Prošlo je deset godina od velike nesreće koja je zadesila našeg bivšeg reprezentativca Eduarda da Silvu; dva dana prije 25. rođendana doživio je tešku ozljedu koja mu je - još kako - utjecala na karijeru. Birmingham, subota 23. veljače 2008. godine i - Martin Taylor. Srednji branič Birminghama krvnički je startao na Arsenalova napadača Eduarda i hrvatskom je Brazilcu slomljen gležanj, zadobio je i otvoreni prijelom fibule, vanjske kosti lijeve noge.
Zbog stravičnih bolova Eduardo je odmah dobio morfij, potom i masku s kisikom, da bi tek nakon deset minuta ukazivanja pomoći na nosilima bio iznesen s travnjaka i hitno prevezen u birmingemsku bolnicu, u kojoj je i operiran.
Pa iako je Gary Lewin, fizioterapeut Arsenala, nakon nekoliko mjeseci rekao da će se Eduardo priključiti Arsenalovoj momčadi čak i prije početka nove sezone, to se ipak nije dogodilo i Dudu je pauzirao gotovo godinu dana. Vratio se na utakmici FA kupa u gostima kod Cardiffa 16. veljače 2009, zabio je dva gola, ali se i lakše ozlijedio (mišić), pa je ranije napustio teren. Usput, do ozljede u Birminghamu Dudu je imao sjajan učinak u Arsenalu, engleski su ga novinari nazvali “Fox in the Box” (u slobodnom prijevodu, igrač 16-erca). Eduardo je te 2008. godine propustio i nastup na Euru, na kojem je Hrvatska nastupila ponajviše njegovom zaslugom, nakon njegovih presudnih golova...
Prijetnje smrću
A “mesar” se Taylor u nedavnom intervjuu za engleske medije prisjetio te ružne subote:
- Sjećam se samo da sam dotrčao gotovo do centra u borbi za loptu. Osjećao sam da klizećim startom mogu uzeti loptu, ali Eduardo je bio prebrz za mene i nisam se više mogao zaustaviti. Potom sam vidio Arsenalove igrače Fabregasa i Flaminija da se drže za glave, vidio sam šok na njihovim licima. Okrenuo sam se unatrag i vidio užas; Eduardova je noga, praktički, visjela. Postalo mi je mučno - rekao je Taylor i nastavio:
- Odmah sam dobio crveni karton, bili su to najteži trenuci u mojoj karijeri. Želio sam najprije otići do Eduarda, ali sam se predomislio i otišao sam u svlačionicu. Nakon desetak minuta pitao sam Arsenalove ljude mogu li vidjeti Eduarda u svlačionici, ali rekli su mi da je već prevezen u bolnicu. Tada sam samo želio znati kako je - kazao je Taylor, koji je te večeri i došao u bolnicu, ali nije mogao vidjeti Eduarda.
Uglavnom, Taylor je za taj brutalni start - koji je svrstan među deset najgorih u povijesti engleskog nogometa - bio kažnjen sa samo tri utakmice neigranja, na užas Arsenalovih navijača, koji su mu nakon toga čak i prijetili smrću.
Najvažniji povratak
Dudu se, srećom, oporavio, nakon Arsenala je igrao u Šahtaru, Flamengu i Atletico Paranaenseu, a sad nosi dres varšavske Legije. U nedjelju Dudu slavi 35. rođendan, želimo mu mnogo zdravlja, za golove će se sam pobrinuti. I ne voli se sjetiti onog tužnog i ružnog dana u Birminghamu...
- Gdjekad mi sve to prođe kroz glavu, ali brzo okrenem na pozitivu, ne volim razmišljati negativno, ni u stilu tko zna što bi bilo da nije bilo te ozljede. Najvažnije je da sam se vratio i da sam opet mogao igrati nogomet na vrhunskoj razini i zabijati golove - rekao je Dudu, kojem se Martin Taylor javio gotovo godinu dana nakon ozljede, uoči povratka na teren u Cardiffu.
Sretan i zadovoljan
- Poželio mi je tada mnogo sreće, nikad više nismo bili u kontaktu. Pustimo to, prošlo je, napravio sam lijepu karijeru unatoč toj stravičnoj ozljedi. Mnogi su mislili da se više nikada neću vratiti, a ja sam još godinama igrao na vrhunskoj razini i zabijao golove. Kad sam počinjao igrati, nisam mogao ni sanjati da ću imati ovakvu karijeru. Bilo je, naime, i trenutaka kad sam pomislio da ću možda nestati iz nogometa, da ću za kruh zarađivati igrajući, uza sve poštovanje, u Singapuru ili Maleziji. A igrao sam Ligu prvaka s Arsenalom i Šahtarom, zabijao sam golove i za Flamengo u Brazilu, a najveću sam afirmaciju ostvario u majici hrvatske reprezentacije. Pa kako onda ne bih bio sretan i zadovoljan karijerom - kaže Dudu, koji još nije rekao posljednju riječ, s Legijom hvata naslov prvaka Poljske.