Baš je bilo lijepo u Karlovcu. Potrudili su se domaćini da je ponosni član Lige prvaka osjeća posebno u njihovu gradu na četiri rijeke. Policija se pak potrudila da sve prođe u najboljem redu kad se radi o navijačima.
Očito se ništa nije željelo prepustiti slučaju, policija je zaustavljala automobile već na silasku s autoceste, kod ulaska u Karlovac dobili ste dojam da se igra neki veliki derbi, recimo onaj Dinama i Hajduka.
Čak je zaustavljen i naš novinarski automobil, ali ima tu opravdanja za hrvatsku policiju, vozač fotoreporter i novinar suvozač još nisu upoznali čari brijaćeg aparata, a kosa im bujno raste, pa eto djeluju onako - baš za zaustaviti. No novinarska iskaznica spasila je stvar pa smo se probili do pomoćnog igrališta četvrtoligaša koji je nekad bio prvoligaš. To smo odmah čuli pri dolasku na stadion jer je ta činjenica objavljena i na službenom razglasu...
- Dobro nam došao Dinamo, klub iz Lige prvaka. A mi smo nekad bili prvoligaši, tri godine... Nadamo se da ćemo opet biti.
Glazba je treštala iz zvučnika, gledatelji su se skupljali, u obližnjem kafiću trošili su se gemišti i pivo, djeca su skakala i zezala se, mame su ih upozoravale da ne pretjeruju, tateki su zavrnuli još po jednu rundu. To je bio onaj pravi nogometni ugođaj, onaj kakav pamtimo s niželigaških terena, tamo gdje je nogomet još uvijek samo nogomet, daleko od biznisa, daleko od milijunskih transfera. Čisto uživanje. Čak ni nama novinarima nije smetalo kad su nam ljubazni domaćini na naše pitanje "ima li negdje utičnica za struju" kazali:
- Ima, ima, ali morate imati dugački kabel da se prispojite u službene prostorije...
He, baš tako dugački nismo imali. Brzo se skupilo oko 1500 gledatelja, bili su tu i klinci iz nogometne škole Karlovca. Većina ih se lijepo nalaktila na ogradu, tako se gleda na nižerazrednim terenima i ne fali baš ništa.
Gradonačelnik Karlovca Damir Mandić darovao je prije početka Dinamova predsjednika Mirka Barišića, svi su pljeskali. Nego, odmah kraj pomoćnog igrališta na kojem se igrala utakmica vidjeli smo onaj pravi stadion 'Branko Čavlović Čavlek'. Tamo se naveliko radi. Kazali su nam domaćini da je to trenutačno najjača sportska investicija u državi, jer teren na Čavleku koštat će 3 milijuna kuna, a tartan staza 3,6 milijuna kuna. Vele nam u Karlovcu da je to nakon onih prvoligaških terena koje je financirao HNS najskuplje ulaganje u nogometni teren u Hrvata.
Bili su sretni Karlovčani s gostovanjem Dinama, ali isto tako pomalo i ljuti na - Varaždin!
- Da Varaždin nije pobijedio Dinamo, ne bi sad Bjelica doveo momčad koja će igrati na Etihadu protiv Manchester Cityja! Vrag nek' nosi te Varaždince - pričali su domaćini.
A bila je pomalo nesretna i jedna skupina dječaka koja je s igračima Dinama i Karlovca 1919 istrčavala na teren. Kakva li to je borba bila, borba za ruke nogometaša Dinama. Zamislite one klince koji su na veliki događaj, dolazak Dinama u grad ne četiri rijeke ostali bez dlanova Olma, Petkovića, Oršića, Ademija, More... Nisu baš bili oduševljeni što su domaće morali držati za ruke.
Kako je utakmica odmicala, raspoloženje je na stadionu bivalo sve bolje, ekipa se fino zabavljala, sve je bilo gotovo idealno dok netko nije viknuo.
- Nema više piva!
Ajme, u gradu nema više piva? Tko je to mogao očekivati? No, očito se brzo reagiralo, nakon nekoliko minuta tekućina kojoj je baza hmelj opet se našla u čašama gledatelja. Biti ćemo posve iskreni, nije nam se uopće išlo doma, htjeli smo da ova utakmica traje što dulje. Baš je uživancija biti na takvim nogometnim događajima, dobro je da se u Kupu, na startu natjecanja igraju baš takvi nogometni, ne pretjerujemo kad kažemo - spektakli. Ne u onom smislu u kojem obično upotrebljavamo tu riječ spektakl, ali vjerujte to je upravo to, ona prava esencija nogometne igre.