Hrvatska-Španjolska
Hrvatska; Pavić, Garcia, Bušlje, Sukno, Joković, Lončar, Šetka.
Španjolska; Pinedo, Espanol, Roca, Molina, Echenique, Sziranyi, Minguell.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Čuli smo da je Xavi Garcia, 32-godišnji Katalonac, koji je nakon šest godina igranja u Hrvatskoj (pet godina u Primorju i jedna u Jugu) uzeo hrvatsko državljanstvo i nastupa za Hrvatsku na Igrama, simpatičan tip, ali čovjek se uvijek iznenadi jer Garcia je pun pogodak.
I njegov hrvatski sasvim je dobar, Hrvatska je, uostalom, njegova domovina, tu mu se rodila treća kći Dara, jednoga dana možda i nastavi živjeti ovdje.
Xavi Garcia danas će, međutim, morati izaći na megdan reprezentaciji za koju je odigrao preko 240 utakmica i s kojom je osvojio srebro na SP 2009. i broncu na SP 2007.
U Riju ide na zlato. Ali s drugom domovinom, s Hrvatskom, čiji je državljanin postao uoči Rija.
Ljevak koji je oplemenio našu igru. Veliko pojačanje. I u bazenu, ali i izvan njega.
- Čudno ću se osjećati kad večeras zaplivam, a s druge strane budu Španjolci. Bit će to za mene posebna utakmica. Imao sam već, međutim, slična iskustva jer sam s klubom igrao protiv Barcelonete, pa očekujem da će biti slično. Doduše, kad započne utakmica, nadam se da ću zaboraviti da igram protiv njih, bit će to samo još jedna utakmica...
Jako sam zadovoljan
Kakvi su Španjolci?
- Igraju vrlo brzo, kontakt im je do ruba onoga što suci toleriraju. Protiv Italije, SAD-a su bili takvi. Mi trebamo fokusirati se na svoju igru. Važno je za nas da smo počeli turnir onako kako je trebalo, s dvije pobjede i puni smo samopouzdanja.
Za kog će navijati Garcijina obitelj, za suprugu i tri kćeri ne treba pitati...
- Ma, to nije uopće sporno. Svi će navijati za Hrvatska.
Točno tako je rekao “za Hrvatska”, ne “za Hrvatsku”.
- I ne samo žena i roditelji, nego i će prijatelji biti za Hrvatsku.
Svi su mu dali podršku kad je izbrao igrati za Hrvatsku.
- Naravno, oni znaju da sam šest godina u Hrvatskoj, da sam u Hrvatskoj kao u svojoj domovini, da sam zadovoljan, da smo svi zadovoljni, sretni. I zadovoljni su što mogu igrati za takvu reprezentaciju kako što je Hrvatska, jedna od najboljih na svijetu.
Nakon što su za Hrvatsku zaigrali Brazilci u nogometu, Amerikanci u košarci, još prije toga Ruskinje u odbojci, u ragbiju Novozelanđani i Južnoafrikanci, za hokejaše Kanađani, i tako dalje, stiglo je vrijeme i za Španjolaca u vaterpolu. Nije to neuobičajeno za ovaj sport.
Kći rođena u Hrvatskoj
- Da, toga ima puno. Sada samo Mađarska i Japan nemaju strance. I Srbija ima Crnogorca. No, to za mene nema veze, ja ću dati 120 posto od sebe jer ovo je sada moja momčad.
Je li napustio Španjolce zato što nisu računali na njega?
- Razgovarali smo, zvali su me iz Hrvatske od 2013, ali tada sam mislio da nije vrijeme. Sada jest.
Bi li bio sada u reprezentaciji Španjolske na Igrama?
- Lani sam igrao neki turnir za Španjolsku, ali ovo je ispala dobra opcija.
U Hrvatskoj je već šest godina i ne krije da uživa. Ima 32 godine i razmišlja li s obitelji ostati živjeti u svojoj novoj domovini?
- Ha, to se nikad ne zna. U sportu nikad ne znaš. Ne znam hoću li karijeru završiti u nekom hrvatskom klubu, tako da treba vidjeti. No, Hrvatsku volimo jako, moja treća kći rođena je ovdje, supruga i ja, starije kćeri, svi se osjećamo odlično.
Djeca govore hrvatski?
- Ma, one pričaju kao što vi pričate. Ne kao ja.
Iako Xavi priča jako dobro. Amanda ima deset godina, Elsa pet i Dara dvije godine. Sve tri kćeri...
- Da, reci mi, svaka čast...
Je, Xavi je i duhovit tip. Bi li mogao živjeti u Dubrovniku?
- Ma, zašto ne. Mogao bih, kako ne bih mogao. Imamo tu puno prijatelja, obitelji je super. Zašto ne, nikad ne znaš.
U Xavija Garcije skoro su dva metra, brada od nekoliko dana i velika duša. Simpatičan tip, duhovit. I dobar igrač, čovjek koji je dao ruku našoj bekovskoj liniji. I bez kojega Ivica Tucak ne namjerava u pohod po medalju u Riju. Xavi Garcia nema olimpijsku medalju, ima dvije svjetske, a Hrvatskoj će dati sve što ima. I za nas i za sebe.