Filip Benković (21) izvrsno je igrao u Celticu. Nakon dolaska na posudbu iz Leicestera postao je jedan od temeljnih igrača kluba iz Glasgowa i trenera Brendana Rodgersa. Neprikosnoveni kralj duela pokoravao je suparničke napadače, a ono što je uvijek posebno impresioniralo u njegovoj igri jest činjenica da ima fenomenalnu percepciju, briljantno čita igru i ima gotovu, širu sliku događanja na travnjaku. Jak i je smiren na lopti, zna krenuti prema naprijed, pokreće napad po primanju lopte, na neki je način i playmaker iz dubine. Sve su to razlozi zbog kojih je izbornik Zlatko Dalić kazao da ga pozorno prati, što znači da bi Big Ben uskoro mogao i postati dio doprvaka svijeta, najbolje hrvatske selekcije. Ali u utorak navečer stigla je loša vijest iz Glasgowa: bivši Dinamov stoper zaradio je ozljedu stopala. Javio nam se Big Ben kasno navečer, nešto prije ponoći...
Tempo je ubojica
- To sam vam ja. Magnet za probleme!
Naravno, pokušali smo ga utješiti, kazati da će sve biti dobro, da je već prolazio slične probleme s ozljedama te da se uvijek vraćao kao pobjednik. Prve su informacije govorile da će morati pauzirati barem četiri tjedna, ali on kaže:
- To ne znam, moram obaviti sve preglede, onda ćemo znati dijagnozu i vrijeme oporavka.
Do utorka je sve bilo odlično, zar ne?
- Do ozljede - super, baš sam bio prezadovoljan. Bez obzira na ovu ozljedu koja me - tako se nadam - neće previše odvojiti od terena, uživam u svemu, utakmice su svaka dva-tri dana, tempo je “ubojica”, ali izvrsno se osjećam. Igrao sam 23 utakmice, mogu osjetiti da mi trener maksimalno vjeruje, što, naravno, daje još veću dimenziju mome zadovoljstvu. Sad me ovo malo zaustavilo, ali vjerujem, ne zadugo - kaže Filip.
Gerrard diže Rangers
Nakon što ste prošli sve suparnike i terene, sigurno možete ocijeniti kakva je škotska liga?
- U usporedbi s HNL-om mnogo je teža u tjelesnom i trkačkom smislu. Dueli su jači. Kod nas ima više “španera”, ali ovdje, u Škotskoj, igra se drukčiji tip nogometa. To je onaj klasični, pravi “otočki nogomet”.
Kome je teže u toj ligi, stoperu ili napadaču?
- Celtic u škotskoj ligi kompletno vrijeme napada. Slično je situacija kao u HNL-u s Dinamom; protivnici se uglavnom brane, naročito kad igraju kod nas. Kad igramo u gostima, ima dosta terena s umjetnom travom, zna biti borbe. No generalno, svi se ipak brane protiv Celtica.
Kad pogledamo ljestvicu, onda vidimo da Celtic nije tako dominantan kao nekada. Blizu su Rangers, Kilmarnock i Aberdeen, zgusnuto je na vrhu, prve četiri momčadi nagurane su u pet bodova. Doduše, vi imate utakmicu manje, danas igrate sa St. Johnstoneom.
- Prijašnjih je godina Rangers bio u nižim ligama, sad su se sa Stevenom Gerrardom počeli dizati. Ali ta je zgusnutost na vrhu dobra za škotski Premiership. Zanimljivije je, više je momčadi u trci na naslovom. No kako sezona bude odmicala, vjerujem da će sve doći na svoje, da ćemo se odmaknuti, pobjeći ostalima i doći do naslova prvaka.
Kakvi su navijači Celtica, kakva je atmosfera na domaćem stadionu, ali i na gostujućima?
- Na našem je Celtic Parku prosjek gledanosti 50 tisuća gledatelja po utakmici, atmosfera je sjajna, prava nogometna. Navijači nas nose kompletnu utakmicu. Na gostujućim utakmicama uvijek bude oko 15 tisuća naših navijača, tako da, zapravo, popune i većinu gostujućih stadiona. Gdje god igrate, možete dakle uživati u tom ozračju, u pravoj, vrhunskoj nogometnoj atmosferi.
Postoji nervoza
Je li netrpeljivost između Celtica i Rangersa i dalje onako velika kao u najžešćim danima?
- Kad netko pita ima li u Glasgowu više navijača Celtica ili Rangersa, nitko ne zna odgovor. Što je, zapravo, i logično, jer nekako ispada da je pola-pola. Uvijek postoji neka nervoza... Ma, ne vole se! To će tako biti još dugo, vjerojatno će zauvijek ostati tako. Međutim, dobro je kad u gradu postoji takvo suparništvo jer to daje dodatnu draž nogometu. Uvijek je suparništvo posebno zanimljivo, ima u njemu posebnog adrenalina.
Kako je vama recimo izlaziti u grad, što se dogodi kad vas sretne neki navijač Rangersa? Ima li dobacivanja, peckanja?
- Bilo je situacija... Međutim, generalno, ako nikoga ne podbadaš, ako nikoga ne zezaš, ako se normalno ponašaš, onda te suparnički navijači respektiraju. Normalni su ljudi, suparništvo se osjeti na samo na stadionu, u gradu, u normalnom životu, posve je drukčija priča. Ta se netrpeljivost osjeća kad je utakmica, ovako ipak ne.
Što biste kazali, jeste li kao igrač napredovali u Celticu? Jeste li još podigli svoju razinu igre?
- Bio mi je potreban kontinuitet igara. Ovdje sam odigrao dosta utakmica na visokoj razini, to mi je dosta pomoglo. Ali mislim da imam još jako puno prostora za napredak. Trebam raditi, usavršavati se, u svakom dijelu igre mogu biti bolji, samo moram dalje nastaviti u ovakvom ritmu, s ovakvim jakim radom, treninzima. Bitno je poštivati trenera i suigrače te biti pošten prema treningu i svima oko sebe. To je formula za rast, recept za daljnji napredak. Smatram da sam na dobrom putu. Samo treba vjerovati u sebe, a ja definitivno vjerujem, samopouzdanja mi nikad nije nedostajalo.
Pretpostavljamo da ste očvrsnuli u ligi kakav je škotski Premiership?
- Naravno. Ovdje, u škotskoj ligi, sudac neće dati žuti karton osim ako vas ne odnesu na nosilima! Suci ovdje dopuštaju čvrstu igru, duele, silovite startove. Ogromna je to razlika u odnosu na HNL. Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na takav sudački kriterij, ali s vremenom mi je sve postalo normalno. Moraš znati primiti udarac, isto ga tako moraš znati i dati! To je tako ovdje...
U Dinamu ste bili skloni ozljedama, u Celticu ste igrali stalno, nije bilo problema, bili ste zdravi sve dosad.
- Utakmice se ovdje igraju u stalnom brzom ritmu, svaka dva-tri dana. Na početku sam imao tu sreću da sam odmah počeo igrati. Odmah sam također opravdao trenerovo povjerenje, to mi je dalo dodatno samopouzdanje, potpunu psihičku stabilnost. Utakmice su išle jedna za drugom, osjećao sam se sve bolje i bolje, nije bilo baš nikakvih problema. Nadam se da će tako biti i u budućnosti, da me ova ozljeda neće zaustaviti te da ću do kraja sezone odigrati još dosta utakmica na visokoj razini, uživati u svakoj sekundi provedenoj na travnjaku. Te, naravno, vjerujem da ću i dalje napredovati, da će moje izvedbe biti još bolje.
Brutalni Dinamo
Koja je razlika između Celtica i Dinama?
- Pratio sam sve utakmice Dinama kad sam mogao. Moj je bivši klub ove polusezone bio izvanredan, iznimno je podigao razinu svoje igre. Zbog toga sam baš presretan zbog kluba, igrača, jako mi je drago. Stvarno su se dobro posložili, igraju kao momčad, nitko posebno ne iskače. Igraju jedan za drugoga, zajedništvo je fenomenalno. Ali teško je raditi neke usporedbe s Celticom. Dinamo ove sezone brutalno dominira u HNL-u, a u Europi su napravili sjajan uspjeh, nisu izgubili nijednu utakmicu u skupini. Dinamo sad u Europi svi respektiraju.
Računate li na povratak u Leicester naljeto? Jeste li spremni za englesku Premier ligu?
- Na kraju sezone želim napraviti još jedan iskorak! Želim pokazati da mogu igrati u engleskoj Premier ligi. Ali želim naglasiti da još moram napredovati. Držim da mogu još dosta raditi na svojoj igri da budem još kompletniji igrač, samo treba - delati... Jedva čekam nove izazove, hoću još veće izazove, postavio sam si jako visoke ciljeve. Napravit ću apsolutno sve da ih ostvarim.
Izbornik Zlatko Dalić kazao je da vas ozbiljno prati. Računate li na Dalićev poziv?
- Vidio sam da se to pisalo. Na tu izjavu mogu biti samo ponosan; to znači da vjerojatno radim nešto dobro, da sam na pravom putu. Ako nastavim ovako, onda bi se sve to trebalo ostvariti. To je sve što bih mogao reći o tome...
Sigurno je da idete na Europsko prvenstvo U-21 reprezentacija u Italiju i San Marino. Gdje tamo vidite našu mladu vrstu?
- Jedva čekam Europsko prvenstvo! Imamo zaista sjajnu momčad, ako budemo svi na okupu, možemo sigurno napraviti dobar rezultat. Bez obzira na to što je skupina jaka, Francuska, Engleska i Rumunjska. Mnogi od tih mladih igrača igraju u najjačim europskim ligama, ja znam neke dečke iz Leicestera koji igraju za mladu Englesku vrstu, Gordi Albion ima brutalnu momčad, kao i Francuska. Međutim, mi se nikoga ne bojimo! Svi oni, Francuska, Engleska i Rumunjska, moraju nas respektirati! Tako ćemo se postaviti na Europskom prvenstvu od prve sekunde, s tim pobjedničkim stavom idemo na taj turnir.
Možete se plasirati na Olimpijske igre, a vidimo da i A reprezentativci Perišić, Rakitić i Kramarić kažu da bi rado s vama igrali na najvećem sportskom natjecanju na svijetu?
Olimpijske su igre san
- Da, vidio sam! Svi znaju da su Olimpijske igre nešto posebno. Igrati na Olimpijskim igrama zauvijek ti ostane kao zaustavljena slika u sportskoj karijeri. Takvo natjecanje nudi posebne emocije. Naravno da se želimo plasirati na Olimpijske igre ne bismo li naš nogomet i državu napravili ponosnom. Pa ako Bog da, neka nam se pridruže i naše zvijezde iz A reprezentacije, doprvaci svijeta - zaključio je Benković.