Dumitru Mitu ponovno na nogometnom travnjaku u Osijeku! Ne u Gradskom vrtu, na koji je kročio 1996. godine i sljedećih šest branio boje osječkog prvoligaša zabivši 26 pogodaka u 160 nastupa, već istočnije, na ŠC-u Ante Gotovina (bivši ŠRC Bikara), gdje je pristupio Metalcu u proljetnom dijelu petoligaškog, županijskog osječko-baranjskog prvoligaškog prvenstva.
Za Metalac je zaigrao i u subotnjem pripremnom ogledu protiv baranjskog šestoligaša Vardarca i imao veliku ulogu, dok je bilo svježine. U prvom je dijelu, naime, dva puta asistirao i zabio iz kaznenog udarca za vodstvo od 4:3. Iako, momčad koju je s kapetanskom trakom izveo na teren, na kraju je s njega otišla poražena, jer su Vardarčani u nastavku, s dva pogotka, preokrenuli rezultat i pobijedili 5:4.
Ali osmijeh za koji dan 45-godišnji (13. veljače 1975.) Mitu, legendarni nogometaš koji nije ‘okačio kopačke o klin’ unatoč poznim igračkim godinama, nije skidao. Davno se rastao s Osijekom gdje je došao kao neafirmirani i daroviti 21-godišnjak, i iz Gradskog vrta načinio solidnu karijeru. Igre u bijelo-plavom dresu bila su pozivnica za zagrebačkog Dinama, gdje je načinio novi iskorak došavši i na prag hrvatske reprezentacije, ishodivši državljanstvo. Ali, unatoč dvojnom državljanstvu nije nikad zaigrao za Hrvatsku, ali ni za Rumunjsku.
Dumitru Mitu u dresu Dinama
- Nisu me jednostavno pozvali, lakonski je odgovorio dobro raspoloženi Mitu o toj temi koja mu nedostaje u životopisu. Nakon tri zagrebačke, uslijedile su dvije sezone u grčkom Panathinaikosu, te posudba u Rijeku, pa preko CFR Cluja povratak u Maksimir odakle je, na dvije godine, otišao u Kinu. Iz Kine se zatim vratio u rumunjski UTA Arad gdje je 2009. godine zaključio profesionalnu karijeru, nastavljajući igrati u niželigašima. Poziv iz Metalca zatekao ga je u petoligašu iz Arada. Dakle, nije načinio hijerarhijski iskorak jer je stigao u identičan hrvatski nogometni razred.
- Poziv kuma i predsjednika Metalca Bore Ivkovića nisam mogao odbiti! Ali ni zov moga Osijeka, gdje sam proveo možda i najljepše godine života, realizirajući se u sportu koji mi je velika ljubav pa se nikako ne mogu nagovoriti umiroviti. Nisam mirovao ni proteklo desetljeće. Svaki put kada izađem na teren postanem svoj, tu se najbolje osjećam. Dok je tog osjećaja i zdravlja, ne mislim odustati od igranja nogometa, od druženja koja će sada postati primarnija od natjecateljskog dosega. Volim, međutim, pobijediti u svakoj utakmici, neovisno o njenom statusu, tako da se taj pristup neće izmijeniti, u dahu će Mitu kojem je prošlotjedni nastup zapravo bio drugi za klub čiji novi član tek treba postati, s obzirom na to da još mora ishoditi dokumentaciju iz Rumunjske za prijelaz u drugi Savez.
Mitu je, naime, za Metalac prvi put zaigrao u rujnu 2018. godine, kada je na 70. rođendan toga kluba došao Dinamo s trenerom Nenadom Bjelicom koji je startni dio seniorske karijere proveo igrajući za ‘metalce’, kluba radnika koji je zenit doživio u obje države u kojima je egzistirao dosegnuvši drugi po jakosti razred.
O tome se na jugoistoku Osijeka ne razmišlja, već kako nastaviti aktivnosti i okupiti mladež u prilično složenim vremenima, posebice u kontekstu njegova specifičnog položaja okruženja naselja Juga 2.
- Bit će mi iznimno drago budem li poticaj djeci i mladeži da se aktivno uključe u nogometni sport. Trenerski mi poziv nije blizak jer da sam htio tim putem mogao sam već u Rumunjskoj, gdje su mi na nekoliko mjesta to nudili. Želim, međutim, samo igrati, a za to imam punu potporu i razumijevanje obitelji, žene i troje djece. Živimo u Aradu i otamo ću nastojati doći na svaki susret Metalca, a vjerujem da će zadovoljstvo biti dvosmjerno jer uvijek volim doći u grad svoje mladosti i životnog odrastanja, nije mogao sakriti emocije na kraju Dumitru Mitu.