KAPETANOVA JUBILARNA UTAKMICA ZA ČETVRTFINALE 'Znate što? Mi smo autsajderi uoči svake'

HRVATSKA-NIGERIJA (3.30)

Hrvatska; Ukić, Simon, Bogdanović, Šarić, Bilan.

Nigerija; Umeh, Oguchi, Ere, Diogu, Aminu.

Sjećam se dobro kad je odigrao prvu. Bilo je to u Ohridu, bio je sramežljivi dečko, bila je 2003. Prije punih 13 godina.

U međuvremenu je stigao do brojke od 200, nitko nema više od njega, on je već lani na toj vječnoj listi skinuo Nikšu Prkačina. U međuvremenu je živio s porazima i pobjedama, tu i tamo bi provirilo neko sunce, no, uglavnom tih 13 godina bilo je, objektivno, puno više frustracija nego lijepih priča.

Roko Ukić ih je sve živio. Uletio je prerano i nespremno u priču o “novom Draženu”, što mu je na početku karijere omogućilo da svjetla reflektora svijetle drukčije na njemu, nego na njegovim vršnjacima, ali je vrlo brzo postalo i veliki teret.
Nije bio Dražen, nitko nije, nije to čak ni Bojan Bogdanović, koji se kasnije pojavio. Niti će to biti Dario Šarić. I ne treba nitko biti. No, s Rokom se još učila škola. I u medijima, ali i na tribinama.

Roko je bio i česta tema rasprave oko reprezentacije, priča što to on radi krivo, što pravo, a nije bilo mnogo onih koji su ga branili. I kad je prestao daviti loptu po dvadeset sekundi, i dalje su mu to predbacivali, a vjerojatno je najiskreniji bio kad je sam priznao uoči ovoga ljeta, sa 31 godinom, “ja sam tek prije dvije godine naučio igrati “pick and roll”.

Ali je branio. I na Eurobasketu u Sloveniji, i na SP-u u Španjolskoj, iako tada nije mogao podnijeti prisustvo Olivera Lafayetta u reprezentaciji, i na Eurobasketu lani, i na kvalifikacijama u Torinu i sada u Riju.

Samo Bojan

I daje ruku. Više ga ne pere da on mora biti taj oko kojega se vrti, sada je spreman priznati, “u reprezentaciji sam prošao sve, bio sam i prvi igrač, bio sam i najmlađi i najstariji, mogu biti kao i sada igrač zadatka”.

I tu je danas. Roko Ukić kojega bi svatko tko ga ikada spomene morao barem cijeniti.
Razgovarali smo nakon pobjede nad Brazilom. Dario Šarić pokušao je nešto objasniti o Nigeriji, a Roko mu je kazao.

- Ajde ti u svlačionicu, da nešto ne izvališ, a nemaš pojma o čemu pričaš...

I ostao je Roko.

- Stvar je tu u kvaliteti. Evo, slušao sam Darijevu izjavu, ali to su gluposti. Znaš što smo mi. Mi smo uoči svake autsajderi. Da se ne zavaravamo, mi smo utakmicu dobili na Bogdanovića i njegovu kvalitetu. To moramo znati i to je naša prednost. Možda sljedeću utakmicu dobijemo na nekog drugog igrača. No, jasne su to stvari. Nije moguće da on stavi 60 poena od naših 80. Igrali smo vrhunski jer mi nismo bolji od Brazila dvadeset razlike i nerealno je očekivati da ćemo ih mi zaklati dvadeset razlike. Ponovo je tu bila odlična obrana, oni su stavili dvije trice na kraju, da nisu, završilo bi 15. Utakmica je živi organizam, tu ploviš i onda vidiš gdje možeš najbolje završiti.

Hrvatsku čekaju još dvije utakmice do konca skupine. Nigerija je za plaman među osam, a Litva i za nešto više od toga, za vrh skupine?

- Stvar je mentalnog pristupa. Sasvim je sigurno da su nam se sada i ambicije podigle, i naše, ali i javnosti, navijača. Mi moramo ostati s dvije noge na zemlji, svjesni svojih kvaliteta, ali i mana.

Tu je stao i pogledao nas..

- Ma, znate sve, dugo smo svi skupa zajedno. Ovo su za nas najkritičniji trenuci jer igramo protiv Nigerije i to se očekuje da dobijemo. A to je solidna reprezentacija koja nema što izgubiti. Na nama je da mentalno odigrano pravu utakmicu. I da istu energiju koju smo imali protiv Brazila prikažemo i u subotu. To neće biti tada protivnik kojega se treba bojati. Ali ako ponovimo sindrome koji su nam se prije znali događati, onda će biti problema.

Protiv Brazila su kliknuli nakon poraza od Argentine.

- Svaki put to ide ispočetka. Svaka 24 sata smo u ritmu punjenja i pražnjenja. Nakon utakmice se treba osvježiti i dati sve najbolje što možeš. OK, ne treba svaki put očekivati od Bojana da stavi 35 poena, ali možemo na različite načine doći do pobjede.

Roko Ukić tražit će pobjedu u svojoj jubilarnoj utakmici. Bio bi lijep dar za kapetana. Osiguranje četvrtfinala Igara. Gdje ćeš bolje.

- Znao sam da je tu negdje. Ma, što ja znam, ja očekujem svaku utakmicu koju igram da je pobijedim. Međutim, za takvo što moramo napraviti neke preduvjete, i prije i za vrijeme utakmice, kako bi se to dogodilo. Osim Argentine, jer nam ona ne odgovara, jer nije slučajno da su nas cijelo ljeto baš oni dva puta lagano dobili, sve ostalo bilo je u redu. Nema razloga se stoga strašiti, ali niti nema mjesta za neku pretjeranu euforiju.

CROPIX

Nema više priče

Koja je ovo razina samopouzdanja kojim trenutačno igra Hrvatska?

- Ma, iznimno je to samopouzdanje jer igrači u rotaciji, a ima nas sedam-osam, imaju veliku količinu samopouzdanja, a neki i ekstremnu. To je super stvar, svatko tu odradi svoj dio posla i to je odlična priča.

Dojam je da se niste, kao što je nekad bio slučaj, povukli u sebe nakon poraza. Nego ste frajerski otišli na noge domaćinu i pred 15.000 glasnih navijača protiv sebe. Uostalom, ova je Hrvatska počela sređivati u serijama u gostima. Bila je tako s Talijanima u Torinu, prije toga sa Slovencima na Eurobasketu 2013, sada i u Riju...

- Nismo se previše time zamarali. OK, postoji razlika. Bili smo nervozni, nismo htjeli prihvatiti poraz zdravo za gotovo, a to se nekada nama znalo događati. Znate ono, “OK, izgubili smo od Argentine, ali oni su bolji”. Toga sada nije bilo, bilo nam je jako krivo, grizli smo se. To je nešto što ova reprezentacija ima, a one prijašnje nisu imale. One bi se puno lakše pomirile s porazom, a ovoj je on teško pao. Znali smo da moramo pružiti puno više ako želimo dobiti Brazil i to smo na koncu napravili.

I niste dobili ni jednu tehničku. Napokon.

- Nema tu filozofije, moramo šutjeti. Nekad nije lako, ali “tko je dobije - govno”. Ne može se dogoditi pet puta uzastopno. Razgovarao sam sa sucima prije utakmice, kažem im da nećemo pričati, ali ih zamolim i za malo razumijevanja. Ono, mlada smo momčad, neka i oni ne reagiraju na prvu. Na kraju, u posljednjih 30 sekundi taj mi je sudac kazao, “vidiš kako je to drugačija utakmica kad ne serete”. Istina je, imali smo korektno suđenje, nisu nam nešto dali, ali s domaćinom igrati i imati fer suđenje, bez da smo oštećeni, to je uvijek super. Moramo imati tu mentalnu stabilnost koja nama Hrvatima nedostaje.

Rokova poanta za kraj.

- Kako napredujemo u igri, tako trebamo napredovati i u tim stvarima, toj mentalnoj čvrstini jer takve stvari mogu biti ključne. Po meni, to je bio ključ za poraz od Argentine.