Slovački Trenčin dvaput je osvojio Fortuna ligu (2014/2015, 2015/2016), ali u Europi mu se Fortuna nije baš nasmiješila. Prve su godine odmah ispali od bukureštanske Steaue da bi iduće prošli Olimpiju (2:3, 4:3), ali su se zaustavili na varšavskoj Legiji, a potom na Rapidu u play-offu Europske lige. S obzirom na rezultat iz prvih 90 minuta protiv Feyenoorda (4:0) te eventualnog protivnika u nadolazećem pretkolu (AEK Larnaca ili Sturm Graz), momci Ricarda Moniza (ex Red Bull Salzburg), imaju dobre šanse za ostvarenje najboljeg europskog rezultata u klupskoj povijesti.
Tri pogotka Nizozemcima zabio je Antonio Mance, 23-godišnji Riječanin koji je zaobilaznim putem u četvrtak na sebe skrenuo pozornost hrvatske javnosti. Ona slovačka već ga je upoznala…
- Ostvarili smo odličan rezultat protiv velikog kluba kao što je Feyenoord. Uspjeh je tim veći što smo stvarno mlada ekipa, ne znam ni sam koliki nam je prosjek, ali svi smo između 20 i 25 godina, samo nam je golman Šemrinec nešto stariji i iskusniji - kazao nam je Mance uoči popodnevnog odmora.
I zaista: posljednja linija početnih 11 protiv Feyenoorda bila je prosječno stara 22,25, veza 20,67, a napad 22,67 godina. Radi se o fascinantno mladoj momčadi iz koje još treba izdvojiti brzog Nigerijca Azanga te 21-godišnjeg Hamzu Čatakovića.
Inače, Trenčin je veliku pobjedu ostvario na stadionu konkurenta, kod Žiline.
- Da, prva dva pretkola igrali smo u Myjavi, no taj stadion nema licencu, a naš je u fazi renoviranja. Nema veze, i u Žilini je bilo skoro sve puno, imali smo dobru podršku. Dobro mi je u Slovačkoj, blizu je Hrvatskoj, i geografski i jezično te sam zadovoljan svojim igrama u Trenčinu.
Kako ne bi bio kad je zabio 22 gola u 47 nastupa, a ove sezone čak pet u isto toliko utakmica Europske lige. Manceov put bio je pomalo neobičan jer su rijetki igrači koji se do ozbiljne europske razine probiju bez. Rijeke…
- Svjestan sam da se radi o čudnoj okolnosti, ali kad sam u kadetima vidio da u Rijeci neću dobiti pravu šansu, samo sam gledao da odem negdje gdje ću igrati. Tada sam dobio poziv trenera Peršona da dođem u Pomorac i danas mu mogu zahvaliti jer je imao veliki utjecaj na moju karijeru, praktički me vratio u život. Kasnije sam otišao u Istru, ali ni Igor Pamić mi nije davao prostora, iako smatram da sam tada dobro igrao. Povratak u Hrvatsku? Bilo je nekih priča, međutim, nikada ništa konkretno nije došlo do mene…
Zanimljivo, brat Armando prošao je sve selekcije Rijeke, a danas se u 26. godini brine o karijeri mlađeg brata koji je ozbiljan nogomet okusio u Domžalama nakon kojih je imao ponudu Barija, no odlučio se za Trenčin. Očito ispravno…
Mance je vrlo agilan za igrača od 189 centimetara, vrlina su mu snaga i brzina, a definitivno posjeduje osjećaj za pogodak i igru.
- Prije sam znao igrati po krilima, ali u Domžalama i u Trenčinu igram čistu špicu. OK, nisam baš klasično sidro, mogu se spustiti po loptu i izvući na krila, ali u napadu se najbolje osjećam. Nemam baš nekih igračkih uzora, no recimo da mi se sviđa kako igra Mario Mandžukić - rekao je Mance.
Nismo ustrajali na pitanjima o budućnosti koja su uvijek neugodna za igrače dok traje kolovoz. Nije, recimo, više tajna da su skauti Parme bili u Žilini i uživo svjedočili hat-tricku… A nisu jedini!