Kad bismo bili cinični, mogli bismo kazati da on baš nema sreće. Dok je imao teške trenerske dane u Genoi, uglavnom su se oko njega vrtjele negativne recenzije. Sada, to jest donedavno, dok je s Hellas Veronom oduševljavao cijelu nogometnu Italiju, razvila se pandemija koronavirusa. No, svaka nogometna i ina priča postaje sporedna pod teretom opasne bolesti koju čovjek tek treba upoznati, prepoznati i onda je ukrotiti. Do pronalaska cjepiva proći će još dosta vremena, u međuvremenu treba se paziti. Jako paziti.
Ivan Jurić, osoba koja nema problema iznositi jasne stavove, i ovom je prilikom bio otvoren i iskren. Zatekli smo ga telefonom u stanu u Veroni. Sve je stalo u nogometnoj i inoj Italiji. Kako živi ovu izvanrednu situaciju?
- Moglo bi se reći, dobro smo kao familija, ali sveukupno to što se događa s koronavirusom stvarno je užas. U početku se to ovdje shvatilo prilično lakomisleno. Prije dvadesetak dana kao da se podcjenjivalo u što se to sve može razviti. Sada je skoro došlo do razine panike. Zarazilo se u međuvremenu dosta zdravstvenog osoblja, manjka ljudi, bolnice su pune, ali sve je to sada na granici prepunjenosti. Samo danas (srijeda, nap. a.) kazali su na vijestima da ima novih 1500 zaraženih.
Kažu Talijani da je sve dobro dok se epidemija ne proširi na jug, jer za razliku od visokih standarda bolničkih kapaciteta na sjeveru, tamo je puno teže?
- Kako god okrenete, stvari su jako teške, za sve. Čujem da će danas odlučiti zatvoriti apsolutno sve osim nekih trgovina hrane i ljekarni…
Je li vas strah?
- Nije me strah, ali velika je zabrinutost. Pogotovo za starije ljude. Stalno se čujem s roditeljima koji su u Splitu. Ocu je 80, majci 75, brinem se iako mama na sve pazi. Stari ode eventualno na boće s prijateljima. Sa svojom obitelji sam praktično u izolaciji u našem stanu u Veroni. Starija kći, koja studira pravo u Milanu, došla je kući, mlađa je srednjoškolka i barem dva tjedna nemaju predavanja ni nastave. U klubu nema treninga, svi smo tjedan dana kod kuće. Igračima smo dali prigodne programe koje mogu odraditi kod kuće, u dvorištu, parkovima, gdje god su barem po minimalnom kriteriju izolirani. Nikamo ne smiju otići.
Kako provodite dane u karanteni?
- Ha, ništa, gleda se televizija, prate vijesti i upozorenja, preporuke odgovornih. Bacimo na karte, pričamo, supruga jednom dnevno skokne do trgovine po namirnice. Sve se zatvara, barovi, restorani, jede se isključivo doma.
Donedavno se činilo da je dosta liberalnog ponašanja u Italiji?
- Pa, moram reći kako se i meni odmah učinilo da je olako shvaćeno ono što se događalo prije 20-ak dana. Kao što mi se čini, prateći sve što se događa u Hrvatskoj, da je i kod nas mentalitet sličan kao u Talijana. Ja sam se odmah složio s onima koji su inzistirali da se sve zaustavi, zatvori i čeka jasnija situacija. Pa nije se sa zdravljem igrati ni pod razno. Ovdje u Italiji su pobornike promptne reakcije odmah neki napali da su ishitreni, a zapravo su to najodgovorniji stavovi. Zna se da je puno interesa, primjerice oko nogometa, da televizije rade pritisak jer su puno investirali, i da se zapravo čekalo da država donese odluku o zabranama. Da je to nogomet sam napravio, onda je mogao doći u poziciju da mora platiti odštete. No, sada je jasno da do 3. travnja sve stoji, a onda će se vidjeti što i kako dalje.
Kako stoje stvari s treninzima?
- Do iduće srijede smo u blokirani, a onda će se vidjeti što kažu odgovorni. Nije se za zafrkavati, ponavljam, situacija je ovdje super ozbiljna. Ovo je kao neko stanje agonije mjesec dana i nadajmo se svi da će nakon toga sve krenuti na bolje i normalizirati se život.
Nogomet jest sekundaran, ali moramo nešto i o tome. Kako vidite opcije zaključenja sezone?
- Uh, ne zna nitko ništa. Do 3. travnja ništa, a unutar iduća dva tjedna možda će se moći naslutiti što će uslijediti. U Serie A ima još 13 kola, objektivno ako se ne krene u roku dva tjedna, nema šanse da se prvenstvo završi na predviđeni način. Jednostavno nema termina za nadoknaditi sve odgode. Spominju se opcije play-offa za vrh i play-outa za ostanak, no tko zna što će se još sve događati idućih tjedana. Ovdje u Italiji, što dovoljno govori o kakvom je stanju riječ, više se ni ne opterećuju nogometnom pričom. Prevladava pitanje ekonomskih posljedica, što će to značiti za život ljudi, normalnu svakodnevicu...
Malo je čudno da se igraju europski kupovi s obzirom na pandemiju?
- To je doista glupo. Samo raste kaos oko svega. Kao da se pred praznim tribinama, a s navijačima koji se skupljaju masovno oko stadiona, ne mogu dogoditi zaraze. Igranje bez gledatelja je valjda stvar da se održe prihodi od TV prava. Puno je klubova kojima je taj novac 60-70 posto proračuna. No, ovo je toliko izvanredna situacija da je meni sve to neodgovorno do boli…
Realno gledano, organizacija Eura je u velikom riziku?
- Za mene nema dvojbe da se ne treba održati ako nema garancije da je pandemija ukroćena. Vidjeli smo kako je Kina uspjela promptnim reakcijama ograničiti širenje zaraze, a to je beskompromisna izolacija. Ne znam kako se ovdje u Europi misli da se može drugačije i s nekim polovičnim ograničenjima.
U HNL-u sam vidio neke zanimljive igrače, a Dinamovi su mi uglavnom preskupi
Za Hrvatsku je sjajno da je Pašalić dio tog vulkanskog grotla u Bergamu?
- Potpuno se slažem! Pašalić se razvio u top igrača, kompletan vezni koji može igrati i na pozicijama iza napadača. Imao je napokon malo sreće da nakon što se seljakao u više klubova po raznim ligama dođe u ruke Gasperiniju. I to u ovoj fantastičnoj eri Atalante. Mario igra izvanredno i svaka mu čast.
Pratite li HNL?
- Naravno, stalno gledam utakmice. Znate, mi smo u HNL-u spazili vrijednost Rrahmanija i to nam je bio fantastičan posao. Ne samo zato što smo ga doveli za dva, a prodali za 15, nego zato što je Rrahmani sjajan momak, vrhunski branič, profesionalac na kojeg se možeš bezuvjetno osloniti. Jedan je od naših aduta i daje veliki doprinos napretku Verone. To su momci i osobnosti na koje najradije ukazujem za svoju momčad.
Znači li to da u HNL-u pratite nove slične akvizicije?
- To je logično, a jasno je da odjek Rrahmanijeva transfera bitno olakšava takvu viziju. Ima u HNL-u itekako zanimljivih igrača, ne samo u Dinamu. Igrači Modrih su za nas uglavnom preskupi. No, vidio sam zanimljive igrače, recimo, u Lokomotivi, zamijetili smo i mi Šutala koji je otišao u Atalantu.
U Veroni me dočekala me pozitiva i nema pritiska
Dugo se niste oglašavali, pa eto, koristimo priliku da čujemo vaše impresije dosadašnjeg dijela sezone Verone?
- Ha, stvarno sam zadovoljan bio kako smo igrali. Ljetos kad sam došao bili smo proglašeni prvim kandidatom za ispadanje. Nismo imali novaca, ali smo u klubu bili vrlo entuzijastični i mogu reći kreativni u selekciji. Zadržali smo nekoliko igrača od lani koji su izborili Serije A kroz play-off, onda smo zvali druge klubove i ja druge kolege da ih pitam imaju li što viška igrača te smo selekcionirali one koje sam smatrao da bi nam mogli pomoći. Doveli smo nekoliko igrača ciljano, kao recimo Rrahmanija, unutar naših kriterija plaćanja, te smo, po mojem mišljenju, složili momčad s logikom.
Rezultati, a pogotovo i moderna igra, dali su vam itekako za pravo. I vraćaju se, doslovno s debelim kamatama. Rrahmani je koštao 2,1 milijun eura, Amrabat 3,5, a već ste ih prodali za 35 milijuna eura. Utrošili ste ukupno 20 milijuna, a samo s tim transferima, i nekim manjim, inkasirali duplo. I sve to još bez najveće prodaje, mladića iz vlastitog pogona, Kumbulle, za kojeg se već pregovara za cijenu od 30-ak milijuna eura?
- Verona je, nema dvojbe, napravila veliki posao za klupsku stabilnost. No, što se mene tiče, odnosno mog posla, nisam još posve miran. Ne znam kako će se igrati u finišu sezone, ali kako god, u idućih 13 utakmica najvažnije je osigurati matematički ostanak u ligi!