Ugodno je i zanimljivo razgovarati s legendarnim hrvatskim vratarom Stipom Pletikosom, danas uglednim stručnim komentatorom na PlanetSportu. Plete je medijsku komunikaciju na televiziji podigao na iznimno visoku razinu, ispunjen je poslom koji obavlja, izražava se jasno, konkretno, stvari ne zamata u celofan.
Nakon svršetka ove sjajne godine za hrvatski nogomet, bilo nam je iznimno zanimljivo čuti njegova promišljanja.
- Neću kazati ništa novoga kad ustvrdim da je iza nas ostala sjajna godina. Toliko je toga već kazano i napisano nakon Svjetskog prvenstva i ove Lige nacija da se tu nema što dodati. Presretan sam jer smo iza sebe ostavili najbolju godinu hrvatskog nogometa. Mogu govoriti samo u superlativima, jer stvarno tako mislim i tako osjećam. Najbitnije je da smo u ovoj godini pokazali kako se ne trebamo plašiti nikoga! Igrali smo protiv svih najjačih reprezentacija na svijetu, Brazila, Argentine, Francuske, Engleske, Španjolske... Ne mogu kazati da mi je draže od srebra u Rusiji, što je na neki način neponovljivi uspjeh, ali jako mi je drago da smo se kroz ovu Ligu nacija potvrdili. Potvrdili smo rusko srebro, u kontinuitetu možemo igrati protiv jakih suparnika na visokoj razini.
Izbornik ima jasan plan
U tom općem oduševljenju zbog Vatrenih, ipak se moramo malo pozabaviti “igrom brojki”. Za nas zapravo “nesretnom osmicom”. Nakon 1998. godine i bronce u Francuskoj nismo se plasirali na veliko natjecanje, Europsko prvenstvo u Nizozemskoj i Belgiji, nakon također sjajnog nastupa na Euru 2008. godine nismo se uspjeli ubaciti na Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi... Sad je eto 2018. Trebamo li brinuti kad je Euro u pitanju?
- Ne trebamo se brinuti, vjerujem da se neće ponoviti ta priča oko brojke 8. Upravo sam to maloprije rekao, mi smo i nakon SP-a, gdje je logična tjelesna i emocionalna iscrpljenost, spori ulazak u formu pojedinih igrača, oproštaji, sva ta slavlja i nagrade, već sad u studenom vidjeli na da su neki igrači došli do optimalne forme. Dobili smo i neka nova, svježa lica u reprezentaciji... Izbornik ima jasan plan i cilj, ovu Ligu nacija iskoristio je kao nekakvu tranziciju po pitanju kadra. Naš nastup u Ligi nacija ne gledam kao nekakav rezultatski neuspjeh, s obzirom na dojam koji smo ostavili u posljednje tri utakmice.
Kad smo već kod izbornika Dalića, jasno je u intervjuu našem listu kazao da više neće pozivati igrače koji ne igraju u svojim klubovima. Je li to logična izjava?
- Mi nemamo nekakav širok kadar kao što ga imaju, recimo, Španjolska, Engleska... Držim da će dosta uvjetovati trenutačna forma te, naravno, moguće ozljede. Mladu reprezentaciju očekuje Europsko prvenstvo, ne znam kakav je dogovor između izbornika Dalića i Gračana, jer izborniku mladih trebat će prijateljske utakmice za uigravanje prije Eura u Italiji i San Marinu. Mislim da je Dalić prije svega uputio poruku igračima koji nemaju kontinuitet nastupa poput Roga, Pašalića i Pjace koji, nažalost, nakon ozljede ima spor povratak u formu, u onu koju smo ga gledali prije ozljede. Izbornik je tim momcima poručio da se trgnu.
Poput, recimo, Nikole Vlašića?
- Da. On je imao ispred sebe komfornu zonu, Premiership, Everton, možda je tamo mogao uzimati nekakve minute. Međutim, otišao je u CSKA i kroz Ligu prvaka se nameće kao jedan od najboljih igrača. Ne samo svog kluba, već i u cijelom natjecanju. Držim da je Dalić htio naglasiti da je to jedan pozitivan primjer kakvim bi trebali krenuti igrači koji nemaju veliku minutažu. Nije danas lako odabrati pravu sredinu gdje možeš pokazati svoj talent. Evo, imamo primjer Pašalića koji je, po meni, igrač koji bi nakon budućeg odlaska Rakitića ili Modrića, moguće nakon Europskog prvenstva, uz, recimo, Kovačića, Roga i Vlašića trebao biti nositelj naše vezne linije. Ni on ni Rog ne mogu do kraja pokazati taj svoj potencijal. Ne može niti Kovačić. Mateo je sjajan igrač posjeda, međutim nedostaje mu konkretnosti. Da iz utakmice u utakmicu pokazuje dubinski pas, udarac na gol, kao što rade, recimo, Luka i Raketa.
Imamo još jedan primjer poput Vlašićeva. To je Josip Brekalo, koji je svojevremeno otišao u Stuttgart, pa se na velika vrata vratio u Wolfsburg. Zanimljivo je da su upravo ta dva igrača, koji su promijenili klubove i donijeli sjajne odluke, sad hrvatski A reprezentativci.
- Da, to je još jedan izvrstan primjer. Vidite li samo kako je Brekalo sjajno ušao u utakmicu sa Španjolskom? Njemu je to bio debitantski nastup, ušao je pred punim Maksimirom, odmah prodao lažnjak, gađao suprotni kut, De Gea je odbio, Jedvaj zabio. Na Wembleyju je također počeo akciju, ubacio loptu do Vlašića, na kraju je Kramarić zabio. To je ta konkretnost o kojoj govorim.
Imamo li problem klasične špice?
- Nažalost, na horizontu ne vidim pravu “devetku”. Dalić će morati mijenjati stil igre. Naši vezni igrači, kako središnji, tako i krilni, morat će više preuzimati akcije na sebe. Tu mislim na ulaske u šesnaesterac, udarce prema golu. Kramarić je fenomenalan igrač, to se zna, ali nije klasična “devetka”. Nakon odlaska Mandžukića i Nikole Kalinića - s kojim je situacija neizvjesna i teško je da će se vratiti - ne vidim ni u mladoj reprezentaciji, ni u HNL-u igrača koji je tipična špica, koji bi mogao pomoći u reprezentaciji.
Onda je Pletikosa dodao...
- Neke nagovještaje daje Bruno Petković iz Dinama. Znam ga još dok je igrao za Trapani. Kad sam ga prvi put vidio, rekao sam da je to “novi Ibrahimović”. Zbog tih nekakvih problema u nogometnom odrastanju sporo mu ide dokazivanje klase koju posjeduje.
Govorite o klasičnoj “devetki” kao problemu Vatrenih, a nisu li isto tako problem pozicije desnog i lijevog braniča? Igrači se tu mijenjaju, Vrsaljko ima problema s ozljedom, Strinić sa srcem...
- Uzmimo primjer Portugala. Najednom, naravno pod navodnicima, pojavili su se Mario Rui i Joao Cancelo, oni su s njima sasvim druga reprezentacija. Svaki igrač je jako bitan, ali ti bočni igrači određuju stil igre. Oni su bitni u odlukama želiš li igrati visoko, želiš li se braniti. Recimo, imamo hendikep kad nam Jedvaj ili Milić igraju na bokovima, onda nemamo potporu prema naprijed. Dobro, sad naravno ne govorim o onoj utakmici sa Španjolskom kad je Jedvaj zabio dva pogotka, već o konstelaciji igre. Jako mi je žao što Vrsaljko ima dosta problema s ozljedama, pa teško prati ritam utakmica svaka tri dana. To se moglo vidjeti na Wembleyju. Žao mi je što se Fran Karačić odlučio za Australiju. Njega sam vidio kao veliki potencijal. Kad se radi o lijevom bočnom, mislim da trebamo čekati Strinića da se oporavi i da zauzme svoju poziciju jer je uvijek na velikim natjecanjima bio jako dobar. Jasno, imamo za tu poziciju mlade Sosu i Barišića, tako da na lijevom boku ne vidim toliki problem kao na desnom.
Kad se radi o vratarima, tu smo očito mirni, Kalinić i Livaković su konstantna kvaliteta?
- Kalinić i Livaković su svaki na svojoj utakmici protiv Engleske odradili sjajan posao, posebno Kale na Wembleyju. Te njihove obrane punit će ih sa sve više samopouzdanja u igri za svoje klubove. Igranje za klub i za reprezentaciju dvije su potpuno različite stvari, dvije različite vrste pritiska. Kad eventualno pogriješiš u klubu, za nekoliko dana imaš utakmicu u kojoj možeš sve ispraviti. Kad pogriješiš u reprezentaciji, moraš s tim živjeti neko vrijeme. Obojica su se fantastično nosili s tim pritiskom, tu nemamo nikakvog straha.
Vaše mišljenje o nacionalnom stadionu?
- Ako postoji novac, više bih volio da se taj novac uloži u, recimo, natkrivanje stadiona u Puli Aldo Drosina, natkrivanje Rujevice, izgradnju još dva-tri mala stadiona u recimo Koprivnici, Vinkovcima... Da kroz te stadione i kroz tu infrastrukturu naš nogomet dobije na kvaliteti - zaključio je Pletikosa.