Marjan Mrmić jedan je od rijetkih ljudi čije će ime posebno blistati u povijesnim knjigama hrvatskog nogometa, u njegovu su vlasništvu dvije medalje sa Svjetskih prvenstava: bronca iz 1998. godine, kad je bio vratar, pričuva Draženu Ladiću, i sada srebro iz Rusije, gdje je trenirao golmane Subašića, Kalinića i Livakovića.
Kratak mu je odmor, klub u kojem zarađuje za život Bešiktaš već u četvrtak igra kvalifikacije za Europsku ligu, to će preskočiti, ali potom mora put Istanbula. Zasad gušta na Jadranu.
- Malo se odužilo Svjetsko prvenstvo, ali nije nam žao - kaže uz smijeh Mrmić, da bi na pitanje usporedbe rekao:
- Drugačija su vremena. I ‘98. je bilo jako puno kvalitetnih igrača, išli smo s motivom da napravimo ono što nismo ‘96. na Euru, gdje smo vidjeli da smo sposobni učiniti iskorak. I uspjeli smo. Doduše, protiv Francuske smo i onda nesretno izgubili, s igračem više, u polufinalu. Trebali smo dogurati barem do produžetaka pa da tako pokušamo proći dalje, kao ova generacija. Sada je situacija bila slična utoliko što smo prije dvije godine na Euru također mogli napraviti više, igrali smo najljepši nogomet i izgubili od Portugala u produžecima. Nezasluženo. Na kraju se ispostavilo, od prvaka Europe. Bilo nam je jasno da imamo sjajnu generaciju, a primarni nam je cilj bio ući u drugi krug. Nakon tri SP-a na kojima nismo prošli dalje od skupine. Rasli smo iz utakmice u utakmicu, da bismo u finalu odigrali jednu od najboljih partija na Svjetskom prvenstvu. Nažalost, neke su stvari utjecale na taj rezultat. Možda taj prekršaj za slobodni udarac nije bio, kao ni jedanaesterac... Sudac je time preusmjerio utakmicu i utjecao na konačnog pobjednika. No naša srebrna medalja zlatom sjaji, dečki su to zaslužili i svaka im čast.
Francuski kokot svaki nam put pobjegne iz lonca, nikako da ga skuhamo.
- To je isto velika nogometna nacija, imaju jako kvalitetne igrače, ali točno je da nikad nismo bili bliže osvajanju Mundijala. Poklopile su se neke stvari na koje nismo mogli utjecati, nismo se mogli vratiti nakon tog rezultata. Nismo podbacili, dobro smo igrali. Pohvala stručnom stožeru na čelu sa Zlatkom Dalićem, koji je to jako dobro ukomponirao; svatko je znao koji je kotačić i zato smo došli do cilja.
Dali velik doprinos
Bilo je slavlje i prije 20 godina, ali ovo je puno veće...
- Pratili smo po portalima iz Rusije što se događa u Hrvatskoj, ali doživjeti to i iz prve ruke stvarno je bila privilegija. Osjetili smo da ljudi žive s reprezentacijom. U tih pet i pol sati, koliko smo se vozili od zračne luke do Trga, nitko od igrača ili stručnog stožera sigurno nije požalio, iako je to bila i svojevrsna žrtva svih nas zajedno, od navijača koji su čekali cijeli dan na suncu i u gužvi do ekipe. Navijači su zaista savršeno pokazali što znači biti 12. igrač.
Danijel Subašić bio je junak u dvije utakmice, ali za finale ćete čuti i komentare da je mogao obraniti i nešto više. Kakva je vaša recenzija?
- Ocjena je odličan. Protiv Danske je obranio tri penala i održao nas u igri, slično vrijedi za Rusiju. U finalu je imao malo problema s aduktorom, a od četiri pogotka Francuske, pa, možda je kod četvrtog mogao nešto napraviti. No mislim da nije dovoljno ni vidio Mbappea, zato nije očekivao takav udarac. Nemam mu ništa prigovoriti, vratari su stvarno dali velik doprinos Svjetskom prvenstvu, samo splet okolnosti u finalu doveo nas je do toga da nismo osvajači titule.
FIFA je izabrala Belgijanca Courtoisa za najboljeg golmana, tko je po vama bio prva jedinica?
- Subašić. On je bio najbolji. Iako je i Courtois također imao dobro Svjetsko prvenstvo. No Subašić je na prvom mjestu.
Treba se slegnuti
Hoće li ostati na vratima nacionalne vrste? Jeste li razgovarali o tome?
- Igrači sada imaju mir i odmor; kad se sve slegne, vidjet ćemo tko će ostati. Prerano je o tome razgovarati.
Kakva je vaša stručna procjena, jeste li za to da Subašić ostane ili da se prilika pruži Lovri Kaliniću ili nekome trećem?
- Subašićeve godine nisu prevelike za vratara, ima iskustvo s kojim može i dalje braniti u reprezentaciji. Tu je i Lovre Kalinić, koji je odličan, u vrhunskom je klubu, imao je jako dobru sezonu, također i Domagoj Livaković, pa dolazi Karlo Letica... Što se tiče vratara, Hrvatska nikad neće biti u problemima. Od 1996. godine do danas nikad nije bilo poteškoća s golmanima, uvijek se netko pojavi. Bilo bi mi žao da Subašić ode, neka odigra još ove kvalifikacije i Europsko prvenstvo pa će potom šansa doći drugome. Subašić ima i mogućnosti i znanja i kvalitete da može ostati i sljedeće dvije godine.
Vjerojatno su mu ovaj uspjeh i proslava dali dodatan motiv?
- Ljudi ih vole, strepili su tijekom utakmica, uživali smo svi skupa. Treba dobro promisliti, svi stariji igrači imaju dovoljno vremena da se opuste i donesu konačnu odluku.
Svatko je bitan
Glavna je tema zadnjih dana hoće li Zlatko Dalić nastaviti voditi Vatrene.
- Nakon ovako velikog uspjeha bilo bi bezveze da stručni stožer ode iz reprezentacije. Ovo je povijesni domet za cijelu Hrvatsku. Vidim da se po novinama povlače neke stvari... Ovog časa treba uživati, a potom procijeniti što je najbolje. Čelni ljudi u Savezu i Dalić trebaju sjesti i dogovoriti se o daljnjoj suradnji.
Znači, priželjkujete, kao i nacija, da aktualni šef struke krene u nove izazove na kormilu Vatrenih?
- Ne mogu govoriti ni u čije ime, ali bilo bi u redu, nakon ovog povijesnog rezultata, da i dalje ostane izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.
Svi hvale suradnju unutar stožera, koji su u trenerskom dijelu činili i Dražen Ladić, Ivica Olić te stručnjak za kondiciju Luka Milanović.
- Svaki ima svoj zadatak i bitna je karika, ja sam recimo pripremao vratare od Rovinja do finala. Znala se hijerarhija i vladala je simbioza. Svatko je od nas sugestijama i idejama pomagao izborniku, a na kraju je on presudio što je najbolje za reprezentaciju.
U rujnu starta Liga nacija, kako je vidite?
- Svaka će ekipa željeti ostati u prvoj skupini, ni mi ni Engleska ni Španjolska ne želimo ispasti. Suparnici su atraktivni i dat ćemo sve od sebe da ih svladamo. Jasno, prvo ćemo vidjeti tko će ostati u reprezentaciji, a tko će se eventualno oprostiti.