Tomislav Ivković na klupu Lokomotive sjeo je uoči Božića 2011. godine. Ante Čačić s Kajzerice je otišao u Dinamo, a Ivković ga je naslijedio. I dok je danas Čačić trener Radnika iz Sesvete, Ivković je još uvijek trener Plavo-bijelih. Klub koji će sljedeće godine proslaviti 100 godina postojanja vodi u najuspješnijoj sezoni u povijesti. Lokomotiva je u vrhu ljestvice i u finalu Hrvatskog kupa.
Koji je recept, zašto Lokomotiva igra najbolji nogomet u Hrvatskoj?
Koja je njegova glavna misao u obraćanju igračima?
- Kažem im da se zabavljaju, da iz sebe izbace van ono najbolje što imaju. I oni u tome uspijevaju. No uvjeren sam da sigurno mogu još više, da pojedinačno kvalitetu mogu podići još 20 do 30%. Sigurno su se već digli 20% od prošle sezone, a toliko vjerujem u njih da mislim da ukupno svaki može napredovati još 100 posto! Neki će možda misliti da sam lud, ali to su najmlađi momci u ligi s prosjekom tek nešto većim od 22 godine, i kada steknu još 70% iskustva, to je velika stvar. Oni su u takvoj situaciji da će već sa 23-24 godine prisilno morati ostarjeti u nogometnom razmišljanju.
Tema zbog koje je dosta dizao glas proteklih mjeseci je status Lokomotive, koju javnost vidi kao drugu momčad Dinama. Činjenica je da upravljačku, trenersku i igračku strukturu kluba čine redom bivši dinamovci, da je Lokomotiva kao projekt kada je kretala iz 4. lige bila projekt kojeg je osmislio Dinamo. Zašto vam smeta kada vas se zove Dinamo II?
- Ne smeta mi, meni je to smiješno. Moja Uprava mi je rekla da je tu sve čisto i nema razloga da im ja ne vjerujem, ipak su to sve ugledni ljudi. Sve je počelo dizanjem naše kvalitete, oni koji su mislili da moraju biti ispred nas, odjednom su se našli iza nas. To je svima nama u Lokomotivi samo dodatni motiv.
Neki igrači, poput današnjeg reprezentativca Bosne i Hercegovine Ivana Sesara, javno su priznali da su oko dolaska u Lokomotivu pregovarali sa Zdravkom Mamićem. Je li i u vašem slučaju bilo tako?
- Ne, razgovarao sam isključivo s direktorom Božidarom Šikićem!
Kakav je vaš odnos s izvršnim predsjednikom Dinama?
- Sa Zdravkom se znam više od 40 godina, u pionirima smo igrali zajedno i naš je odnos najnormalniji. Najviše razgovaram s Romeom Jozakom, kojeg najviše zanima stanje Dinamovih igrača koji su na posudbi kod nas. Inače, sve što imam za riješiti rješavam s direktorom Šikićem, čovjekom s kojim sam praktički od jutra do mraka. On je čovjek koji zna svakog igrača u Hrvatskoj i strašno mi je olakšao posao.
Kakvi su planovi Lokosa za budućnost?
- Razgovarao sam sa Šikićem i naša je ideja da ovu momčad zadržimo na okupu još dvije-tri godine i s još nekoliko pojačanja napadnemo sam vrh. Iz Portugala su mi se javili neki ljudi koji bi nešto uložili u hrvatski nogomet i na pamet mi je pala jedna ideja; htio bih da oni otkupe Andreja Kramarića od Dinama i ostave ga nama pa onda kasnije prodaju. Vidjet ćemo što će se izrealizirati.
Budućnost je možda takva, ali sadašnjost je drugačija. Slijedi ljeto i Dinamo će se poslužiti iz kajzeričkog menija. Kramarić, Domagoj Antolić, tko zna tko još, odlaze natrag u Maksimir, a Lokomotiva će tako osjetno osakaćena najvjerojatnije krenuti u europske bitke.
- Ne bojim se rasipanja i ne vjerujem da će doći do toga. Uz to, ne zaboravite, Antolić je naš igrač, da bi ga uzeo, Dinamo ga mora kupiti. No ja znam da ni Antolić ni Kramarić ne žele otići u Dinamo, da bi radije ostali u Lokomotivi.
Kako to? Svaka čast Lokomotivi, ali ipak je u Hrvatskoj Dinamo - Dinamo. Teško je uspoređivati ta dva kolektiva.
- Odlazak u Dinamo ne mora biti sveti cilj. Njima bi bilo draže da s Lokomotivom osvoje naslov prvaka nego s Dinamom, gdje se to ionako podrazumijeva. Možda mislite da sam lud, ali mi želimo biti ti koji ćemo skinuti Dinamo s prijestolja! Jako smo im se približili i sada im više ne priznajem da su kvalitetniji od nas. Naravno, kada su imali Vidu, Badelja... razlika je bila velika u njihovu korist, bit će opet ukoliko uzmu pet igrača. Ali ovako pomlađeni, nisu bolji od Lokomotive.
Lijepo je nadati se, ali realnost govori da su Lokomotiva i Dinamo u Prvoj HNL odigrali osam utakmica. I osam puta slavili su Modri. Definitivno još jedan dobar argument ljudima s tezom o prvoj i drugoj momčadi istog kluba.
- Ta priča ide od ljudi koji traže sebi alibi tvrdnjama da smo mi dali Dinamu prvenstvo jer uvijek imaju sigurnih devet bodova. Ti ljudi samim takvim odnosom sa svojim klubovima nikad neće ništa napraviti. Oni moraju rješavati svoje probleme, ne može im uvijek netko drugi biti kriv. Jer ako je tako, onda nemaju ni kvalitetu ni potrebnu inteligenciju da uspiju.
Na travnjaku briljirate, ali to rijetko tko vidi. Tribine Maksimira redovito su prazne na vašim utakmicama.
- Muči nas to, kako ne, pogotovo kada odeš na gostovanje kakvo je Kantrida i vidiš tu atmosferu. Sada nam pomaže jedna PR agencija i ti ljudi sve rade kako bi nas približili navijačima. Pozitivni pomaci se vide. Kada bismo imali navijače poput Hajduka ili Rijeke, razlika između nas i Dinama ne bi bila 15, već najviše šest bodova. Teško je kada te nema tko pogurati, tada si osuđen samo na svoju kvalitetu. Možda to ima i dobre strane, mi praktički uvijek igramo u gostima, pa nam je svejedno gdje igramo.
Dinamu treba 30 milijuna eura
Dinamo i Porto su slični klubovi, ostvaruju velike transfere prodajom igrača. Ipak, portugalski velikan daleko je ispred hrvatskoga. Što Dinamu treba da ga dostigne?
- Treba mu 30 milijuna eura da dovede prava pojačanja, zadrži kadar na okupu 2-3 godine. Uz vlastiti, kvalitetni pogon, nužna su i prava pojačanja. Porto je među pet najbolje organiziranih klubova na svijetu i ima strašan talent u omladinskoj školi, kako igrački, tako i trenerski. No portugalski nogomet ne treba gledati isključivo kroz Porto i Benficu. Sporting ima 100 milijuna eura duga, Boavista je nestala. Ne računajući Porto i Benficu, igrači u Dinamu imaju veće plaće nego što ih imaju u svim ostalim portugalskim klubovima. Kriza je svugdje, osim u Njemačkoj, pa tako i u Portugalu. Globalno, portugalski nogomet nije na razini od prije 15-20 godina.
Obrane penala Maradoni
Ivković je dvaput u karijeri obranio kaznene udarce velikom Diegu Maradoni. Je li to njegov najveći uspjeh u karijeri?
- Bila bi to malo lošija karijera kada bi to bilo tako. To je već izlizana priča, radilo se o čistim provokacijama, psihologiji, ništa više od toga. Istina, kladili smo se za prvi penal i zaradio sam od njega 100 dolara. No oba ta penala, kao i mnogo toga drugoga, mijenjao bih za polufinale SP-a 1990. godine.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....