gostovanja, u pravi trenutak za Real, iskazao obrise prošlosezonske forme, kojom je bio među ključnim akterima dva osvojena trofeja. Na samom početku ove sezone, kao što je bio slučaj i lani, još hvata punu razinu iskorištavanja svojih potencijala, odnosno kontinuitet istog. Događa se to, kao i lani (prije nego je u vezu stavio Di Mariju), dok Carlo Ancelotti traži optimalnu taktičku varijantu poslije odlazaka Xabija Alonsa i Di Marije.
Ukomponiranje Kroosa i Jamesa još nije dovršeno, a teško će biti istovrsno uspješno kao lani jer se radi o drugačijim igračima u odnosu na bivša dva Modrićeva kompanjona u vezi. U Realu Modrić igra u 4-3-3 desnog veznog, koji u defenzivi više djeluje kao jedan od dva defenzivna vezna (s Kroosom), jer se treći vezni James, kao i bočni napadači Ronaldo i Bale, slabo vraćaju. Tako se puno više troši u obrani. No, Modrićeva hitrina omogućava mu da daje ključan doprinos u bržem prijenosu lopte prema napadačima, ubacivanjem između linija stvara višak u sredini terena, a kad se ukaže prilika, da i sam sudjeluje u završnici. Nije slučajno da s uspješnijim učinkom Modrića Real djeluje bitno bolji. Zato ga je Ancelotti dozirao u ovom dijelu sezone, dok nije podigao fizičku spremu, svjestan koliko mu je važan i različit od drugih veznih igrača...