Njegova je karijera ogledni primjer kako treba vjerovati u sebe. Iz današnjeg fokusa, kao član kluba Serie A, a pogotovo kao jedan od aktera povijesnog srebra u Rusiji, Filip Bradarić doista ima puno pravo osjećati ponos. On, koji je s 21 godinom igrao u drugoligaškom Primorcu iz Stobreča, kojeg se Hajduk godinu pol nakon dolaska odrekao za 300 tisuća eura, u korist Rijeke, gdje je pak dočekan s popriličnom skepsom okruženja. Rekli bismo, lajtmotiv dosadašnje mu nogometne storije.
Odaje dojam osobe koja se još mora privikavati na status željenog igrača prema kojem postoji veliko povjerenje, kao sada u Cagliariju. Talijani su se borili za njega, iako je Bordeaux nudio i veći iznos od 5 milijuna eura koje je Cagliari naposljetku dogovorio s Rijekom. Odlučila je igračeva želja, odavno poštovatelja Serie A.
Jeste li umorni od puta?
- Od puta pomalo jesam, jer je zimi malo kompliciranije letjeti na Sardiniju, zbog presjedanja. Što se tiče igre nisam se umarao, pa onda se ne mogu ni žaliti na napore pred nastavak treninga u klubu, ha-ha.
Velika izjednačenost
U Cagliariju nemate problem sa statusom?
- Iskreno rečeno, prezadovoljan sam svime što sam od kolovoza doživio u Cagliariju. Primili su me sjajno, od kluba preko trenera i suigrača, do medija i navijača. Sretan sam jer igram, osjećam veliko povjerenje trenera Marana. Puno su mi pomogli i suigrači Darijo Srna i Marko Pajač.
Jeste li se nadali kako će avantura u Serie A početi tako dobro, odnosno da ćete odmah biti u tretmanu stožernog igrača?
- Moram kazati da se tome nisam nadao odmah. Imam vjeru u svoje mogućnosti, ali ipak iz HNL-a otići u Serie A velika je stepenica. Pretpostavljao sam da će mi trebati određeno vrijeme za prilagodbu, odnosno da trener spozna moje vrline, a suigrači se priviknu na mene. Ispalo je, međutim, kao u najboljem snu, te je sada na meni da tako nastavim. Kontinuitet je jedina prava potvrda vrijednosti.
Trinaesti ste na tablici, sa 14 bodova. Kakve su ocjene u taboru?
- Dosta smo zadovoljni, iako smo svi suglasni da se prema igrama moglo uzeti još nekoliko bodova. Nitko nas nije nadigrao i pokazali smo da sa svakim možemo u klinč. Mislim da ćemo, s obzirom na momčad, igrati sve bolje. Ambicija je da klub ove sezone bez nekih stresova osigura prvoligaški status. Svaki pomak prema gore bit će bonus, iako je to ideja za iduće sezone.
Bradarić
Trener Maran?
- Dojmio me se smirenošću, koju onda prenosi i na igrače. Sviđa mi se način rada, pripreme, stil igre kojem stremi. Vjerojatno je i to razlog što sam se odmah i dobro snašao u tim zahtjevima. Jezik učim i jedva čekam da ga što prije svladam, jer je onda sve jednostavnije.
U prošlih nekoliko utakmica igrali ste nešto manje, trener je kazao da ste bili umorni?
- Moj problem je što nisam prošao prave pripreme nakon SP-a. Uz to, kalendar natjecanja reprezentacije donio je tri turnusa od 7-10 dana, zbog čega sam bio manje u klubu. Zato mi je trener dozirao nastupe.
Kakvi su vam dojmovi o talijanskom nogometu?
- Potvrđeno mi je sve dobro što sam znao od drugih, iz medija. Jaka liga, svaka je utakmica borba do posljednje minute, nema jedne partije u koju netko može učiti sa sigurnošću da će je kao favorit dobiti. Možda tek Juventus može u nekim utakmicama tako razmišljati. Ono što me iznenadilo upravo je ta izjednačenost.
Tko prođe taktički dril Serie A, kažu oni s iskustvom, mogu igrati gdje hoće?
- Slažem se da ću se kao igrač kompletirati. Jako se puno radi na taktici, naučio sam već neke stvari o kojima do jučer nisam ni razmišljao. Sretan sam što imam mogućnost sve to upijati.
Sjajnih pet godina
Maran vam odaje veliki respekt, postavljajući vas na zadnjeg veznog i poziciju “registe”. To je u Italiji gotovo najstatus za igrača?
- Godi mi takvo povjerenje, ali me i potiče da još više zapnem, treniram i poboljšavam se. Mogu još napredovati pogotovo na planu šutiranja, dolaska u šanse, to se podosta gleda u Italiji.
Nostalgija za Rijekom?
- Čujem se uglavnom s dečkima koji su otišli u inozemstvo iz Rijeke, a od starosjedilaca u kontaktu sam s Prskalom i nekim strancima. Upoznat sam kakva je situacija.
Kek je otišao?
- Bilo je to pet sjajnih godina s njime, Rijeka je iskoračila kao klub, s vrhunskom infrastrukturom i općim visoko cijenjenim statusom u Hrvatskoj i inozemstvu. Sve se to događalo u eri Matjaža Keka. Svakoj priči, pogotovo emotivno tako intenzivnoj, dođe kraj. Tako to ide u nogometu. Vidjet će se kako će biti dalje, svakome nakon ciklusa takvog rasta nije lako u novoj eri, ali vjerujem da će Rijeka ostati na elitnim razinama. Bišćana ne poznajem dobro, ali sam o njemu čuo sve pozitivno.
Vjerojatno ste zadovoljni zaradom u Italiji?
- Prezadovoljan!
Čemu se onda najviše nadate u nastavku karijere?
- Samo da je zdravlja, kako bih mogao što više igrati i ostati standardan, napredovati te dati doprinos klubu.
Treba biti realan
Skromni ste. Možda bi vam malo više glasa pomoglo i u reprezentativnoj karijeri. Dojam je da ste marginalnih uloga među Vatrenima. Od 2016. bili ste 28 puta pozvani, a imate samo 6 nastupa, od čega 2 u prvoj postavi te 22 boravka na klupi?
- Svaki igrač bi htio igrati najviše što se može. No, treba biti realan u procjenama svog statusa. Od prvog dana sam svjestan velike konkurencije u reprezentaciji, a pogotovo u dijelu momčadi u kojoj sam i ja. Hrvatska ima fantastične igrače u veznoj liniji, najbolje na svijetu. Imamo Luku Modrića koji je poseban, a pokraj njega nekoliko igrača koji su dio najvećih klubova i u sličnim razredima kvalitete. Meni je prije svega čast biti u tom krugu, a svaka minuta provedena na terenu u dresu Hrvatske je ogromno i najljepše iskustvo. No, naravno da vjerujem kako mogu igrati u bližoj perspektivi i važnije uloge, te sam siguran da ću se i za to izboriti.
Do sada je “naj” dio onih jedinih 25 natjecateljskih minuta na povijesnom Vatrenom SP-u?
- Već zbog toga je sve vrijedilo. Ama baš svaki trenutak doživljen u Rusiji ostat će duševna hrana za lijepe i sjetne, sadašnje i stare dane. Ne prođe jedan dan a da se ne prisjetim nečega s Mundijala. Na svakom okupljanju o tome se spominjemo, jer nam je svima to najdublje urezano u memoriju. I neće se to nikad promijeniti.
No, mora se ići i dalje...
- Je, je, naravno. I krenuli smo dalje, sa željom da napravimo nove velike stvari.
Liga nacija je pokazala da ste sposobni za velike, ali i manje dobre stvari. Ukupan dojam?
- Imali smo najzahtjevnije utakmice i suparnike. Počeli smo visokim porazom u Elcheu, ali valjda je jasno da to nije bio realan omjer snaga. No, već protiv Engleza smo se dizali u Rijeci, a onda protiv Španjolske potvrdili kako smo realno velika momčad, koja pripada grupi od 5-10 najjačih reprezentacija na svijetu. Uživancija je bila doživljaj punog Maksimira, atmosfere potpune povezanosti navijača i reprezentacije, naposljetku i pobjede u finišu velike utakmice. U Londonu smo bili vrlo blizu pobjedi i splet nesretnih okolnosti nas je zaustavio na korak do Final Foura. No, to ne mijenja osnovno, Hrvatska je moćna te je na nama da sada to potvrdimo, prvo u kvalifikacijama, a onda, uvjeren sam, i na Euru.
Korektan izbornik
S više vaših nastupa?
- Radim stalno i maksimalno za nove iskorake, pa tako i za reprezentativni. Uvjeren sam da ću, kao i u svim momčadima u kojima sam dosad igrao, izboriti pozicije i u Vatrenima.
Kako surađujete s Dalićem. Za sada vas nije baš nešto koristio?
- Izbornik je korektan prema svim igračima, pa tako i prema meni. Kazao mi je da samo budem strpljiv i budem spreman kad dobijem šansu. Rekoh vam, konkurencija u vezi nam je svjetski moćna, zato je logično da moram čekati na svoj red.
Dalić je najavio da neće pozivati igrače koji ne igraju u klubovima. To bi vam moglo pomoći, vi stalno igrate u Cagliariju?
- Samo da tako ostane. Što se reprezentacije tiče, nije na meni kao igraču komentirati izbornikove izjave i načela u radu. Izbornik je onaj koji bira i sigurno želi uvijek učiniti najbolje za reprezentaciju, jer o tome ovisi i njegova, kao i naša rezultatska sudbina.