JADRANSKI DERBI Hajduk nevjerojatnih 47 mjeseci bez pobjede na Kvarneru!

Nije najdulji niz bez pobjede na gostovanju, jer Maksimir je za Bijele neosvojiv još od rujna 2008. godine, ali Rijeka je sa serijom dugom 47 mjeseci ostala respektabilna i nerješiva utvrda za hajdukovce. Još od 21. ožujka 2012. ne zna Hajduk za pobjedu u Rijeci, pišu Sportske novosti.

U šest susreta upisali su četiri poraza i dva neriješena ishoda. Optimisti bi rekli “dobro je, na Rujevici nismo izgubili”, ali tanak je taj optimizam. Više naginje na šalu i sarkazam. Jer, Hajduk već godinama ima goleme probleme u Rijeci.

Zadržat ćemo se ovoga puta samo na gostovanjima Hajduka, na šest utakmica u kojima Bijeli nisu došli do pobjede. Jesu li barem bili blizu?

Jesu, i to prošlog ljeta. Burić je na Rujevici imao šansu, jer igrala je Rijeke s čovjekom manje čitavih 45 minuta, ali nije Hajduk preuzeo pobjednički rizik. Držao se sigurnog boda, nije poletio grlom u jagode, i ako se pogleda jadranski derbi s Poljuda odigran dva i pol mjeseca kasnije, dobro je uradio Burić.

Jedna prava prigoda

Na Rujevici je u kolovozu udaljio Rijeku od svojih vratiju, ali nije ostavio prostor za kontre domaćina. Uzeo je bod, premda su Bijeli mogli žaliti za pobjedničkom šansom. Objektivno, bila je to jedina prava prigoda za pobjedu u posljednje četiri godine na Kvarneru.

Što je Bijelima smetalo u tom razdoblju, zašto su u Rijeci zadnjih godina dobivali mrvice?

Matjaž Kek potpisao je pet od šest zadnjih jadranskih derbija na Kvarneru. Dvaput je deklasirao Splićane sa po četiri zgoditka u mreži, napravio reviju pogodaka u nadmetanju s Tudorom u razmaku od samo tri mjeseca 2014. Matjaž Kek se inače pokazao kao trener kojem “leži” Hajduk bez obzira tko je trener s druge strane. Možda Kekova nogometna filozofija neće u skoroj budućnosti donijeti Rijeci naslov prvaka, ali dominaciju nad Hajdukom drži već tri godine. Čvrsto u zadnjoj liniji, s veznim redom kao prvom obrambenom tvrđavom i onda na kontre prema pobjedi.

l bod je dobar ulov

Prevagu je Kek stvarao preko krilnih igrača i raspoloženih “devetki”, bez obzira jesu li to bili Benko, Krstanović ili Kramarić. Formula uspjeha bila je tako prepoznatljiva, ali za Hajduk neuhvatljiva u Rijeci.

Je li Burić uspio pročitati Kekove namjere? Znat ćemo u subotu, jer Rijekin niz nepobjedivosti na Kvarneru do sada su pokušavali srušiti Krstičević, Tudor i Vukas, a Burić je četvrti koji ima isti zahtjevni cilj.

Kvaliteta kadra posljednja je, ali ne i najmanje važna činjenica. Rijeka je od zadnje pobjede Hajduka više puta redizajnirala sastav. Ali ne prodajom najboljih, već kupovinom pojačanja. U oprečnom smjeru su se kretali igrački tokovi Hajduka i Rijeke u te četiri sezone. Rijeka svake godine dovede nekoliko inozemnih pojačanja, u startnoj postavi ima samo jednog igrača iz svog pogona ( Močinić), dok se Hajduk okrenuo svom kadru i pritom dovodio strance bez odštete, ali uglavnom i bez prepoznatljive kvalitete. Upravo je kvaliteta kadra nesumnjivo u sve četiri sezone bila prevaga na strani Rijeke. Od “devetki”, spomenutih golgetera koje Hajduk nije imao, preko inozemnih veznjaka ( Alex, Moises), domaćih povratnika u vezi ( Jajalo, Radošević), skupine zanimljivih Osječana ( Vargić, Lešković, Kvržić, Jugović), a suradnju s Dinamom ( Tomečak, Alispahić...) i Spezijom da ne spominjemo. Prodefiliralo je na desetke igrača Zaljevom, čak bi realno bilo pomisliti da je Rijeka malo i napravila kada čovjek pogleda s kakvim su kadrom raspolagali i koliko su financijski bili moćni.

Nakon svega izrečenoga je li realno očekivati kraj serije od 47 mjeseci, odnosno šest susreta bez pobjede Hajduka na Kantridi? Bez Sušića, s nedovoljno oporavljenim Vlašićem, bez terceta igrača koji su ove zime napustili Poljud ima Burić novu momčad u odnosu na jesen. Ima li Burić nekog asa iz rukava, neki tajni, ali pobjednički recept za Rujevicu? Uspješan i tajan toliko da uzme i bod koji se u aktualnim okolnostima doima kao dobar ulov.