Jeste li gledali film “Pasje popodne”? Nema puno sličnosti, osim što je glavni lik donio puno krivih odluka. I mi smo, ubijajući vrijeme u hotelu The Charlie, nepogrešivo donosili loše prosudbe. Tvrdoglavo smo vjerovali da je najbolji klub Istočne Europe u stanju pokazati zube Bayernu i Guardioli, da ne govorimo o krivim prosudbama; da će Chelsea osvojiti naslov europskog prvaka itd., itd. Uglavnom, kockali smo se sa zdravom pameću... Vjerovali smo da će David iz primitivne praćke nauditi Golijatu, no bavarski “medvjed” je već u trećoj minuti, uz obilnu pomoć suca, razmontirao Šahtjor. Fatamorgana se rasplinula...
Danas pokušavamo biti objektivniji, hladniji. U subotu se sudaramo sa zemljom koja višak od 870 milijardi eura pokušava “parkirati” u Aziju, na tržište budućnosti. Hrvatska, pak, ima puno kvalitetnih nogometaš a, puno više nego Norveška ekonomista i inženjera, za hrvatske nogometaše zna cijeli svijet, za norveške zlatne poluge samo biznismeni. Srna je također tvrdoglavo vjerovao da će “Mercedesu otpasti kotač”. Počeli smo razgovor popodne, prije treninga, iako mu nije običaj davati intervju na dane utakmice. Možda je i u tome bila kvaka. Prvo pitanje nisam mogao promašiti - rekli ste: “Kada rat završi, vratit ću se u Donjeck, klenuti i poljubiti cestu...”
Izbjeglice u Ligi prvaka
- Govorio sam iz srca, nije to marketinški trik, Donjeck je važno mjesto u mom životu. Ovaj klub me toliko zadužio da moram biti uz njega. Za Donjeck je velika stvar da smo, kao izbjeglice, u Ligi prvaka. Tako je bilo i na San Siru. Rekli smo - ne igramo svaki dan na kultnom stadionu, idemo guštat... Spremni smo izgubiti i dobiti. Na kraju, i Milan je vodio 3-1 u finalu Lige prvaka pa je izgubio. Tako smo se postavili i protiv Bayerna.
Iako živite u zlatnom kavezu i hrane vas zlatnom žlicom, ipak je izbjeglištvo pritisak, napor?
- Jedino što čekamo je mirno nebo nad Donbasom.
Cijela obitelj je u Kijevu, samo oni čuju da se Darijo diže u šest, navija radio i sluša vijesti. Život u iščekivanju.
Kako vlasnik Ahmetov podnosi sve to, kažu da je izgubio deset milijardi dolara?
- Teško mu je što nije blizu momčadi, ali je stalno na telefonskoj liniji. On se javno ne pojavljuje na utakmicama, prvi njegov nastup očekuje se kad se vratimo u Donbas Arenu. Zapošljava 350.000 ljudi, nitko nije dobio otkaz, nikome nije kasnila plaća. A 150.000 radnika živi u ratnoj zoni.
Prekinuli smo razgovor na nekoliko sati. Dakle, favoriti Lige prvaka?
- Real, Barça, Bayern... Posebno Real, kad se Luka vrati.
Nije se lako vratiti nakon četiri mjeseca odsustvovanja od nogometa, vidjeli ste kakve je ovacije dobio, što je potvrda da ga publika cijeni.
Hoće li igrati na nekadašnjoj razini?
- Kako neće! Neugodna ozljeda na neugodnom mjestu, bit će i malo straha, ali Luka nije zaboravio igrati nogomet. Da u njemu ima straha, ne bi danas bio u Realu, on je jedan od psihološki najstabilnijih igrača koje sam vidio.
Je li Norveška ključna utakmica?
- Svaka je ključna! Jedina svijetla hrvatska točka je reprezentacija, to se ne smije dirati, ako i to uništimo, nismo više zaslužili udisati hrvatski zrak. Navijači moraju biti sretni da se imaju s kim identificirati, iza koga se svrstati...
Sve se češće susrećem s idejom da imamo veliku momčad koja može otići do kraja?
- Hrvatima nikad dosta. Mala smo država pa smo, za razliku od Srbije, stalno na završnim turnirima. Ali, ni to nas više ne zadovoljava.
Povratak kući
Pariz, još jedna prilika generacije?
- U Francuskoj idemo na mjesto gdje su ‘vatreni’ uzeli medalju! Možda u svemu ima neke simbolike?
Jelavić se oprostio preko noći, a ni Kranjčar se ‘ne osjeća’ najbolje?
- Jelavić je donio odluku sam i ja, kao kapetan, moram njegovu odluku podržati. Puno su dali za Hrvatsku, i Pletikosa i Vukojević i Eduardo, respektiram njihovu odluku, ne želim ulaziti u razloge
Vi i Olić ćete se vjerojatno oprostiti na SP-u u Rusiji?
- Ne, bit ću otvoren prema Niki, komunikacija je odlična, kada osjetim da me tijelo izdaje...
Ne može bez Hajduka?
- Hajduk s Tudorom i bez Tudora nisu iste momčadi. Svaka čast Poklepoviću, koji je legenda kluba, spreman uvijek podmetnuti leđa. No, Tudor je davao Hajduku dimenziju više.
Osjećate li možda želju da završite u Hajduku?
- Želim samo igrati protiv Hajduka na Poljudu! Objektivno, kako da se vratim, da nekome otimam mjesto, ne bi imalo smisla...
Svi planovi su vezani uz Šahtjor?
- Da, apsolutno svi. Ne znam hoću li živjeti u Donjecku, još ne razmišljam o prestanku igranja nogometa. Kad je čovjek bolestan, ima jednu želju, a kad je zdrav, ima ih stotinu...
Najveća želja?
- Da se vratim kući. Govorilo se da ćemo se vratiti na jesen, ali mali su izgledi. Kuća nije okrznuta, iako, kuća je najmanje važna....