Bivši hrvatski reprezentativac Danijel Pranjić (34) igra za slovenskog prvoligaša Koper. Stigao je ovog ljeta potpisavši ugovor na dvije godine. Kad ga pitamo približava li se to karijera svom laganom kraju, samo se smije.
- Polako, polako... Nije to kraj, ima još vremena.
Ovaj razgovor s Pranjićem svojevrsni je presjek njegove uspješne nogometne karijere, makar će nam stalno dobacivati da ga prije vremena ne šaljemo u mirovinu. Umjesto od početka, krenuli smo od kraja.
Kako je uopće završio u Sloveniji, u Kopru?
- Sasvim slučajno. Čekao sam do kraja prijelaznog roka da mi se ostvari transfer u Dubai ili Katar, no na kraju se nije odvilo onako kako sam zamislio. Stvari se nisu poklopile, tako da na kraju nisam imao ništa na stolu. Vidio sam da ću do prosinca ostati bez kluba, tako da sam se odlučio na dolazak u Koper. Nisam želio izgubiti šest mjeseci, želio sam igrati, jer još mogu dobro igrati. Barem tako mislim.
Pa dobro, do kada još mislite igrati?
- Ne znam, ovisi. Potpisao sam da dvije godine, ali moj nekakav cilj je ovdje ostati do prosinca, pa vidjeti hoće li se otvoriti neka mogućnost za odlazak na drugu destinaciju. Ako se ništa ne dogodi, onda ću vidjeti što i kako. U tom slučaju odradit ću ugovor s Koprom do kraja. Ali, još nisam o tome definitivno razmislio.
Prekrasne godine
Kako biste ocijenili svoju grčku epizodu, tri godine igrali ste za Panathinaikos?
- Kad sam 2013. došao u Grčku, Panathinaikos je bio u dosta lošoj situaciji. Imali smo mladu momčad, u ono vrijeme kad sam stigao Panathinaikos je bio ugrožen, mogao je čak ispasti iz lige. Nekako smo se uspjeli oporaviti s nekoliko nas starijih igrača, trener je sve dobro posložio, pa smo čak te prve sezone osvojili Kup te bili drugi iza Olympiacosa, nitko se tome nije nadao. Igrali smo stvarno dobar nogomet. U drugoj sezoni također sam igrao jako dobro, dosta utakmica, dvije godine sam s Bergom i Schildenfeldom bio nositelj igre Panathinaikosa. Bio sam jako zadovoljan svojim nogometom, životom u Ateni, sa svim stvarima u klubu. Onda je stigla treća godina.... U Grčkoj je to tako, sve se brzo zaboravi. Nismo imali rezultat, startao je pritisak navijača. Panathinaikos mi je nakon treće godine ponudio novi ugovor, ali sam odlučio da je dovoljno, da sam dosta napravio za taj klub. Nisam potpisao i tako je završila ta priča. Međutim, sa svime sam bio zadovoljan, upoznao sam dosta prijatelja, u Ateni imam dobre kontakte, sa svima sam ostao u dobrim odnosima. Panathinaikos je za mene bila jako dobra priča.
Prije nego što ste stigli u PAO, proveli ste godinu dana u Sportingu, iz kojeg ste otišli na posudbu u Celtu?
- Šest mjeseci sam bio u Lisabonu, a šest mjeseci u Vigu. U Sportingu se složila dobra momčad, ali nismo baš imali dobar rezultat. Tako da sam završio na posudbi u Celtu, a onda se otisnuo prema Grčkoj. U godinu dana igrao sam u Portugalu i Španjolskoj, ali bila je to zaista kratka epizoda.
Vaša najveća nogometna priča ipak se zbivala u Münchenu, u velikom Bayernu, zar ne? Razdoblje od 2009. do 2012. bile su “lude godine”?
- Bayern je bio najveći klub u mojoj karijeri. Tamo sam proveo svoje najbolje nogometne godine. To su zaista bile tri prekrasne godine s kojima sam najviše sretan i zadovoljan.
Od 3. lige do Lige prvaka
Jeste li u kontaktu s Ivicom Olićem?
- Kako da ne, naravno... Stalno smo u kontaktu. Ali, nemojte me sad pitati ono što mislim da ćete me pitati. Ono s klađenjem....
Najviše vremena u jednom klubu ipak ste proveli u Heerenveenu, čak četiri godine, od 2005. do 2009. Tamo ste također igrali sjajan nogomet, zar ne?
- U Heerenveenu sam igrao najbolji nogomet u karijeri! Definitivno... Igrao sam praktički svaku utakmicu, na kraju ih se skupilo čak 199, nedostajala je ta jedna da zaokružim brojku. Tamo sam zaista istinski uživao u nogometu. Igre u Heerenvenu su me prodale u Bayern. Te posljednje sezone zabio sam 21 pogodak kao vezni igrač, pa me Louis van Gaal doveo u Bayern. Taj klub mi je posebno prirastao srcu, mogu kazati da mi je to najdraži klub u kojem sam igrao.
U Nizozemsku ste stigli iz Dinama, gdje ste bili kratko, ali dovoljno da u sezoni 2004/05. ispadnete u “Ligu za bedake”?
- Je, je... To je bila ta nesretna sezona za Dinamo nakon koje sam otišao u Heerenveen. Ali ja sam tada praktički bio jedini igrač Dinama koji je imao ponudu. Zdravko Mamić mi je tada kazao da se mora nešto napraviti, jer je situacija u klubu bila loša. Morao je nekoga prodati, a s obzirom na to da sam ja jedini imao ponudu, bio sam taj.
Sad u ovim vremenima to izgleda smiješno, Dinamo vas je prodao za samo 500.000 eura? Vjerojatno najlošija prodaja modrog kluba u povijesti?
- Baš tako je ispalo. A imali smo tada dobru momčad. Nitko ni u snu nije očekivao da bi se moglo tako nešto dogoditi, da ispadnemo u “Ligu za bedake”. Nevjerojatno, ali ništa nam nije polazilo za nogom. Uvukao se strah u sve nas, na kraju je ispala najgora sezona, vjerojatno u povijesti Dinama. Valjda nam je bila takva sudbina. Prije Dinama sam bio u Osijeku, Belišću, Grafičaru, Papuku... Prošao sam treću, drugu i prvu hrvatsku ligu. Sve sam igrao. Od treće hrvatske lige do finala Lige prvaka!
Nije ga zanimalo
Onda je razvukao širok osmijeh...
- Znate, da sam pisao scenarij za svoju karijeru, ne bih ga tako dobro napisao. Presretan sam i prezadovoljan svojom karijerom. A još nije gotovo. Makar se približava 35., još malo, 2. prosinca mi je rođendan.
Od reprezentacije ste se oprostili na utakmici u Bakuu protiv Azerbajdžana, pod palicom Nike Kovača. Kako vam je pao rastanak od nacionalnog dresa?
- Igrao sam u kvalifikacijama za Euro u Francuskoj, osim u onim utakmicama kad je reprezentaciju preuzeo Ante Čačić. Razgovarao sam s Čačićem, otvoreno mi je kazao kako je Josip Pivarić ispred mene. Ja sam mu rekao da bih se želio od reprezentacije oprostiti na Euru ako me povede. No, to se nije dogodilo, izbornik me nije pozvao u Francusku. Iako sam se tome nadao onog trenutka kad se Pivarić ozlijedio. Mislio sam da ću ja biti njegov izbor jer sam u Panathinaikosu odigrao sve utakmice. I to na poziciji lijevog bočnog. Međutim, izbornik to očito nije pratio ili ga vjerojatno nije zanimalo. Odlučio se za Strinića. To je bio moj reprezentativni kraj.
Jeste li pomalo razočarani takvim oproštajem i svršetkom reprezentativne karijere?
- Ha, razočaran... Ma, nisam razočaran. Meni je reprezentacija bila sve u životu! Na svaku utakmicu na koju sam dolazio, bez obzira jesam li bio u udarnom sastavu ili na klupi, bio sam presretan. Uvijek sam davao svoj maksimum. Međutim, Ante Čačić me nije vidio u svojim planovima, to je bilo to... Ali, smeta mi jedna stvar. Mogao je to napraviti na drugi način. Rekao mi je da je ispred mene Pivarić i to je bilo u redu. Međutim, kad se ozlijedio Pivarić, mogao me nazvati i kazati: “Čuj, Pranja, slušaj, bez obzira na ozljedu Pivarića, nisi u kombinaciji.” Mislim da bi to vjerojatno bilo poštenije. No dobro, to je sad već drugi par rukava...
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI